Crni fond: Elvedinu Grabovici isparilo 9,5 miliona KM u uglju

Na gubitke količine i kaloričnosti uglja računa svaki menadžment kompanije čije poslovanje ovisi od ovog energenta. Ali, šta kad taj gubitak dostiže nevjerovatnih 9.470.817 KM, pa taman i u koncernu kakav je Elektroprivreda BiH, i čije se nabavke uglja mjere u milionima tona?!

A cifra nije navedena hipotetički, već je podatak Ureda za reviziju institucija Federacije, odnosno iz knjigovodstva Elektroprivrede.

Međutim, jednako kao što intrigira cifra, zanimljive su okolnosti nastanka gubitka, utvrđivanje parametara za njegovo izračunavanje, te uopće način kako se do konačne cifre dolazi.

"Godinama se na obračun troška kala i rastura uglja primjenjuje procenat 2,3 posto na nabavljene količine uglja. Procenat i način obračuna utvrđen je Uputstvom o obračunu visine kala i rastura iz novembra 2009. godine, a isti se procenat primjenjivao i ranijih godina", pojašnjeno je Žurnalu iz Elektroprivrede BiH.

STVARNI ILI "RAČUNOVODSTVENI GUBICI"

Mnogo faktora određuje koliko će ugalj "kalirati", a konačan procenat zavisi od  vremenskih uvjeta, kvaliteta uglja, te da li je riječ o vrijednostima mjerenim na površinskim kopovima, ili je ugalj iz jame, da li je tek iskopan ili negdje već transportovan, deponovan kao zaliha, kao što je slučaj s ugljem Elektroprivrede o kojem govorimo.

I stručnjak sa Rudarskog instituta u Tuzli, magistar mašinstva, Asim Begić, kaže da ne postoji egzaktna formula za izračunavanje kala, te da konačna računica zavisi od puno faktora.

- Gubitaka uvijek ima, i neminovni su, kaže Begić.

- Međutim, mjerna jedinica može da bude i pet, ali isto tako može da bude i, primjera radi, jedan. Zavisi to od vrste uglja, kalorijske vrijednosti, toplotne moći, vremenskih uvjeta...

Ko će, dakle, ustavnoviti precizno koji je to prosječan procenat vrijednosti uglja koji se gubi zbog kaliranja i rasipanja?

U Elektroprivredi za izračunavanje kala uzimaju procenat 2,3 posto, a računa se gubitak na količini i toplotnoj energiji. Procenat je ustanovljen internim Uputstvom za izračunavanje kala i rastura, odnosno Pravilnikom o utvrđivanju i raspoređivanju ukupnog prihoda JP EP BiH.

Ukupne količine uglja nabavljene 2011. godine, prema podacima koje su nam dostavili su 6.191.618 tone. Naglasili su da ne znači da je nabavljena količina i potrošena.

Znači li to da gubitke računaju kao godišnji prosjek, pa možda i na nepotrošeni ugalj!?

A kalo i rastur računa se mjesečno, pa je na koncu teško procijeniti da li je to zaista tako.

Cijene uglja koju Elektroprivreda plaća kreću se od 54 KM do 67 KM, odnosno 80 KM, zavisno od toga da li je riječ o uglju s površinskog kopa ili uglju iz jame, da li je ugalj iz jame Dubrave, Šikulja ili iz rudnika Đurđevik...

Ukupni troškovi nabavke ovog energenta te su godine iznosili 399.267.460 KM. Od toga je na kalo i rastur otpalo 2,372 posto, dakle i više nego je standard iz pomenutih pravilnika.

Ali, kako i stručnjaci kažu, procenat je teško predvidjeti, a po internim dokumentima, bez obzira na visinu kala, na prosječnu nabavljenu količinu uglja, oko desetak miliona maraka uvijek mogu i imaju pravo prikazati kao gubitke na kalu i rasturu.

A, je li gubitak stvaran ili je samo fiktivno tako knjižen, bilo bi dokazivo tek kad bi neko vagao svaki kilogram uglja ili mjerio njegovu kaloričnost.

Vjerovatno ima i naprednijih načina mjerenja, naprednijih računovodstvenih metoda, efikasnije revizije ovih troškova, ili sprječevanja ovolikih gubitaka, ali kako god, skoro 10 miliona KM koji nestaju, a s kojim bi se svake godine u BiH mogla izgraditi po jedna fabrika, vrijedni su svakog truda.

Kako se još može potrošiti 9,5 miliona KM vjerovatno zna i Elvedin Grabovica.

(zurnal.info)