Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine je zaustavio sukob oko pravog bosanskog identiteta ali ga nije završio. Dejton sadrži nepodoban dogovor za jednu državu sa tri uznemirene etničke grupe, to jest “jedna država, dva entiteta”. Ova asimetrija daje Srbima previše (Republika Srpska) i Bošnjacima i Hrvatima premalo (podijeljen drugi entitet). Svi poticaji su pogrešni. Različite frakcije vjeruju – ispravno – da će ako oni ne budu u stanju voditi državu razumno, troškovi haosa pasti na nekog drugog, to jeste, poreznika EU-e.
Niti bismo mi smjeli zaboraviti razlike između međunarodnih politika Bosne i Kosova, endemske lokalne neodgovornosti i korupcije naslijeđene od jugoslovenskog “socijalističkog samoupravljanja”, i ponosnog balkanskog inata (sujetno samouništavajuće krvavo ludilo). Bosna je zlovoljan magarac sa tri posvađane glave, koji nije impresioniran mrkvom na štapu EU i koji se ne pomjera zbog oštrih udaraca Visokog predstavnika u njegovu stražnjicu.
Beznađe? Ne. Ja bih išao sa novim dogovorom. Ubrzano EU članstvo sa bezviznim putovanjem za sve Bosance u zamjenu za novi ustav. Ovo bi stvorilo tri regije, svaka dominantna jednom zajednicom ali sa samostalnom odgovornošću za svoje postupke, sve sa slabom ali pravom centralnom moći i pritiskom da se od Bosne napravi barem regulirana ekonomija u Evropi. Fer, koherentna struktura koja nagrađuje odgovornost i privatnu inicijativu.
Avaj, da bismo stigli tamo stvari će morati postati osjetno gore, da bismo nagovorili sve zabrinute u Bosni i Briselu da pristanu na to, u konačnici, nema alternative. Budući ministar vanjskih poslova će trebati jake živce.
(The Independent)
">Bivši britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, Charles Crawfor, reagirao je pismom na tekst Marcusa Tannera u Independentu o stanju u našoj državi: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći. Prenosimo Crawfordovo pismo objavljeno u današnjem IndependentuWilliam Hague s pravom upozorava da Bosna i Hercegovina rizikuje da ponovo sklizne u nered (12. august). Suštinski problem? Da biste mobilisali ljude, nacionalni identitet mora biti realan, ne umjetan. Bosna nema nacionalni identitet. Mi (i oni) pričamo o “Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima”, a ne o srpskim i hrvatskim Bosancima.
Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine je zaustavio sukob oko pravog bosanskog identiteta ali ga nije završio. Dejton sadrži nepodoban dogovor za jednu državu sa tri uznemirene etničke grupe, to jest “jedna država, dva entiteta”. Ova asimetrija daje Srbima previše (Republika Srpska) i Bošnjacima i Hrvatima premalo (podijeljen drugi entitet). Svi poticaji su pogrešni. Različite frakcije vjeruju – ispravno – da će ako oni ne budu u stanju voditi državu razumno, troškovi haosa pasti na nekog drugog, to jeste, poreznika EU-e.
Niti bismo mi smjeli zaboraviti razlike između međunarodnih politika Bosne i Kosova, endemske lokalne neodgovornosti i korupcije naslijeđene od jugoslovenskog “socijalističkog samoupravljanja”, i ponosnog balkanskog inata (sujetno samouništavajuće krvavo ludilo). Bosna je zlovoljan magarac sa tri posvađane glave, koji nije impresioniran mrkvom na štapu EU i koji se ne pomjera zbog oštrih udaraca Visokog predstavnika u njegovu stražnjicu.
Beznađe? Ne. Ja bih išao sa novim dogovorom. Ubrzano EU članstvo sa bezviznim putovanjem za sve Bosance u zamjenu za novi ustav. Ovo bi stvorilo tri regije, svaka dominantna jednom zajednicom ali sa samostalnom odgovornošću za svoje postupke, sve sa slabom ali pravom centralnom moći i pritiskom da se od Bosne napravi barem regulirana ekonomija u Evropi. Fer, koherentna struktura koja nagrađuje odgovornost i privatnu inicijativu.
Avaj, da bismo stigli tamo stvari će morati postati osjetno gore, da bismo nagovorili sve zabrinute u Bosni i Briselu da pristanu na to, u konačnici, nema alternative. Budući ministar vanjskih poslova će trebati jake živce.
(The Independent)
">Bivši britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, Charles Crawfor, reagirao je pismom na tekst Marcusa Tannera u Independentu o stanju u našoj državi: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći. Prenosimo Crawfordovo pismo objavljeno u današnjem IndependentuWilliam Hague s pravom upozorava da Bosna i Hercegovina rizikuje da ponovo sklizne u nered (12. august). Suštinski problem? Da biste mobilisali ljude, nacionalni identitet mora biti realan, ne umjetan. Bosna nema nacionalni identitet. Mi (i oni) pričamo o “Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima”, a ne o srpskim i hrvatskim Bosancima.
Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine je zaustavio sukob oko pravog bosanskog identiteta ali ga nije završio. Dejton sadrži nepodoban dogovor za jednu državu sa tri uznemirene etničke grupe, to jest “jedna država, dva entiteta”. Ova asimetrija daje Srbima previše (Republika Srpska) i Bošnjacima i Hrvatima premalo (podijeljen drugi entitet). Svi poticaji su pogrešni. Različite frakcije vjeruju – ispravno – da će ako oni ne budu u stanju voditi državu razumno, troškovi haosa pasti na nekog drugog, to jeste, poreznika EU-e.
Niti bismo mi smjeli zaboraviti razlike između međunarodnih politika Bosne i Kosova, endemske lokalne neodgovornosti i korupcije naslijeđene od jugoslovenskog “socijalističkog samoupravljanja”, i ponosnog balkanskog inata (sujetno samouništavajuće krvavo ludilo). Bosna je zlovoljan magarac sa tri posvađane glave, koji nije impresioniran mrkvom na štapu EU i koji se ne pomjera zbog oštrih udaraca Visokog predstavnika u njegovu stražnjicu.
Beznađe? Ne. Ja bih išao sa novim dogovorom. Ubrzano EU članstvo sa bezviznim putovanjem za sve Bosance u zamjenu za novi ustav. Ovo bi stvorilo tri regije, svaka dominantna jednom zajednicom ali sa samostalnom odgovornošću za svoje postupke, sve sa slabom ali pravom centralnom moći i pritiskom da se od Bosne napravi barem regulirana ekonomija u Evropi. Fer, koherentna struktura koja nagrađuje odgovornost i privatnu inicijativu.
Avaj, da bismo stigli tamo stvari će morati postati osjetno gore, da bismo nagovorili sve zabrinute u Bosni i Briselu da pristanu na to, u konačnici, nema alternative. Budući ministar vanjskih poslova će trebati jake živce.
(The Independent)
">