Miting & Kontramiting: Da li će opozicija istrajati u zahtjevu za prijevremene izbore?

Događaji u Banjaluci od 14. maja, kada su istovremeno održani protesti opozicije i kontramiting vlasti, potvrdili su da su se na političkoj sceni Republike Srpske desile promjene. Istina, one nisu toliko vidljive golim okom, jer se nisu desila nikakvi prevrati, državni udari, obojena revolucija, niti pomjeranja u institucionalnom smislu, ali podrobnija analiza itekako pokazuje ozbiljna politička gibanja u RS. I duboku podjelu naroda u Republici Srpskoj.

KVOTE NISU ISPUNJENE

Protest opozicije, uz sve opstrukcije vlasti da se on ne održi, podršku medijske mašinerije, kako one u RS, tako i one naručene iz Beograda, svrstavanja patrijarha SPC-a na stranu Milorada Dodika, bio je masovniji od kontramitinga vladajuće koalicije. Što govori o tome da se narod oslobodio straha, da velika većina nije nasjela na spin o izdajničkoj politici Saveza za promjene, obojenoj revoluciji finansiranoj Soroševim parama, ali više od svega govori da je politička harizma i moć Milorada Dodika urušena i da je iz dana u dan sve manja. Ne samo među pristalicama opozicije, već i kod onih zaposlenih u javnim preduzećima i institucijama, ali i u samom SNSD-u.

Potvrđuje to činjenica da su Dodikov kontramiting, pored pretnji otkazima i drugih posljedica, bojkotovali mnogi koji su zaposleni u javnim entitetskim institucijama i preduzećima, te da iz unutrašnjosti RS nije stiglo onoliko aktivista i pristalica SNSD-a koliko je naređeno iz centrale. Riječju, nisu ispunjene naložene kvote.

Ono što je najpogubnije po Dodika je to da mu je ovog puta leđa okrenula Banjaluka, koja je, nakon Laktaša, bila najjači bastion SNSD-a. Dodikovi spin majstori i dalje ga pokušavaju ubijediti da je na kontramitingu bilo 35 hiljada ljudi, a u isto vrijeme optužuju Igora Radojičića zbog toga što je Banjaluka SNSD-u bojkotovala kontramiting, jer je bilo predviđeno da se dovede 10 hiljada Banjalučana.

Na drugoj strani, opozicija može da bude zadovoljna svojim protestom. Uspjeli su brojčano da potuku Dodika, ali je njihov najveći uspjeh što su se pokrenuli i počeli djelovati.
Opoziciji, a posebno lideru najjače stranke u Savezu za promjene Mladenu Bosiću, trebalo je dosta vremena da shvati da SDS ima snage da se suprotstavi Dodiku.

Protest opozicije bio je probni balon i vaganje, kako raspoloženja naroda, tako i snage/slabosti SNSD-a. Ispostavio se da je njihov tas prevagnuo, ali tu nije niti može biti kraj njihovog proaktivnog političkog djelovanja.

Savez za promjene sa protesta je uputio više konkretnih zahtjeva, od kojih je najintrigantniji raspisivanje prijevremenih predsjedničkih i opštih izbora u oktobru u RS. Opozicija, ako je ozbiljna, istrajavaće na tom zahtjevu, ne dopuštajući da ponovo upadne u okvir koji im postavlja Dodik odgovorom- podnijeću ostavku, ako se vi povučete iz Sarajeva. Ne radi se tu o igri mačke i miša, već potrebi da u RS dođe do promjena koje će značiti kraj vladavine korumpirane grupacije, koja je u proteklih deset godina učinila sve da osiromaši RS i njene građane i koja je obesmislila institucije u RS, koje su pod punim uticajem male grupe ljudi okupljenih oko Dodika.

Opozicija zato mora istrajati na svim svojim zahtjevima. Bude li potrebno i novim protestom.

VUČIĆEV POLOŽAJ

Protest opozicije porazio je ne samo Dodika, već i premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji je Dodiku iz Srbije pružao medijsku, političku i logističku podršku. Vučić, ne samo da je promašio cilj i umjesto trijumfa i u Banjaluci doživio fijasko, podgrijao podjele među Srbima u RS, već se umiješao i u unutrašnje stvari druge države, što nikako nije trebalo da učini.

To su mu, bez sumnje, zamjerile mnoge strane diplomate, tim više jer zvanično Vučić zagovara politiku prema kojoj bi Srbija trebalo da bude ključni nosilac stabilnosti i mira u regionu. Najveći poligon za demonstriranje takve politike Srbije upravo je BiH. Vučić je to zanemario i teško se kompromitovao, zarad sitnih političkih poena koje je osvojio kod dijela javnosti u Srbiji.

Igre u RS su tek počele. Kako će biti završene ponajmanje zavisi od Milorada Dodika. Mnogo više od toga da li će opozicija nastaviti snažno da djeluje ili će se nakon prvobitnog uspjeha povući na start, bez obzira na to šta misli zvanični Beograd. Ako se povuku, sebi će zapečatiti političku sudbinu, je im građani, u tom slučaju, više neće dati šansu.

(zurnal.info)