SPURSI
Ta je utakmica bila trenerska noćna mora. Točnije, bila bi za većinu trenera izuzev za vjerojatno trojicu od četvorice koji su svoje momčadi doveli do polufinala Lige prvaka. Vjerojatno tek Ernesto Valverde ne bi mogao zaspati nakon utakmice kakvu sanja svaki navijač a kakvu su i odigrali Tottenham Hotspur i Manchester City. Bio je to ogled kakav inače možemo vidjeti samo u Premiershipu, samo još na steroidima.
Toliko radikalnih promjena ritma u tijeku 90 minuta odavno nije viđeno. Sposobne za takvo što mogu biti samo vrhunski vođene i pripremljene momčadi čija je forma još dodatno tempirana za baš ovaj dio sezone. Pokušavam pronaći samo jednu riječ adekvatnu za opis te utakmice i ne ide mi. Bojim se da bih mogao provesti cijeli život tražeći je i da bi to bilo uzalud. Bila je to košarkaška dinamika i gotovo ista takva izmjena rezultata. Da se igralo na skraćenom terenu nemoguće je zamisliti koliko bi golova bilo u mreži jedne i druge momčadi. Na koncu je uz malo sreće ali ne posve nezasluženo dalje prošao Tottenham. Drago mi je to zbog nedovoljno cijenjenog Mauricia Pochetina.
LIVERPOOL
Finale Europa lige, finale Lige prvaka, plasman među četiri najbolje momčadi Lige prvaka. Sve to tri sezone za redom.
Liverpool se definitivno vratio u vrh europskog nogometa. Ostaje im samo okruniti tu činjenicu jednim trofejem. Porto su svladali rutinski još jednom pokazavši ozbiljnost. Ovo je sezona kada ih ni loša izdanja ne koštaju rezultata. Jednostavno su moćni. Naučili su biti i cinični. Pokazuje to uzvrat protiv Porta. Zalud su Portugalcima svi pokušaji i udarci prema golu kad Liverpool na koncu ima jordanovskih 4 od 4 pokušaja.
BARCELONA
Nema se tu što reći. Počeli su pomalo podsjećati na Juventus iz najboljih dana. Sa nešto godinama bremenitijom momčadi Barca rutinski pobjeđuje i osvaja trofeje. Čak djeluju kao da im je pri tomu malo i dosadno ali, eto, idu pokazati da su najbolji jer su tako naviknuti i jer bi ih inače žuljala taština. Manchester je djelovao kao poluamaterska momčad protiv njih. Tužnjikavo je bilo gledati na što se svelo životno djelo Sir Alexa Fergusona. Ono malo duha kojeg je momčad imala ispucala je protiv PSG – a da bi naspram Barce izgledali onako kako su izgledali – mediokritetska momčad čiji igrači od svog ega ne vide ni prst nosom.
AJAX
Unatrag nekoliko utakmica Frenkie De Jong me nervirao svojim guranjem lopte kroz stisnute vertikalne linije protivnika. Počeo sam malo više na to obraćati pažnju i shvatio da to nije do DE Jonga već do koncepta koji podrazumijeva rješenja kakva protivnik ne očekuje. Upravo se zbog toga Juventus sa svojim krutim konceptom nije mogao snaći protiv fluidnog Ajaxa. Kad ti netko dvije utakmice radi jednu te istu stvar a ti joj se i dalje čudiš onda nisi zaslužio otići dalje. Juventusovi obrambeni igrači, naučeni da protivnik uvijek šalje loptu kroz koridor koji je otvoren i koji oni namjerno otvaraju, nikako nisu mogli shvatiti što se događa jer su svi igrači Ajaxa radili ono što i De Jong – gurali su loptu kroz sitne pukotine, tamo gdje je protivnik ne očekuje jer je naučen drugačije. No, bojim se da se Juventus u ovom trenutku ne bi mogao prilagoditi toj činjenici ni da su igrali još pet utakmica za redom. Način na koji ovaj Ajax reagira čak i kada prime pogodak i kada se prave kao da se ništa nije dogodilo, zbunjuje protivnike ali to nije zrelost u smislu iskustva to je nezainteresiranost za posljedice, nešto što nije sigurnost već naprosto duh vremena, odlika novih generacija naviknutih da će sve i uvijek biti jednako bez obzira na to što oni poduzmu da mijenjaju stvari.
U Torinu je Juve opet poveo ali to nije pobrkalo ćeif nikome u Ajaxu. Prvo poluvrijeme su ih pustili da vide kako su naumili proći dalje a onda su ih pregazili i poigrali se njima kako se odavno nitko nije poigrao s Juventusom.
ISHOD
Dvije od četiri momčadi su na igrače potrošile minimum novca. Dodatnu vrijednost stvorio je sustav kojeg su klubovi stvorili kako bi parirali onim najbogatijima i najmoćnijima. Spursi i Ajax su svima pokazali recept. Spursi još i imaju financijsku moć zadržati kostur momčadi ali Ajax nema. Svejedno, pokazali su i Kopljanici da je moguće stvoriti momčad koja će u nekoliko sezona doći u vrh europskog nogometa korak po korak. Valjda će ubuduće oni koji imaju manje, te resurse trošiti tamo gdje ih je manje potrebno a to je razvoj igrača i sustava igre koji će im omogućiti planske uspjehe kroz određena razdoblja.
POLUFINALE
Liverpoolovoj fizionomiji odgovara igrati protiv nominalno jačih momčadi. Očekujem sličan sraz kakav je bio onaj Liverpoola i Cityija u prošlosezonskoj Ligi prvaka. Nadam se ne i toliko štetan po kardiovaskularni sustav navijača Liverpoola.
Da su dobili City dječacima iz Ajaxa bih dao više šansi za prolaz nego što je to slučaj sada kada su dobili Tottenham. Siguran sam samo da ćemo gledati vatromet talenta i s jedne i s druge strane.
Osobno priželjkujem finale Liverpool – Ajax ali tko mene išta pita. Na koncu to nije ni bitno. Lijepo bi bilo vidjeti utakmice poput one kakvu su odigrali Spursi i City. Neka igra bude igra. Novac će već doći.
(zurnal.info)