Liga prvaka: Prolijevanje politike na amsterdamske ulice

Interesantan je bio uvod u utakmicu između Ajaxa i Juventusa. Nizozemska policija je reagirala pravovremeno i vjerojatno spriječila prolivanje krvi na amsterdamskim ulicama. Rekvizita koja je pronađena kod navijača nikako ne spada u onu zakonom dopuštenu. A cijela situacija je tek nastavak buđenja starih sirovih strasti među europskim navijačima koje se događa već par sezona. Čini se da ljudi u Europi mirišu da stvari više nisu pod kontrolom, da se politika radikalizira a s radikalizacijom politike radikalizira se i „ulica“, u ovom slučaju tribine. 

Znamo iz osobnog iskustva koliko to nije dobro i gdje može odvesti društvo. U redu, ozbiljni incidenti su spriječeni ali već to što su se navijači spremali na krvavi međusobni okršaj trebao bi biti upozoravajući signal. 

GDE JE SPEKTAKL

Što se samih utakmica tiče po tko zna koji put možemo zaključiti da spektakl na terenu izostane baš uvijek kada ga očekujemo, ponajprije tamo gdje ga očekujemo. 

Najbolja ilustracija za to je utakmica između Manchester Uniteda i Barcelone. Barcelona je utakmicu dobila bez velike igre ali s dosta uloženog napora. Najbolji dokaz za to je činjenica da čuvena Marca u nebesa diže Gerarda Piquea koji je predstavljao neprelazan blok za napadače Uniteda. Ključni igrači u pobjedi Barcelone su bili i Ivan Rakitić i Sergio Busquets i to ponajprije jer su odrađivali prljave poslove i svojim kretnjama, zatvaranjem prostora učinili ionako jalovu igru Uniteda još jalovijom. 

Manchester United je kraj utakmice pak dočekao bez ijednog upućenog udarca u okvir Barceloninog gola. To vam dovoljno govori o tome kako je djelovao veliki United. Valverde je pristao na rovovsku bitku, jedini izbor kojeg je Solskjaer imao, znajući da je njegova momčad toliko rutinirana da će već neki zalutali metak završiti u mreži engleske momčadi. I tako smo dobili beskrajno smarajuću utakmicu koja je bila izbor većini televizijskih kuća samo zbog imena protivnika. 

NAJLJEPŠI NOGOMET

A u već pomenutom Amsterdamu se igrala utakmica koja je ako mene pitate najviše obećavala i to zbog razigranog i neukrotivog Ajaxa kojem je protivnik bio najpragmatičniji tim Europe s Ronaldom u špici napada. 

Ajax je i zaigrao onako kako smo očekivali. Momčad je to koja trenutačno igra najljepši nogomet u Europi. Čini se da neprestano imaju posjed lopte iako igraju tranzicijski nogomet koji se razvija iz presinga u neočekivanim zonama. Određenim kretnjama Van der Beeka i De Jonga Ajax je neutralizirao Pjanića i Mandžukića i tako pokušavao maskirati svoju najveću manu a to je ostavljanje puno prostora iza svojih leđa što je posebno riskantno obzirom se igrači Ajaxa ne libe u napadu gurati loptu i kroz najuže moguće koridore pokušavajući brzim izmjenama kratkih pasova razbiti strukturu zadnje linije protivnika. 

S neutraliziranim Pjanićem i Mandžukićem Juventusu je kontraški manevar bio ozbiljno ograničen. Juventus je ipak došao do prvog pogotka. Utakmica je počela sličiti onoj prvoj između Ajaxa i Reala ali ovaj put Ajax ipak nije izgubio. Juventus je odigrao sjajan napad u kojemu se cijeli napad kretao po istoj dijagonali da bi se Ronaldo u jednom trenutku odvojio, promijenio putanju i tako izašao potpuno sam ispred Onane. Dobio je gotovo idealnu loptu ispred sebe i pospremio je u Ajaxovu mrežu. 

Tu dolazimo do onoga što najviše imponira kod ovog Ajaxa. Oni i nakon primljenog gola nastavljaju igrati svoju igru ponašajući se kao da se ništa nije dogodilo. Nastavili su opsjedati obranu Juventus, napadali su bez prestanka i već početkom drugog poluvremena izjednačili. Juventus može biti sretan oviakvim ishodom utakmice jer da Schesny nije bio onako raspoložen Ajax bi vjerojatno ostvario uvjerljivu pobjedu makar ne možemo pretpostaviti kako bi Juve reagirao nakon eventualnog rezultatskog minusa. Nemam dojam da su se štedili i igrali na nulu pogotovu jer su postigli gol u gostima. Ajax će vjerojatno dominirati i u Torinu ali tu se ipak pita Juventus. 

RAZBIJANJE PROKLETSTVA

City u Ligi prvaka kao da je neka različita momčad u odnosu na onu iz Premiershipa. Guardiola kao da je neki drugi strateg. Pep je neuobičajeno oprezan u postavci igre a igrači kao da igraju s određenom kočnicom. Pa čak i kada se susretnu s engleskim klubom koji je u velikom zaostatku za njima u prvenstvu. 

Liga prvaka ipak je neko drugo natjecanje. Ne znam što bi drugo bilo posrijedi. Suprsi su igrali kako smo od njih i navikli. Uspjeli su preko Sona postići i pogodak što nije mala prednost pred uzvrat koji ih čeka u Manchesteru za tjedan dana. Ostaje nam vidjeti kako će City reagirati na svom terenu i hoće li uspjeti konačno napraviti iskorak u Europi. 

Liverpool je rutinski savladao Porto. NA prvi pogled reklo bi se da su to čak učinili s pola snage. Porto je odlična momčad ali u ovakvim utakmicama se vidi nedostatak dodatnog kvaliteta. Liverpool je najviše, po starom običaju, ugrožavao sam sebe preležernim rješenjima u obrani ali ovaj im se put to nije obilo o glavu. 

Raduje buđenje Nabyija Keite koji je u divje uzastopne utakmice upisao dva pogotka. Čini se da kod tog dečka grč popušta a Liverpool bi s pravim Keitom mogao biti još puno bolja momčad nego je to bilo u dosadašnjem tijeku sezone. U tom slučaju teško je reći gdje im je granica. Šteta da su kompromitirali prvenstvo koje su u jednom trenutku mogli zatvoriti. Ovako im im ostaje grčevita borba na dva fronta, najprije borba s vlastitim demonima i razbijanje mitskih prokletstava koje vuku i klub i njegov trener. 

(zurnal.info)