HOT BITCHES & SICK CARS
PROBUŠENI ZAKON O JAVNIM NABAVKAMA: Svi vole korupciju!
Činjenica da se u Bosni i Hercegovini više od 80 posto javnih nabavki obavi bez javnog objavljivanja te procedure, najbolje dijagnosticira uzroke amnezije u glavama vladajućih političara
Političari u Bosni i Hercegovini nisu spremni da se bore protiv korupcije. Njihova “zalaganja za smanjenje korupcije” su deklarativna. Najave paketa antikoruptivnih zakona, formiranja antkorupcijskih timova, specijaliziranih institucija za borbu protiv korupcije, ili da zadržimo slikovitost ovdašnjih političara: prijeteći talasi antikorupcijskog cunamija razbili su se na prvoj hridi.
USPAVANKA ZA NAROD
Priča o tome kako su spremni da se uhvate u koštac sa borbom protiv korupcije bila je samo uspavanka za narod koji se naglo probudio iz dvadesetogodišnjeg sna, pa su onako bunovni počeli da ruše sve što im se našlo na putu.
Više od godinu dana nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini, njih preko 70, jasno su definisale šta je to potrebno izmijeniti u Prijedlogu ZJN kako bi se zaustavila korupcija u sistemu javnih nabavki. Održane su brojne sesije, javne rasprave... Razgovarano je sa poslodavcima, građanima, nevladinim i vladinim sektorom, ponuđena su rješenja koja će zaustaviti korupciju. Njih 18 najvažnijih odabrano je od 56 koliko je zaista neophodno da dobijemo jedan moderan antikorupcijski Zakon o javnim nabavkama. Svi, listom su podržali ta rješenja.
Na sastancima sa političkim partijama uvjeravali su nas kako će oni sigurno podržati te prijedloge jer su neophodni da se zaustavi korupcija u sistemu javnih nabavki. Kada je sve došlo u fazu da sa riječi pređemo na usvajanja tih prijedloga, političke stranke - SDA, SDP, SNSD, SBiH, SDS, SBB, HDZ i HDZ1990 zaboravili su sva obećanja i odlučili da nastave po starom.
To "po starom" je bilo da sistem javnih nabavki, koji godišnje vrijedi više od 4.000.000.000,00 (slovima: četiri milijarde) KM, bude ostavljen na milost i nemilost istim ti političkim strankama. Sva njihova slatkorječivost i lažni antikoruptivizam nestali su kada su im pred zacakljenim očima bljesnuli otvoreni trezori javnog novca.
Činjenica da se u Bosni i Hercegovini više od 80 posto javnih nabavki obavi bez javnog objavljivanja te procedure, najbolje dijagnosticira uzroke amnezije u glavama vladajući političara. Sve je još jasnije ako znamo da je tih 80 posto u stvari više od tri milijarde maraka i da ih oni prema sada mogu trošiti kako im je volja.
DA POJASNIM
Za one koji nisu baš familijarni sa ovom temom pokušat ću biti slikovit. Vjerovatno ne toliko uspješno kao naši političari.
Zamislite vlasnika firme. Velike firme koja ima godišnje četiri milijarde maraka prometa. I zamislite situaciju da on ne zna niti može da zna kako se u njegovoj firmi potroši preko tri milijarde. Jednostavno se potroše. Da li su one potrošene na nabavku robe, opreme, usluga ili su samo završile u džepovima njegovih direktora, on neće nikada znati.
Doduše, primjećuje on da posljednjih godina njegovi menadžeri voze skupa auta, da im se djeca školuju na privatnim fakultetima u inostranstvu, da ljetuju na mondenskim mjestima, da se sve manje druže sa običnim narodom, da se radnici sve više žale jer plate kasne, a i kada ne kasne nekoliko desetina puta su manje od menadžerskih...
Sve on to vidi ali džaba. Kad jednog dana on kaže svojim menadžerima kako to ne može više tako, da tteba malo uvesti reda u trošenje para i da on mora znati kako se troše njegove pare, oni se slože s njim i obećaju mu da će uvesti strožija pravila. Nakon nekoliko mjeseci, donesu gazdi njegovi direktori "Nova uputstva o trošenju gazdinih para" u kojima su ispravljene sve pravopisne greške, sa lijepo poredanim članovima, ali bez ijednog novog uputstva kako da gazda zna kako se troši njegov novac.
E, u ovoj bosanskoj priči taj gazda je narod koji debelo plaća svoje političare, gazdine menadžere.
LEKTORSKE PREPRAVKE
Komisija za finansije i budžet Parlamentarne skupštine BiH neće prihvatiti antikorupcijske amandmane na Zakon o javnim nabavkama. Prihvatiće samo one lektorske prepravke, ili kako oni kažu: tehničke amandmane.
Od 18 amandmana koje su predložile nevladine organizacije, zajedno sa predstavnicima poslodavaca u BiH, niti jedan nije uzet u razmatranje. Nisu to bili amandmani koji će političare na dnevnoj osnovi slati u zatvor. To su jednostavna pravila koja imaju za cilj da se uvede red u trošenje javnih para i da se na koncu zna kako se one troše. A oni koji prekrše Zakon, da odgovaraju za to.
Jedno od važinijih zahtjeva nevladinih organizacija bilo je da kazne za one koji krše ZJN budu drastično velike, da nikom ne padne napamet da zavuče ruku u državnu kasu. U Zakonu koji je sada na snazi, uopće nema kazni. Čak smo tražili da se drastično ne kažnjavaju institucije, jer to su opet javne pare, nego da se po džepu opale oni koji su za to krivi. Imenom i prezimenom.
Tražilo se da nema više sklapanja poslova u četiri oka.
Nenormalno je da građani ne znaju kako se godišnje potroši više od tri milijarde njihovih para. Puno je to para, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego i za mnogo veće i bogatije zemlje u svijetu. U jednoj Velikoj Britaniji svi poslovi u javnim nabavkama vrijednosti preko dvije hiljade funti moraju biti javno objavljeni. E, ovdje ne mora.
Cilj je bio zaustaviti korupciju preko takozvaih tašna-mašna firmi. Praksa je da velike poslove dobijaju odabrane firme, uglavnom sa jednim-dvoje uposlenih. Kasnije te firme preprodaju posao stvarnim izvođačima. Prijedlog NVO-a je bio da se podugovaranje ograniči na makar 50 posto ugovorenihj poslova.
Bilo je tu još zahtjeva koji su imali za cilj da zaustave korupciju u sistemu javnih nabavki ali političke stranke u BiH nisu spremne da ih usvoje. Čeka se neka druga prilika. Do tada, samo će pričati kako su oni spremni za borbu protiv korupcije.
(zurnal.info)
