ŽURNAL U BUTUROVIĆ POLJU: Priče o herojstvu, gubitku i nevjerovatnoj snazi prirode

Desetine bagera, kamiona i ostale teške mehanizacije nalazi se u Buturović Polju. Vozila su došla i iz drugih zemalja regije. Rade na čišćenju terena, učestvuju u potragama za ljudima koji su nestali u katastrofalnim bujičnim poplavama, odronima i klizištima. Tu su i spasilačke ekipe iz Bosne i Hercegovine i drugih država, pomažu i psi tragači.

Mještani Seonice prepušteni sami sebiČovjek se cijeli život bori da nešto ostvari i evo...

Puno je srušenih stambenih i drugih objekata, pijeska i kamenja koje je nanio bujični val, puno je mulja, vode, balvana, smeća. Jasno je vidljivo kuda je prošla nezapamćena bujica vode. Taj prostor danas izgleda neprepoznatljivo.

Nažalost, poplave su odnijele više života. U lokalnom kafiću u kojem većina uzima predah – od mještana, preko spasilačkih ekipa, do medijskih radnika – slušamo priče u vezi s tim šta se desilo kobne noći. Većina je i dalje u šoku.

Odlazimo do kuća koje su bukvalno metri dijelili od katastrofe. „Imali smo sreće“, navodi jedan od mještana.

Ljubazno mještane pitamo za intervju. Odgovaraju kako ne žele davati bilo kakve izjave za medije, ali pristaju na neformalan razgovor.

„Taj tu je spasio šesteročlanu obitelj i još nekoliko ljudi ovdje“, govori nam isti mještanin pokazujući na svog komšiju. Ovaj skromno odgovara da to nije baš tako i počinje pričati šta se desilo te noći.

„Nevjerovatna brzina bujice je bila. U vrlo kratkom periodu se sve to desilo, usred noći. Voda je, srećom, okrenula prema dole eto tu“, govori on, pokazujući prstom prema desetak metara udaljenoj sada već provaliji koju je formirao bujični val, te nastavlja:

„Nama je nanio samo blato, to treba očistiti. Tu u blizini je bila kuća u kojoj je živjela šesteročlana obitelj. Voda je već uveliko krenula, a oni nisu još izašli bili. Bacio sam im kanap koji sam imao i pomoću njega su izašli. I druge komšije smo skupili ovdje kod nas. Vrlo brzo su kuće uništene. Prvo čuješ pucketanje, kao kokice, a onda odjednom se sve sruši. Desetak kuća na tom području je srušeno. Kad su se svi osušili i presvukli, nekad oko četiri, pola pet smo svi odlučili da se sklonimo na sigurno, malo gore. Sutra smo vidjeli kolika je zapravo šteta napravljena.“

Niko od njih ne pamti ovakve poplave. Kažu da se korito nekada idiličnog potoka Seončica nalazi poprilično daleko od mjesta gdje žive, a da je ljeti dubina potoka tolika da voda bude otprilike do članaka nogu. No, bujica je od ovog potoka u kratkom periodu napravila ogromnu rijeku širine više desetina metara, nevjerovatne snage, koja je nosila sve pred sobom.

„Donijela je znak, putokaz, koji se nalazio stotinama metara uzvodno nama pred kuću skoro“, kažu nam naši sagovornici.

Za vrijeme našeg boravka primjećujemo volontere koji donose pomoć u vidu hrane, vode, mlijeka... U razgovoru s mještanima ipak primijetimo određenu dozu nezadovoljstva jer ih niko od zvaničnika, iz institucija nije posjetio.

Pričamo i o najavama meteorologa o novim kišama na ovom području. „Nema nama spavanja“, ustvrđuje jedna od mještanki. Poželjeli smo im sreću, te odlazimo i odlučujemo dronom snimiti razmjere katastrofe koju mještani cijele ove konjičke regije ne pamte. Poredimo fotografije koje smo napravili sa satelitskim snimcima i vidimo u kojoj mjeri je uništen ovaj prostor.

Danas je teško i zamisliti da sve može vratiti u stanje kakvo je bilo. Na potezu su institucije koje su dužne mještanima pomoći kako bi se sanirala i namirila šteta i kako bi se popravilo što se popraviti može. Ipak, možda i najvažnija bit će psihološka pomoć, jer će ovakva prirodna katastrofa, koja je odnijela više života, zasigurno ostaviti traga na ljudima koji su joj svjedočili...

(zurnal.info)