Prvo se desio majski potop, koji je pogodio oko 40 posto ukupne teritorije Republike Srpske, ostavljajući hiljade ljudi bez valjanog krova na glavom. Ukupna šteta od majskih poplava u RS procijenjena je na 2,1 milijardu maraka. Onda su se desile avgustovske poplave, a nabujali potoci nosili su sve pred sobom. U Banjaluci i Čelincu odnijeli su tri ljudska života, a materijalna šteta koju su nanijeli mjeri se stotinama hiljada maraka.
Vlast u RS je nakon majskih poplava formirala Fond solidarnosti, prebacujući sav teret za sanaciju šteta od poplava i pomoći ugroženom stanovništvu na građane ovog entiteta. Iz prostog razloga što RS više nema para i što je vladajuća garnitura iscrpila sve finansijske resurse ovog entiteta.
KOLIKO SMO BILI SOLIDARNI
Zato je i osnovan Fond solidarnosti, u koji se sredstva prikupljaju od donacija i po osnovu “solidarnog poreza”, koji je Vlada RS uvela posle poplava. Solidarni porez podrazumjeva da se na sve neto plate u Republici Srpskoj obračunava namet od tri posto za Fond solidarnosti.
Koliko je novca do sada prikupljeno u Fondu, javnost ne zna, a po svemu sudeći neće ni saznati dok ne prođu oktobarski izbori. Predstavnici opozicije tvrde da Vlada krije podatke o sredstvima prikupljenim u Fondu, kao i o broju emitovanih vaučera, ističući da do tih podataka ne mogu doći ni poslanici u parlamentu RS.
Premijerka Željka Cvijanović, pak tvrdi da je do sada (27. avgusta) podijeljeno oko 14.000 vaučera i da je ostalo da se podijeli još tri hiljade.
Ostaje, međutim, pitanje da li građani, čija je imovina uništena u poplavama, za vaučere mogu kupiti ono što im treba. U pojedinim sredinama mogu da kupe samo ono što im nude firme koje su sklopile ugovor sa Fondom solidarnosti. Do 26. avgusta ugovor sa Fondom sklopile su 143 firme i banke.
Negdje moraju da čekaju i do tri mjeseca da im roba bude isporučena, a do tada će stići i zima. Neki opet svoju robu za vaučere prodaju po cijenama većim od uobičajenih. Uz to, vaučer nema stvarnu vrijednost od pet hiljada maraka, na koliko je nominalno izdat, već se radi o 4.000 KM.
Predstavnici vlasti u RS ranije su saopštili da im je za pokriće vaučera potrebno 150 miliona maraka, priznajući da taj novac nemaju.
POTAPANJE FIRMI
U međuvremenu, firme koje su sklopile ugovor sa Fondom solidarnosti su se našle u velikom problemu, suočavajući se sa odgođenom naplatom svojih roba od Fonda solidarnosti do osam mjeseci. Brzo je postalo jasno da će firme, koje su pristale na ugovor sa Fondom solidarnosti, vrlo brzo iscrpiti sva raspoloživa sredstva, ostati bez obrtnih sredstava i tako ugroziti svoje normalno funkcionisanje i izmirenje obaveza prema dobavljačima, zaposlenima i državi.
Zato je vlast intervenisala i, kako sama nema novca, a izbori su pred vratima, pronašla je solomonsko rješenje – novac firmama koje isporučuju robu za vaučere obezbijediće banke.
Tako je pet banaka sa sjedištem u RS nedavno potpisalo ugovor sa Fondom solidarnosti, prema kojem će banke firmama, koje prodaju robu za vaučere, obezbijediti novac za nabavku dodatnih količina robe, a da neće zahtijevati nikakva sredstva obezbjeđenja od privrednih subjekata po osnovu otkupljenih potraživanja.
Banke su potom usaglasile uslove po kojima će otkupljivati potraživanja od firmi koje prodaju robu građanima putem vaučera. Nema standardnih kamata niti posebnih garancija, a privrednici će plaćati između 3 i 5 posto provizije. Banke od Fonda solidarnosti traže da im pozajmljeni novac vrate za jedanaest mjeseci.
Ovakav aranžman s bankama bio je spasonosno rješenje za aktuelnu vlast, jer je prijetila opasnost da ‘vaučer model’ doživi potpuni fijasko, što bi vladajuću garniture skupo koštalo na izborima. Na drugoj strani, banke uvijek računaju da će naplatiti svoja potraživanja od države, ma koliko ona bila u teškoj finansijskoj situaciji. Činjenica je da se u Fond solidarnosti svakog mjeseca uplaćuju sredstva od solidarnog poreza, tako da je taj novac siguran, na šta računaju i bankari, tvrde ekonomski stručnjaci.
Na kraju, svi računi su ispostavljeni građanima. Nije problem to što se svim zaposlenima u RS od plata odbija tri posto za solidarni porez, koji je osnovni izvor sredstava Fonda solidarnosti. Problem je u tome što će vlast sebi pripisati zasluge, kao da vaučere za poplavljene vadi iz svog džepa, a da pri tome nije učinila ništa da spriječi katastrofalne posljedice poplava niti je nakon poplava učinila mnogo da pomogne ugroženom stanovništvu.
(zurnal.info)