Reporterka Žurnala na Davidovom trgu: Ćaća nikada neće biti sam!

Zima je ove godine, na žalost, došla ranije. Uvečer je u Banjaluci temperatura oko 6 stepeni, tokom noći zna pasti i do jedan stepen. 

Hladnoća, kao ni prijetnje Milorada Dodika, predsjednika RS da će biti „pometeni“, nije spriječila ljude da danonoćno budu uz Davora Dragičevića na Trgu Krajine, koji više od šest mjeseci traži pravdu za svog sina Davida. 

Davor kaže da istinu zna i da je ona surova: njegov 21-godišnji sin David otet je 18. marta, potom danima mučen, da bi na kraju njegovo beživotno tijelo bilo položeno u kanalizaciju 24. marta. 

Davor ističe da su Davida ubili nečasni pripadnici MUP Republike Srpske, a da institucije ovog entiteta šest mjeseci, umjesto da pronađu ubice, njihove saučesnike i nalogodavce egzekucije, čine sve da zataškaju zločin. 

KUĆA NA TRGU

Davor od 19. septembra ne odlazi svojoj kući, njegova kuća postala je gradski trg, koji zove imenom svog sina. Davor na „Davidovom trgu“ provodi dane i noći, spava u nečemu što zove „plastenikom“. To je šatorska konstrukcija oblijepljena najlonom. Na ulazu su „vrata“ od trske a unutra stari žuti kauč. Davor na njemu odspava samo par sati, tek da predahne... 

Davor na trgu nikada nije sam. Uz njega su po cijeli dan i noć članovi grupe „Pravda za Davida“, građani Banjaluke, ljudi koji su stigli iz drugih gradova da bi mu pružili podršku. Mnoge od njih nikada ranije u životu nije sreo. Ni oni njega.  

Prilaze mu, zagrle ga, stisnu mu ruku, izraze saučešće i podršku – da istraje, da dobije bitku za svog ubijenog sina, ali i da se svi zajedno izbore za bolju budućnost sve djece u ovoj nesrećnoj zemlji. 

Uz Davora je na trgu jedne večeri bio i Muriz Memić, koji u Sarajevu traži pravdu za svog sina Dženana. Davor i Muriz, braća u bolu i nesreći. 

DJECU VAM NEĆEMO OPROSTITI

U poslednjih šest mjeseci, na skupovima „Pravda za Davida“, Davor Dragičević je nebrojeno puta ponovio: „Djecu vam nećemo oprostititi! Djecu nam više nećete ubijati!“

Vlastima u RS ova poruka nije doprla do ušiju. Da jeste, odavno je trebalo da pohapse organizatore ubistva i Davidove egzekutore i da smijene sve visoke zvaničnike koji od samog početka zataškavaju ubistvo. Mogli su, a nisu, da pokrenu mehanizme da korumpirani i ucijenjeni tužioci više ne budu na tim funkcijama. Umjesto toga, vlast u RS je sve svoje snage usmjerila na kriminalizaciju ubijenog mladića, diskreditaciju njegovih roditelja i grupe “Pravda za Davida”. Svima njima, kao i građanima koji svakodnevno dolaze da podrže Davora na trgu, stavljene su mete na čelo, nazvani su “soroševcima”, “stranim plaćenicima”, “rušiocima Republike Srpske”… 

Bio je to loš potez, koji je izazvao kontraefekt – podrška Davoru Dragičeviću iz dana u dan sve je veća i masovnija! 

Nažalost, trebala je da se desi ogromna tragedija, da jedan mladi život bude ugašen na najmonstruozniji način da bi Banjaluka počela da se budi, da ljudi konačno pokažu da im nije svejedno, da imaju saosjećanja za nesreću drugog čovjeka, da se pobune, da otvoreno kažu ono što misle. 

NA TRGU SU SVI JEDNAKI

Ti i takvi ljudi u Banjaluci sada su sa Davorom na trgu. Uz njega su i bake koje po unukama šalju toplu supu da se protestanti zgriju u hladnim noćima; žene sa malom djecom na trg donose vrele kifle; mladići i djevojke topao čaj i kafu; donose se šerpe graha, pite i slatke kiflice… 

Na trgu su svi jednaki, ljudi razgovaraju, druže se, stiču nove prijatelje. Neki su prekinuli kontakte sa svima koji su im zamjerili zato što podržavaju Davorovu borbu za istinu i pravdu. Smatraju da u borbi za istinu i pravdu ne može biti kompromisa. Da nisi dobar čovjek ako ne digneš glas protiv sistema koji štiti ubice, da nisi čovjek ako okrećeš glavu i ćutiš dok sistem ubija djecu. 

Na trgu su samo ljudi koji se bore za bolju budućnost svoje djece. Baš kao što je Davor Dragićević stotinu puta ponovio: “Nisam ja nikakav lav niti heroj, ja sam otac kome su ubili dijete“.