Direktor CCI Zlatan Ohranović: Na šamaranje niko neće ostati miran

ŽURNAL: Kako je došlo do toga da Kolegij zabrani prisustvovanje sjednicama Vašim predstavnicima?

OHRANOVIĆ: Kao reakcija na CCI-jevu upornu kritiku (ne)rada državnog parlamenta i na ukazivanje nesrazmjera između rezultata koje ostvaruje ta institucija i primanja njenih članova – a rezultati su, da ponovimo još jednom, ubjedljivo najlošiji u regionu, a primanja najveća – kolegij Predstavničkog doma je, u krajnje neprihvatljivom tonu, iz koga je bila vidljiva želja za odmazdom, zahtijevao od CCI-a da mu dostavi niz dokumenata.

Kada smo ih upozorili da oni na to nemaju pravo, niti će CCI pristati na to da mu se naređuje, uz jasnu napomenu da ti podaci nisu tajni, da su svake godine na raspolaganju odgovarajućim državnim službama i da je većina traženih informacija dostupna na našem sajtu, poslali su nam dopis u kome nas obavještavaju da CCI-u, nakon sedam godina redovnog praćenja rada ove institucije, nije dozvoljeno prisustvo na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH. 

PROPAGANDNI RAT

ŽURNAL: Je li se ova zabrana mogla pretpostaviti?

OHRANOVIĆ: Očito je da CCI, i pored principijelne višegodišnje kritike institucija vlasti u BiH, ima više poštovanja prema njima nego što ga oni imaju prema samim sebi. Tako da ovakvo srozavanje institucije, koje je prouzročilo njegovo rukovodstvo, i ovakav nedemokratski čin, zaista nismo očekivali.

Bez obzira što smo se, svi mi u ovoj državi, posljednjih godina svega nagledali.

ŽURNAL: Šta su pravi razlozi?

OHRANOVIĆ: Radi se, zapravo, o klasičnom obliku pritiska i ucjene. I pokušaju "discipliniranja" nevladinog sektora, s ciljem otupljivanja njegove kritičke oštrice. Namjera je jasna – na svaki mogući način ućutkati kritičare sistema i vlasti i kontrolisati informacije koje se odašilju.

Kako neki drugi pokušaji nisu urodili plodom, sada se prelazi na fazu fizičkog onemogućavanja rada i pokušaja diskreditovanja Organizacije u javnosti – apsurdnim pričama o "stranim plaćenicima", širiteljima mržnje prema političarima, rušiteljima države, organizatorima arapskog proljeća u BiH, ili platama u CCI-u. Besmislenost optužbi njihovim autorima je nebitna.

Radi se o propagandnom ratu, u kome se računa da uvijek ima naivnih koji će se upecati na priču. A, na žalost, koliko u ovoj zemlji ima naivnih, oni, vjerovatno, najbolje znaju. Jer opstaju na vlasti, uprkos višegodišnjim katastrofalnim rezultatima.

KO JE GLUP

ŽURNAL: Poslanici su naveli jednu bizarnu situaciju u kojoj kažu da su od CCI-ja tražili, na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama kojeg moraju poštovati samo javne institucije, podatke o platama zaposlenih. Da li smatrate da su poslanici svjesno napravili zahtjev koji nema zakonsku osnovu ili zaista ne poznaju zakone koje sami donose?

OHRANOVIĆ: Pitate me, zapravo, da li je onaj ko je to zahtijevao glup ili misli da smo mi glupi? Odgovor na prvo pitanje ne znam, ali znam da mi nismo glupi. I da ne dozvoljavamo da nas se tako tretira.

Dakle, kao što je svakom iole inteligentnom jasno, Zakon o slobodi pristupa informacijama postoji da bi građani kontrolisali vlast i dobijali informacije od nje, a ne da bi vlast imala dodatni mehanizam za kontrolu i nasilje nad građanima. 

I to je, zapravo, glavni razlog CCI-jevog rezolutnog odbijanja da ispuni zahtjev rukovodstva Parlamentarne skupštine BiH, u vezi traženih dokumenata (jer su sami dokumenti nebitni). To bi, naime, bio presedan, koji bi u društveni život zemlje uveo ucjenu kao legitimno sredstvo djelovanja političara. 

ŽURNAL: Poslanik Petar Kunić dovodi u pitanje metodologiju i kaže da se rad našeg i hrvatskog parlamenta ne mogu porediti? Zašto se ne bi mogli porediti osim što hrvatski Sabor radi daleko bolje i više od našeg Parlamenta?

OHRANOVIĆ: Navešću vam samo jedan primjer: u 2011. godini, za deset mjeseci (do izbora), hrvatski Sabor usvojio je 233(!) zakona; Parlament BiH u istoj godini – 12. Što je, između ostalog, tri i po puta manje od prethodnog saziva, u prvoj godini njegovog mandata. Pri tome je broj usvojenih zakona, u 2011., bio manji od broja oborenih zakona. I o kakvoj metodologiji mi sad da pričamo, s takvim pokazateljima?

Nažalost, rezultati naše vlasti su takvi da nikakva metodologija nije potrebna da bi se zaključilo da je to nešto potpuno neprihvatljivo i da takav odnos prema svojim obavezama, zemlju i njene građane vodi u katastrofu.

No, da se razumijemo, mi nismo arogantni, ne mislimo da smo savršeni, samo se trudimo da ovaj posao radimo što bolje i da javnosti stavimo na raspolaganje najrelevantnije informacije. Otvoreni smo za sugestije.

Štaviše, u planu za ovu godinu smo predvidjeli niz sastanaka sa parlamentarcima, na kojim smo htjeli čuti njihove ideje za poboljšanje ovog projekta, u interesu javnosti. I to, da se razumijemo, nije ništa novo – to mi radimo svih ovih godina. I iz takvih razgovora i primjedbi izrečenih na njima, od strane poslanika, je i nastao naš novi projekat Virtuelni parlament - www.virtuelniparlament.ba - koji omogućava poslanicima da u potpunosti predstave svoj rad i da ostvare komunikaciju s građanima, na više načina.

No, čak i takav projekat, koji je, zapravo, san za svakog poslanika koji savjesno i ozbiljno obavlja svoj posao, naišao je na protivljenje u nekim krugovima. Pa čak i na apsurdne prijetnje tužbama i zabranama. Što je nešto što nas je, naprosto, ostavilo bez teksta. 

ŽURNAL: Kako komentirate činjenicu da je SDS najviše insistirao na zabrani?

OHRANOVIĆ: Moram priznati da nam je i to jedna od zbunjujućih stvari u čitavoj priči, kojoj je korijen najvjerovatnije krajnje prizeman – u povrijeđenosti sujeta pojedinaca iz te partije, koji su poslanici u državnom parlamentu i koji s jedne strane osjećaju opravdani pritisak od javnosti zbog nesklada između njihovih rezultata i primanja, a s druge odbijaju da smanje plate i počnu raditi više i bolje. 

Teoretski moguće je i da nekima smeta što se među informacijama koje objevljujemo redovno pojavljuje podatak o broju odbijenih zakona, uz napomenu da je većina njih odbijena takozvanim entitetskim glasanjem.

No, taj podatak je činjenica i ne vidimo logiku kojom se nama ispostavlja račun za rezultat rada onoga koji nam ispostavlja račun. CCI jednostavno, ozbiljno radeći svoj posao ne može ne spomenuti jedan takav apsurd u globalnim okvirima, da jedan državni parlament, i to zemlje u tranziciji, na putu EU integracija, više zakona u toku godine obara nego što ih usvaja. Ako neko objavljivanje takvog podatka smatra problematičnim, valjda je logično da se potrudi da promijeni podatak a ne da se ljuti na onog koji konstatuje činjenicu.

ŠAMAR DEMOKRATIJI

ŽURNAL: Šta će CCI poduzeti povodom ove zabrane?

OHRANOVIĆ: Kao prvo, mi se nadamo da nećemo morati poduzimati ništa. Odnosno da će razum prevladati. I rasprava na samoj sjednici na kojoj je onemogućeno naše prisustvo i izjave nekih poslanika, uključujući i jednog člana Kolegija, koji se nije složio sa odlukom o zabrani, govore o tome da u Parlamentu sjede i ozbiljni ljudi, koji, i kad se ne slažu sa našim ocjenama, shvataju šta znači demokratija, a u šta je uvod uskraćivanja elementarnih prava i sloboda građanima jedne zemlje.

Uostalom, možda je to naivno, ali želimo da vjerujemo da se, ipak, radi samo o jednoj ishitrenoj odluci, bez dubljeg (i opasnijeg) cilja. Uostalom, poslanici koji ovih dana iznose negativne ocjene o CCI-u, učestvuju u ovoj zabrani i pokušajima diskreditovanja naše organizacije, u određenim trenucima davali su sasvim drugačije, ocjene.   

ŽURNAL: Ukoliko zabrana prođe neprimjećeno i nekažnjeno, šta će to značiti za nevladin sektor u BiH?

OHRANOVIĆ: Očito je da, zahvaljujući medijima, koji su shvatili značaj i moguće posljedice jedne ovakve zabrane, ona ne prolazi neprimjećeno. A, upravo ta primjećenost i reakcije i medija, i nevladinog sektora i građana, najveća su kazna za one koji su učestvovali u ovom činu.

A nastavi li se, i pored svega, sa insistiranjem na zabrani… Mislim da će to biti šamar i ovdašnjoj javnosti i međunarodnoj zajednici i Demokratiji, kao pojmu. A na šamaranje niko neće ostati miran.    

ŽURNAL: Molimo Vas da za naše čitaoce u kratkim crtama navedete podatke o (ne)radu ovog Parlamenta?

OHRANOVIĆ: Radi se o Parlamentu, odnosno njegovom sazivu, koji je već pola svog mandata proveo radeći bez programa rada, kome je trebalo devet mjeseci da se konstituiše u punom obimu, kome je trebalo 16 mjeseci od izbora da formira vladajuću koaliciju i postavi Vijeće ministara, a onda samo tri mjeseca da sve dovedu u pitanje. 

U posljednjih nekoliko godina, Parlamentarna skupština BiH usvaja iznimno mali broj zakona, dok je broj odbijenih zakona skoro identičan broju usvojenih, ponekad i nešto veći! Tako je 2010. godine usvojeno 27 zakona, odbijeno 35, u 2011. godini je usvojeno 12 zakona, odbijeno 15, dok su u prošloj, 2012. godini, usvojena svega 23 zakona, a odbijeno je 19. Oko 80 posto zakona koji su pali u Parlamentu u razdoblju 2006–2012. godine oboreni su negativnim entitetskim glasanjem.

Aktuelni saziv Parlamenta, po rezultatima je dva puta lošiji od prethodnog, a čak četiri puta od pretprošlog saziva PSBiH.

Poređenje sa zemljama okruženja je poražavajuće.

Parlament uporno ignoriše potrebe građana ove zemlje i zahtjeve međunarodne zajednice. 

I konačno, kao nositelji izvornog izbornog legitimiteta, zastupnici Parlamenta BiH, od građana izabrani predstavnici vlasti, pretvorili su se u ponižavajući servis svojih stranačkih lidera, koji misle i odlučuju umjesto njih. Parlament se od ključnog mjesta političkog života jedne zemlje, pretvorio u "'tehničku službu'', za formaliziranje dogovorenog na sastancima lidera političkih stranaka.

(zurnal.info)