Bosna prkosna bez dna

Mislio sam da smo dotakli dno kada je Fahrudin Radončić predložen za državnog ministra sigurnosti. Prevario sam se. Ispod nas čula se buka?! To Edin Arslanagić & Co slave pobjedu i poručuju: Ne možete nam ništa!

Kako? Pa, mi smo u Žurnalu, bez ikakvog policijsko – obavještajnog aparata, uspjeli utvrditi monstruozne razmjere neregularnosti u Bosnalijeku. Dovoljno je samo pogledati račune za prijevoz lijekova pa da kompletan menadžment završi iza rešetaka. Troškove tansporta koji vrijede 10.000 KM Arslanagić je plaćao 25.000. Gdje je 15.000 KM razlike? Prezentirali smo dokumente po kojima se promotivni materijal plaćao po pet puta višoj cijeni od stvarne vrijednosti. Pa, bonusi članovima Nadzornog odbora...

Prezentirano je previše dokaza i upitnika na koje treba da odgovori neovisno(!) tužilaštvo. Za sada oni šute. Ali, s obzirom kako Arslanagići prikupljaju glasove dioničara, teško mi je povjerovati da će tužioci otići dalje od formulacije “neosnovana tužba”.

Žurnal je dokumentirao i fotografijama potkrijepio bezobrazno bogaćenja dinastije Arslanagić i njihovog saučesnika u prljavim poslovima Hasana Šepe, vlasnika firme preko koje menadžment Bosnalijeka izvlači keš iz kompanije. Većina te dokumentacije završila je i kao dio materijala Vlade Federacije BiH o slučaju Bosnalijek.

Hiljade čitanja Žurnalovih tekstova, komentari razočaranih građana, najava Vlade Federacije kako će spasiti kompaniju davali su nam nadu. I ništa. Skupština dioničara potvrdila je mandat starom Nadzornom odboru.

Interesantno je da su prevagnuli glasovi predstavnika libijskog fonda. Novinari koji su bili prisutni na skupštini dioničara kažu kako su menadžeri posebno pripazili libijskog predstavnika. Proveo je, kažu, cijeli dan u direktorskoj kancelariji, da bi u finalu izašao i glasao u korist Arslanića&Co.

U sali gdje se održavala skupština slavilo se kao da je pao zgoditak u sudijskoj nadoknadi. Pogrešno dodavanje federalne Vlade presjekao je neko iz napada protivničke ekipe i..., pobjeda Arslanagića. Najviše su se radovali direktor marketinga Bojan Kebe i članovi NO Bosnalijeka. A zašto ne bi.

Stotine je hiljada razloga za slavlje i likovanje. Vidljivo je to u objavljenim informacijama o platama menadžmenta i bonuse koje su dobijali članovi Nadzornog odbora. Tim povodom je regairao i predsjednik NO Veljko Trivun, inače dekan Fakulteta ekonomskih nauka u Sarajevu. Prijeti tužbama. Bez obzira o kakvim se beneficijama i mahinacijama radi, Trivunovo ponašanje je u najmanju ruku neshvatljivo. Ugled i poziciju dekana Ekonomskog fakulteta stavio je u funkciju grupe menadžera sumnjivog poslovnog backgrounda. Jadan je Trivunov komentar kako se on ne bi previše miješao u poslovne odluke menadžmenta!? Najblaže rečeno, neodgovorna izjava za jednog člana akademske zajednice, profesora na Ekonomskom fakultetu, pa ako hoćete i pravno odgovorne osobe. Šta bi onda trebao biti posao predsjednika NO? Pranje čaša, dilanje lijekova..., šta?

Dekan bi, valjda, trebao biti uzor studentima. A kakvu poruku svojim studentima šalje profesor Trivun? Svako ima svoju cijenu? Ili možda želi dokazati kako u Bosni i Hercegovini nikada niste dovoljno potonuli da ispod vas nema neki bosnalijek. Zato, slobodno kopajte djeco, ovdje nema dna.

*Članovi familije Arslanagić strateški su rasporedile milione. I vrijedno ih troše. Bez ustezanja svoje bogatstvo rado pokazuju. Na Facebook profilu jednog od potomaka Edina Arslanagića možete saznati kako se juniori bošnjačke tranzicijske elite opuštaju u mondenskim skijalištima. Kako je dobro kada vas helikopterom odvezu na vrh staze pa se spuštate satima. Prijatelji Arslanagića imaju facebook - uvid u vozni park preskupih limuzina, sa najnovijim modelima vrhunskih performansi. Dobro pazite, ne zaboravite disati dok gledate vile mjerene kvadratnim kilometrima, obogaćene raznim sportsko rekreativnim sadržajima... Na jednoj fotografiji mladi Arslanagić u vlastitom bazenu sjedi u društvu djevojaka. Ispod slike redaju se komentari obožavalaca mladog, uspješnog, bogatog potomka. Facebook prijatelji se utrkuju u epitetima. Jedan od njih će egzaltirano: HOT BITCHES AND SICK CARS! Baš tako. Komentator je u toj jednoj rečenici opisao čitavu generaciju potomaka tranzicijske elite.

(zurnal.info)