Doba je histerije: Uđite pod šatru Apsurdistana

Tokom rata održavala nas je nada, nakon rata dobili smo čudan, kratkotrajan i danas teško razumljiv elan, brzo ga je zamijenilo razočarenje, onda je stigao bijes, nakon njega depresija, a sada gazimo kroz doba histerije.

Jednom ću pažljivo i argumentirano objasniti kako sam sklepao ovaj sociološki/psihološki/historijski/pedagoški amaterski dunđeraj, a do tada molim da mi se vjeruje da je istinit.    

...

Nekad sam vjerovao da u Bosni i Hercegovini postoje ljevica i desnica. Gotovo istovremeno vjerovao sam da postoje građanski i nacionalistički blokovi. Vjerovao sam u opoziciju koja će, kada jednom dođe na vlast, oduzeti sve tornjeve i krenuti pošteno ispočetka. Vjerovao sam da imamo intelektualce koji nas krijepe svojom dosljednom i energičnom mudrošću. Vjerovao sam u nezavisne medije, ooo kako sam samo vjerovao, u nepotkupljive kolumniste koji uvijek znaju šta nam je činiti. Vjerovao sam, između ostalog, i da je Evropa majka koja jedva čeka da nas zgrije u svojim skutima. Dobro, u ovo baš i nisam sasvim, nisam ni ja do te mjere naivan pa da vjerujem u sve vilenjake odreda.
Bio sam vjernik, gorljiv i fundamentalan.

A sada?

U posljednje vrijeme oko mene samo pucaju baloni iluzije. Danas vjerujem samo u to da živimo u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj šaka psihopata kontroliše nas - gomilu maničnih depresivaca.      
Tu ludnicu mogao bih nazvati i Apsurdistanom.

...

Dubioza kolektiv bili su jedan od prvih bendova koji su se politički angažirali u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Njihovi refreni često su bili političke parole, usmjerene na određenu društvenu boljku. Iz muzike ponekad su prelazili u čisti aktivizam, sjetimo se samo demonstracija za smjenu gradonačelnice Sarajeva Semihe Borovac i “Taje” (ispario čovjek, gdje je?).

A sada?

Gledao sam na televiziji intervju sa Branom Jakubovićem u kojem on, izazvan od voditelja, izjavljuje kako nabija sve političare na kurac. Nije mi izgledao naročito uvjerljivo dok je to izgovarao. Možda zbog toga što je svjestan koliko bi to golem posao bio, veći nego ikada u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Ni Ron Jeremy ne bi izdržao tako izdašnu ponudu kako s lijeva, tako i s desna.

...

Usred histeričnog doba Dubioza kolektiv objavili su album pod nazivom “Apsurdistan”. Nema više poziva na promjene, prkos, zajedništvo, hrabrost... “Apsurdistan” samo bilježi šta se dešava oko nas, šta smo sve prinuđeni svakodnevno podnositi.

Iz pjesama sam izdvojio nekoliko izjava da biste odmah razumjeli na šta mislim:

Teško je odlučit’ kad je širok asortiman
dal’ je bolje biti Srbin, Hrvat il’ musliman
 
Ljevica se ponavlja ko’ pokvarena traka,
a desnica još samo za onaniju je šaka
 
Stari sistem nije valj’o došao je novi
samo ne kapitalizam, već feudaliz
 
Biro je početak, a penzija kraj
radnička klasa odlazi u raj
 
Mene tjeraju na izbore svake dvije godine,
a ja glasam za kafanu i marihuanu
 
Volio bi’ da sa vlasti sjašu kriminalci
džaba kad će uzjahati Briselski seljaci
 
Jeftino smo kupljeni, demokratski rafinirani
sada smo na rasprodaji, malo hipnotizirani
 
Politika je kurva
Ubila je bomba
Džaba svi smo isti
Svi smo ista govna
 
Narod kondicioniran, gudrama stondiran
čeka socijalni mir, neko Tita da klonira
 
Dolazi sve na svoje baš kako i treba
kako i neće kad se nema ni za hljeba

“Apsurdistan” izlazi tokom razdoblja histerije, pa je i sam takav. U njegovoj osnovi leži ska, napumpan je trubama i harmonikom, ima i punka, čak i swinga, stadionskih refrena... To je muzika za histerični cerek, za mahniti ples koji podsjeća na autodribling jednonogog fudbalera. Nema praznog hoda, nema pauze, sve je dobro navijeno i tempirano.

Mene su obradovali obradom pjesme KUD Idijota, ali i saradnjom sa Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem u pjesmi “KP Dom”. Album možete besplatno skinuti na stranici benda pa sami potražite vlastite razloge za radost.

...

Doba je histerije, braćo i sestre. Ako više ne znate gdje biste, lijevo il desno, u Evropu il na Bjelašnicu, u parlament il ispred parlamenta, biste li se smijali il plakali, ne bojte se, niste sami, uđite pod šarenu šatru “Apsurdistana”, uključite se u mahnito kolo jednonogih autodriblera, u kojem ćemo zajedno zapjevati, nemoćno al strasno: “Politika je kurva, ubila je bomba...”

(zurnal.info)