Naravno da godina u kojoj Liverpool konačno ponovno postaje prvakom Engleske nije mogla biti normalna. Nekako vjerujem da bi, da nije bilo COVD – 19 virusa, meteor pogodio Anfield ili bi klaviri počeli padati s neba jer se svemir buni zbog nesnosne buke koju čovječanstvo stvara. Nešto bi se suludo dogodilo ali godina u kojoj su prezreni ustali nije mogla biti normalna

Bolićeva i Medunjaninova ispovijed u najmanju je ruku licemjerna, a njihova šutnja u vrijeme kada su mogli učiniti nešto i podignuti glas značajnija je od naknadne pameti i taktiziranja nakon završenih bitaka. Izdali su svojom šutnjom ne samo navijače nego i kolege koji troše zglobove po oranicama bosanskohercegovačkih terena i kojima se uvjeti rada ne mijenjaju već godinama

Igra je postala toliko obožavana jer je bila slamka spasa, rijetki izlaz, mogućnost da se čovjek izdigne iznad položaja koji mu je nametnut rođenjem. Na terenu su svi bili jednaki a šljakeri iz rudnika i tvornica konačno su dobili prigodu da vide da su sposobni barem u nečemu pobijediti i nadvisiti bogomdane dečke iz javnih škola.

Imam tog jednog prijatelja kojeg jako volim i poštujem i koji ima dva ugrađena stenta i za kojeg se uvijek pomalo bojim kada Liverpool mora napraviti barem malo čudo kako bi ostvario snove većinom nerealiziranih i nikad domaštanih nogometnih zvijezda

Frank Lampard je neka vrsta odgajatelja u vrtiću. Njegov najveći problem jeste što grupa igrača koju vodi nije sposobna održati kompaktnost tijekom cijele utakmice. Lako se raspadaju. Previše razmišljaju o greškama koje učine i to ih košta vremena u kojemu djeluju kao momčad koja je zrela da primi onoliko golova koliko im je protivnik sposoban utrpati. Recimo da je to dio odrastanja

Mourinho je u svojoj omiljenoj poziciji, u ulozi outsidera i nemojte ga prerano otpisivati. On zna što radi i trenutačno je najveći adut londonskog kluba u uzvratu. I ja sam se uhvatio za glavu kada je izvodio Delle Alija. Ali istina stoji: Spursi su od tog trenutka postali bolja momčad na terenu

Ako si dopustimo da se do kraja naviknemo na bijedu teško da će naša skora budućnost biti svjetlija od turobne sadašnjosti u kojoj se lopta jedva kotrlja blatnjavim kaljužama naših stadiona

Koliko god neuspješan bio i koliko god dodatno istraumatizirao ionako traumatiziranu nogometnu javnost u BiH, nitko nije zaslužio da se o njegovom poslu odlučuje preko elektronske pošte

Zašto bismo od igrača i izbornika očekivali odgovornost kad oni na puno odgovornijim mjestima u zemlji i društvu nikome ne polažu račune za svoj javašluk i kockanje s našim sudbinama i emocijama

Sve je počelo izgledati kao termin sredovječnih bekrija nakon napornog vikenda. Tako su naši igrači djelovali u Grčkoj. Kao ekipa koja je bančila cijeli vikend i došla na termin kako bi iznojila otrove. Prosinečkog kao da je progutala tamna i pijana bosanskohercegovačka noć od koje se nikako nije uspio oporaviti

Čuda se u nogometu događaju. Ovaj poraz mogao bi ozbiljno uzdrmati Fince i tako nam otvoriti šanse za odlazak na Euro bez stresa baraža. Problem je taj što do sada nismo uspjeli igrati dobre utakmice u kontinuitetu. Jer džaba će nam bit kiksevi naših protivnika ako mi ne budemo pobjeđivali

Nismo se bunili zbog načina poslovanja banaka i prehrambene i druge industrije. Nismo se bunili zbog zdravstva, školstva, željeznica. Sad se nemamo pravo buniti niti zbog nogometa

Navijači su zviždali vlastitom jadu i nemoći koje su odjednom ugledali u zrcalu travnjaka zeničkog stadiona. Igra naše momčadi je od utjehe postala jasan preslik života u Bosni i Hercegovini

Osim možda onog puno manjeg, tamo na negdje na jugu Europe u paralelnoj stvarnosti, vremenskoprostornom diskontinuumu zvanom Bosna i Hercegovina. Bitno je imati crvene dresove. Bitno je igrati se. Ostati dijete koje se neobjašnjivo zanosi i zaljubljuje

Te su poruke sažete u onoj pjesmi zbog koje se naježite svaki put kada se razlegne Anfieldom, svetim travnjakom otpora nevjeri i nemogućnostima, otpora Tatcherici...

Ako u finalu Lige prvaka zaigraju Barcelona i Ajax, na nebeskoj tribini u osmijeh će se razvući lice jednog starog nogometnog gunđala

Osobno priželjkujem finale Liverpool – Ajax ali tko mene išta pita. Na koncu to nije ni bitno. Lijepo bi bilo vidjeti utakmice poput one kakvu su odigrali Spursi i City. Neka igra bude igra. Novac će već doći

Čini se da ljudi u Europi mirišu da stvari više nisu pod kontrolom, da se politika radikalizira a s radikalizacijom politike radikalizira se i „ulica“, u ovom slučaju tribine

Dominacija kojom smo pomalo i uplašili Armence je nestala, povukli smo se i kao da smo namjerno čekali, obzirom na prednost koju smo ostvarili u prvom poluvremenu, greške protivnika i nekakve prigode za kontranapade. Kao, pretpostavljam, i svakog drugog navijača to me i razočaralo i naljutilo