Dodik gubi u svim varijantama

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko za sedam dana je odgodio svoju odluku o referendumu o državnom Sudu i Tužilaštvu BiH, koji vlasti Republike Srpske namjeravaju da sprovedu do polovine juna, što je jasan pokazatelj da među zemljama članicama Savejeta za implementaciju mira (PIC) u vezi sa ovim problemom ne postoji saglasje i iskristalisani stavovi.

ISTINA U SREDINI

Umjesto najavljenog poništenja odluke parlamenta RS o referendumu, Incko je objelodanio kako odlazi na sjednicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, gdje bi početkom sledeće sedmice trebalo da govori o situaciji u BiH, a potom da o novonastaloj krizi u zemlji razgovara i sa najvišim američkim zvaničnicima.

Po povratku iz Amerike vidjeću da li je odluka o referendumu povučena. Čekamo da vidimo šta će uraditi vlasti RS. Ako ne povuku odluku o referendumu mi ćemo to učiniti umesto njih, poručio je Incko, na šta mu je Milorad Dodik, predsjednik RS, promtno odgovorio: Mi nećemo i ne možemo odustati od referenduma.

Istina je, po svemu sudeći, negdje u sredini. Niti je Incko (koji nije dobio podršku Rusije i pojedinih evropskih zemalja) odlučan da posegne za bonskim ovlaštenjima i presječe “referendumski čvor”, niti je Milorad Dodik riješen da po svaku cijenu ide do kraja i održi referendum. U takvoj situaciji, međunarodna zajednica dala je dodatni rok od sedam dana, i sebi i vlastima u RS, da se dođe do neke vrste rješenja, koje ne bi značilo otvorenu kapitualciju bilo koje od strana. Takav kompromis mogao bi značiti stavljanje moratorijuma u RS na odluku o sprovođenju referenduma, a da se, s druge strane, otvore pitanja funkcionisanju državnog Suda i Tužilaštva na kojima insistira vladajući establišment u RS.

Otuda i (doduše nezvanične informacije) da pravni eksperti Evropske unije pripremaju novu reformu pravnog sistema u BiH, koja bi zadirala i u rad pravosudnih institucija na državnom nivou. U tako projektovanoj situaciji, činilo bi se da su iz referendumske rašomonijade svi izašli “svijetlog obraza”- međunarodna zajednica koja je spriječila referendum kao i Milorad Dodik koji je ostvario svoje ciljeve u pogledu daljeg rada Suda i Tužilaštva BiH.

Činjenica je, međutim, da bi ovakav rasplet situacije bio samo dodatna potvrda da međunarodna zajednica u BiH djeluje po principu razbijene vojske i samo održava status quo, odnosno agoniju koja u ovoj zemlji vlada godinama. Cijela stvar oko najavljenog referenduma u RS postavljena je tako kao da se radi jedino i isključivo o izjašnjavanju o radu Suda i Tužilaštva BiH, što nije tačno. Utvrđeno referendumsko pitanje glasi: „Da li podržavate nametnute zakone visokog predstavnika, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH, i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH“?, što bi u pozitivnom ishodu referednuma (u šta se ne treba sumnjati) značilo negiranje desetina zakona koje su u proteklim godinama nametnuli visoki predstavnici, a time i institucija koje funkcionišu na osnovu tih zakona.

Apsurdno, stiglo se do tačke u kojoj i međunarodna zajednica i Dodik apostrofiraju samo dio referendumskog pitanja o Sudu i Tužilaštvu BiH, što otvara prostor da se političkim i medijskim manipulacijama i akrobacijama održava postojeće stanje duboke kome u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi.

MAČAK U DVORIŠTU

Ukoliko u narednih nekoliko dana ne bude postignuto kompromisno rješenje, koje bi, kako stvari stoje, objeručke prihvatili i međunarodna zajednica i Dodik, Incko će morati regovati i poništiti odluku o referendumu. U tom trenutku mačak će ponovo biti u Dodikovom dvorištu i on će imati priliku da ga povuče za rep. Za početak, Inckov nalog neće biti objavljen u Službenom glasniku RS, uz obrazloženje da je nevažeći, a onda će Dodik stotine puta promisliti kuda će dalje.

To je, zapravo, situacija u kojoj Dodik ne bi imao dobrih rješenja po sebe i RS, već samo manje ili više loših ili katastrofalnih. U takvoj podjeli karata, moći će da bira između nekoliko opcije. Prva, da nastavi sa pripremama za referendum, održi ga i uđe u frontalni sukob s međunarodnom zajednicom. U tom slučaju, međunarodna zajednica morala bi posegnuti za sankcijama, ali ne prema Dodiku, već primarno prema premijeru Aleksandru Džombiću, s obzirom da je Vlada zadužena za pripremu i provođenje referenduma, što bi dovelo do novog kruga pakla, odnosno izvjesne naredbe o povlačenju predstavnika RS iz državnih institucija. U ovakvom scenariju, Dodikove šanse za pobjedu su nikakve.

Kratkoročno, manje štetna opcija za njega je da javno larma o trijumfu, a prećutno prihvati Inckovu odluku, jer bi se našao na udaru opozicionih snaga u RS. Stvarni gubitak u ovoj opciji po njega je to što bi međunarodna zajednica uvidjela da on reaguje na pritisak i što bi nastavila da ga razgrađuje. Suštinski, Dodik gubi u svim varijantama.

Problem, međutim, nije u tome što gubi on, već što gube svi. Bez obzira na koji način će se riješiti ova situacija, notorno je da i dalje ostaju strašni problemi, počevši od činjenice da BiH još nema vlast na državnom nivou, preko hroničnog nedostatka novca, do sveprisutne radikalizacije i jačanja nacionalizama. Već će neko od političkih činilaca, ako se pitanje referenduma prevaziđe bez većih potresa, kandidovati novi problem u kojem će se raspravljati do ljeta, onda će političari otići na godišnji odmor, da bi se za jesen pripremili nove probleme. Sve to govori da Bosna i Hercegovina ne kreće sa mrtve tačke, odnosno pomjera se, ali u negativnom pravcu. Najstrašnije od svega je to što taj put vodi ka apsolutnoj radikalizaciji na svim stranama, koja, iskustva govore, nikada i nikome nije donijela ništa dobro.

(zurnal.info)