Državna limuzina pored potoka i roštilja

Nermin Nikšić uzalud je vozao ministre na sjednice Vlade autobusima prošle godine jer ne samo da nisu uštedjeli novac nego su potrošili više nego 2010. godine, kada se putovalo skupocjenim službenim automobilima. Vlada Federacije u 2011. godini je potrošila više od 100.000 maraka za prevoz, gorivo, održavanje auta i gume što je za 21 posto više nego u 2010., kada nije bilo programa štednje na prevozu.

Revizori su u federalnoj vlasti pronašli primjere bahatog korištenja auta kupljenih od prikupljenih poreza građana. Niko ne zna koliko vlasti u Federaciji imaju auta ali se zna da su za gorivo i održavanje auta prošle godine potrošili više od tri miliona maraka. Troškovi održavanja generalno su se smanjili ali je trošeno više goriva nego ranije.

Kod većine ministarstava i federalnih institucija revizori su otkrili slične nedostatke korištenja auta – putni nalozi se ne popunjavaju pravilno ni potpuno, nema izvještaja o potrošnji goriva niti se provjerava gdje se auta parkiraju i da li se koriste u privatne svrhe... Političari i službenici potrudili su se u protekloj godini da naprave što više primjera za svaki od nedostataka koje su spomenuli revizori. Na proslavu 1. maja išlo se sa dva službena automobila. Drugi su na putu u rodni kraj potpuno uništavali skupocjena službena auta a treći državnim novcem popravljali svoja privatna auta.

Staro i skupo za novo i još skuplje

U 2011. godini vlast u Federaciji potrošila je nešto više od 1.200.000 maraka za nova auta za što su mogli kupiti 25 auta od 50.000 maraka. To je otprilike i prosječna vrijednost nabavljanih automobila.

Ministarstva zdravstva i prostornog uređenja kao i Federalni parlament rješavali su se starih auta i kupovali nova ali su tako kršili Zakon o javnim nabavkama, utvrdili su revizori. Umjesto da prvo prodaju stare aute, oni su pogodbama sa salonima auta davali iskorištene aute i ostatak cijene novog auta plaćali u novcu.

"Ne može se potvrditi da je u navedenim slučajevima postupljeno u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama uzimajući u obzir da je (..) predmet Zakona isključivo nabavka roba, usluga ili radova, a ne i prodaja istih, zbog čega je postupke nabavke i prodaje bilo potrebno razdvojiti”, objašnjavaju revizori greške u korištenom modelu “staro za novo”.

Ministarstvo prostornog uređenja tako je prošle godine prodalo stari golf i kupilo novi. Vlada je dala saglasnost da se proda staro i kupi novo auto do 140 konjskih snaga ali je Ministarstvo odlučilo prodaju i kupovinu spojiti u jedno. Stari golf iz 2003. godine dali su kompaniji AC Quattro u zamjenu da im se smanji cijena novog golfa 2.0 TDI Highline za vrijednost od sedam hiljada maraka, koliko je procijenjen stari golf. Tako je Ministarstvo dalo stari golf i doplatilo nešto više od 41.000 maraka za novo auto. Ujedno su preskočili da novac od prodaje starog auta prvo uplate na trezorski račun.

“Uvidom u dokumentaciju konstatovano je da je 24.11.2011. godine potpisana izjava o kompenzaciji na iznos od 7.100 maraka, što nije u skladu sa (...) Zakonom o trezoru FBiH s obzirom da se svi javni prihodi moraju platiti na jedinstveni račun trezora”, objasnili su revizori u svom izvještaju.

Zato su se dobrano potrudili da naplate novac za putne troškove na što je protekle godine otišlo tri i po miliona maraka. Revizori kažu da su ti troškovi manji nego godinu ranije.

“Iako je dio korisnika smanjio troškove i dalje su konstatovani propusti najčešće kod obračuna putnih troškova u inostranstvo, i to u dijelu neprilaganja poziva organizatora ili druge dokumentacije iz koje bi se utvrdilo koje troškove snosi organizator, nenavođenja vremena polaska i povrataka sa službenog puta, vremena prelaska granice u cilju pravilnog obračuna dnevnica u zemlji i inostranstvu, pravdanja uz putne naloge troškova reprezentacije za koje nije navedena svrha nastanka”, otkrivaju revizori.

Nakon takvog putovanja većina uposlenika uopšte nema obavezu da nekome pismeno objasni gdje je bio i šta je radio.

Luksuzu je teško odoljeti

U Uredu predsjednika Federacije Živka Budimira uposlenici tako mogu bez ikakvog objašnjenja i samo uz račun od goriva dobiti novac.

“Konstatovali smo da su se preko blagajne u više navrata vršile isplate zaposlenim za točenje goriva, iako isti nisu zaduženi za službena vozila, a na računima nije navedeno kojim povodom su isti nastali, iz kog razloga ne možemo prihvatiti navedene isplate”, pišu revizori.

Dva Budimirova vozača nisu se mnogo zamarali da vode evidenciju gdje i kada koriste službeni audi A6 iz 2007. godine koje im je na korištenje dalo Ministarstvo finansija. Tako ni revizori nisu mogli pronaći opravdanje za 19.000 maraka troška za održavanje ovog vozila, za koliko se moglo kupiti sasvim solidno novo auto, istina ne luksuzno.

Ministri i ljudi koji rade za njih lako se navikavaju na luskuz i teško odolijevaju da dio dio tog luksuza ne osjete i kod kuće. Revizori su otkrili da većina auta rijetko vikend ili noć provedu na plaćenom parkingu. Primjer iz Ministarstva rada i socijalne politike dobra je ilustracija raširene prakse.

“Uvidom u dokumentaciju uočili smo da su određena vozila korištena (radnim danima a i u dane vikenda) bez putnog naloga ili odobrenja nadležne osobe a tijekom revizije nije nam dostavljena dokumentacija kojom bi se potvrdilo da su ista korištena za obavljanje zadataka iz nadležnosti Ministarstva”, kažu revizori.

Svi troškovi koje ovakva auta prave, naravno, plaća država.

Ministar na službenom putu kući

Prošle smo godine platili prvomajske praznike za dvoje uposlenika Ministarstva okoliša i turizma. Oni su renault clio i citroen C5 koristili 1. i 2. maja, otkrili su revizori. Nije nam poznato ko je vozio ova auta niti gdje su sa njima išli ali prilika u kojoj su korištena i bezobzirnost federalnih uposlenika daje nam za pravo da ih zamislimo otvorenih vrata iz kojih se čuje muzika pokraj potoka gdje miriše janjetina. Putni nalog za ova putovanja postoji ali nije ispunjen do kraja pa su ovakvi detalji izostali. Tako ni revizori nisu mogli otkriti zbog čega su auta korištena tokom praznika ali su dokazali da vožnja nije imala službeno opravdanje u ministarstvu koje ima deset auta i godišnje za gorivo potroši gotovo 40.000 maraka.

“Uvidom u evidencije o parkiranju vozila ne možemo potvrditi da su pojedina vozila korištena samo u službene svrhe, te da su parkirana na predviđenim parking prostorima Ministarstva poslije radnog vremena”, kažu revizori navodeći primjer uposlenice Ministarstva koja je slupala skupocjeni džip RAV4.

Za putovanje nakon radnog vremena na kojem je potpuno uništen džip plaćen 60.000 maraka nalog za službeni put uopšte nije postojao a putni nalog nije bio ispunjen pravilno. Džip nije bio kasko osiguran i na licitaciji je prodan nama nepoznatom kupcu za 9.610 maraka.

“Nije nam prezentirano da su poduzete aktivnosti na utvrđivanju razloga i eventualne odgovornosti zaposlenika za nastanak štete, kao i na naknadi štete od istog”, pišu revizori.

Mi smo od Ministarstva tražili komentar i objašnjenje za ovaj i prvomajski slučaj. Odgovori su nam obećani i sa zadovoljstvom ćemo ih ubaciti u tekst kada ih dobijemo.

Mladi ministar Salmir Kaplan nije se puno trudio objasniti šta je radio u službenoj škodi superb koju je uništio na putu do rodnog Stoca. Revizori pišu da su za korištenje ovog auta zadužene tri osobe, među kojima nije Kaplan, i to za lokalnu vožnju u Sarajevu.

“Međutim, vozilo je korišteno na relaciji Sarajevo-Mostar-Stolac, zašto nije izdat novi putni nalog za vozilo i zadužena odgovorna osoba, a niti su prezentirani putni nalozi za službena putovanja kako bi se moglo opravdati korištenje navedenog službenog vozila”, kažu revizori.

Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković-Lijanović bio je puno pažljivi sa svojim autom od Kaplana, vjerovatno zato što je auto njegovo. On je u posljednjim danima 2011. godine odlučio da osobno vozilo dadne na korištenje ministarstvu bez ikakve naknade. Ministar se činio odgovornim i željnim da smanji ogromne troškove auta.

“Ugovorom je definirano da se vlasnik vozila odriče potraživanja plaćanja naknade za korištenje vozila, kao i drugih troškova proizašlih iz korištenja vozila”, navode revizori u svom izvještaju ali Lijanović jednostavno nije mogao odoliti.

Prekršio je ugovor koji je praktično potpisao sam sa sobom. Novcem iz budžeta ministar je kupio prednje i zadnje blinkere odnosno farove. Odmah u prvim danima dvogodišnjeg ugovora auto je državu koštalo više od dvije hiljade maraka.

Volvo za ministra

Održavanje drugih auta može biti mnogo skuplje i gotovo nemoguće za objasniti zašto se neka auta popravljaju kada je jeftinije nabaviti novo. Ministarstvo finansija prošle godine je potrošilo 24.000 maraka, koliko košta sasvim pristojno auto srednje klase, na popravak passata starog pet godina. Samo jedan popravak auta ministra Ante Krajine u servisu AC Quattro je koštao sedam hiljada maraka. Objašnjenje je da je urađen veliki servis sa zamjenom glave motora.

Passat u Ministarstvu trgovine košta još više. Održavanje auta starog četiri godine do sada je koštalo 32.000 maraka.

Način na koji ministarstva biraju firme za servis i kupovinu auta posebna je priča. Ministarstvo zdravstva je u oktobru prošle godine napravilo niz grešaka kada su kupovali novo luksuzno auto. Prvo su odlučili da nabave mnogo snažnije i brže auto od onoga koje im je odobrila Vlada. Umjesto ekonomičnog modela, oni su odlučili uzeti auto od 215 konjskih snaga.

O Zakon o javnim nabavkama ogriješili su se prije nego što su i izabrali firmu koja će im prodati auto. Pristigle ponude nisu otvorene odmah nakon što je istekao rok za njihovo dostavljanje, kako kaže zakon, nego sa četiri sata zakašnjenja, odnosno u osam sati uvečer nakon isteka radnog vremena. Odlučili su se za sarajevsku kompaniju F-Autocentar čija je ponuda bila u plastičnom fasciklu sa spiralnim uvezima bez takozvanog jemstvenika, što revizori ne smatraju čvrstim uvezivanjem, kako zakon propisuje. Potpis na ponudi napravila je osoba koja nije u sudu bila registrovana za takvo što. Revizori su otkrili da su jedine dvije osobe upisane u sudski registar osobe iz Hrvatske.

“Imajući u vidu da ponuda nije pripremljena u skladu sa tenderskom dokumentacijom u dijelu čvrstog uvezivanja ponude, kao i da je dostavljena ponuda od strane neovlaštenog lica, ne možemo potvrditi da je izvršen izbor ponuđača koji je ispunjavao uslove tražene tenderskom dokumentacijom”, ocijenili su revizori.

I ovdje je korišten nedopušteni model “staro za novo”, kada je stari passat zamijenjen za novog volva S-80 D5 sa pogonom na sve četiri točka. Auto je stiglo sa dva mjeseca zakašnjenja iako je deset posto bodova nosio rok dostave. Obećani je bio tri dana. Bez obzira na to, revizori su otkrili da je u ministarstvu Rusmira Mesihovića, auto koje je dostavljeno 2012. godine u knjigovodstvu zavedeno još 2011. godine.

Osam dana se kasnilo i sa objavljivanjem odluke o izboru najboljeg ponuđača u službenom glasniku ali je, čini se, ministru najbitnije bilo da je skupocjeni volvo na kraju stigao i što je upisan kao službeno auto jer su revizori otkrili da neka auta jednostavno nedostaju na popisu ovog ministarstva.

Mesihović je volva vrijednog 60.000 maraka nabavljao u novembru prošle godine. Istog mjeseca Žurnal je objavio priču o Senadi Alimanović koja je deset dana nosila mrtvu bebu u stomaku jer nije imala hiljadu maraka, koliko su joj u tuzlanskoj bolnici tražili za operaciju.

(zurnal.info)