Duško Šnjegota: Od tužilaca i policije tražimo da obrate više pažnje na revizorske izvještaje

Na osnovu završenih revizija u ovoj godini, stanje upravljanja javnim sredstvima u institucijama je približno identičnim stanju u prošloj godini, ocijenio je glavni revizor Republike Srpske Duško Šnjegota.

“Naime, evidentno je da je opšte stanje javnih finansija lošije, ali primarni zadatak finansijske revizije je da ocijeni da li su u finansijskim izvještajima revidiranih klijenata prikazani istiniti i tačni podaci, te u kojom mjeri su revidirani klijenti djelovali u skladu sa bitnim sistemskim zakonima, prije svega Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srpske i Zakonom o javnim nabavkama BiH”, kazao je Šnjegota u razgovoru za Žurnal. 

On je dodao da rezultati dosad provedenih revizija pokazuju da najmanje problema postoji u segmentu finansijskog izvještavanja, a značajno više u pogledu neusklađenosti poslovanja, u vezi s čim su dosad uglavnom i data mišljenja sa rezervom.

“Ovakva situacija je dosta logična jer, na primjer, problemi sa finansiranjem pojedinih segmenata ukupne javne potrošnje istovremeno ne znače da posljedice nedostatka novčanih sredstava nije moguće na adekvatan način prikazati u finansijskim izvještajima”, pojasnio je Šnjegota.

PROVJERE ANDRIĆGRADA

Posebnu pažnju izazvali su revizorski izvještaji za Ministarstvo trgovine i turizma, u kojem se, između ostalog, apostrfira i slučaj “Andićgrad”, te izvještaj za opštinu Ugljevik, u kojem ste dali negativno mišljenje. Koje su sporne tačke u ova dva slučaja i kako komentarišete to što, uslovno rečeno, druga strana nije uvijek spremna prihvatiti nalaze revizora?

Pa, revizija je sama po sebi veoma složen i stručan posao i nije realno očekivati od ljudi koji nisu revizori da u dovoljnoj mjeri razumiju njenu ulogu i profesionalna pravila i procedure na kojima počiva svaki revizorski posao. U svakom slučaju, polemike o pojedinim revizorskim izvještajima su, po mom mišljenju, sasvim normalna pojava i ne treba ih doživljavati u nekom negativnom kontekstu.

Na kraju, revizorske preporuke bivaju prihvaćene u velikoj mjeri, a reakcije poslije objavljivanja revizorskih izvještaja su obično samo trenutne i mislim da su dobrim dijelom posljedica činjenice da niko ne voli kada kritikuju njegov rad.

U slučajevima koje ste pomenuli u svom pitanju, primjedbe revizora su prije svega usmjerene ka značajnim propustima u računovodstvenom sistemu i računovodstvenom obuhvatu pojedinih posebno značajnih transakcija kao što su, na primjer, ulaganja u “Andrićgrad’’.

Nedavno ste rekli da nije zadatak Glavne službe za reviziju istraživanje niti procesuiranje krivičnih ili prekršajnih djela.

Ipak, revizorski izvještaji su dobra podloga za Tužilaštvo da ispita nezakonitosti u poslovanju pojedinih javnih institucija, posebno u slučajevima gdje revizori daju negativno mišljenje, ali se to rijetko dešava.

Smatrate li da bi Glavna služba za reviziju trebalo da dobije ovlaštenja, kako je to slučaj u Srbiji, da podnosi prekršajne prijave protiv odgovornih za nepravilnosti i nezakonitosti u upravljanju javnim sredstvima?

Ovo pitanje je predmet čestih polemika u političkoj kao i u stručnoj javnosti. Pri tom, prije svega, treba znati da Glavna služba za reviziju trenutno nema niti zakonom utvrđeni mandat niti realne kapacitete (prije svega mislim na adekvatan kadrovski potencijal) da se bavi bilo kojim segmentom procesuiranja prekršajnih ili krivičnih djela.

S druge strane, u Republici Srpskoj postoje institucije zadužene za taj posao i lično mislim da je mnogo pragmatičnije raditi na uspostavljanju jasnije i svrsishodnije komunikacije između Glavne službe za reviziju i tih institucija, nego tražiti od Glavne službe za reviziju da se bavi poslovima za koje nije nadležna niti osposobljena.

Potpuno se slažem sa vašom ocjenom da su revizorski izvještaji dobra podloga za tužilaštva da ispitaju nezakonitosti u poslovanju pojedinih javnih institucija. Kada je riječ o zakonskom konceptu eksterne javne revizije u Srbiji, koliko znam, rezultati u vezi sa obavezom i pravom Državne revizorske institucije Srbije da podnosi prekršajne prijave nisu ohrabrujući, što samo ide u prilog konstataciji da svako treba da se bavi svojim poslom.

Revizori su ipak samo revizori i kao takvi treba da ukazuju na značajne propuste u upravljanju javnim sredstvima a ne da se bave prikupljanjem dokaza protiv pojedinaca koji se ponašaju suprotno zakonskim normama.

Nedavno ste rekli da ste inicirali sastanak sa predstavnicima Tužilaštvo i MUP, koji bi trebalo da posvete više pažnje revizorskim izvještajima. Da li je došlo do tog sastanka i, ako jeste, šta je na njemu dogovoreno?

Zasad nije došlo do sastanka i mi ga očekujemo. Mi smo pokrenuli inicijativu i čekamo odgovor. U međuvremenu, dobili smo pozitivnu povratnu reakciju nekih od institucija prema kojima smo išli sa inicijativom.

Da li je u Republici Srpskoj zabilježen ijedan slučaj da je neko krivično ili prekršajno odgovarao u postupku koji je iniciran na osnovu izvještaja Glavne službe za reviziju?

Mi nemamo sistematske podatke o tome niti, koliko znam, pravosudne institucije imaju obavezu da nas o tome izvještavaju. Poznato mi je da su postupci pokretani i da je bilo različitih ishoda, od obustavljanja postupaka do izricanja određenih presuda. Ipak, sa svoje pozicije ne mogu da tvrdim u kojoj mjeri postoji direktna veza između naših izvještaja i izrečenih kaznenih mjera.

Generalno, a to sam više puta dosad isticao u javnim nastupima, revizorski izvještaji, bili pozitivni ili negativni, sami po sebi ne znače da kod revidiranog klijenta postoje učinjena dokaziva prekršajna ili krivična djela niti da takvih djela nema.

Prosto rečeno, revizija nije osmišljena zato da bi služila istražnim organima za dokazivanje protivzakonitog djelovanja. Njena uloga u svakom sistemu mnogo je sofisticiranija i primarno je usmjerena ka što boljem, efikasnijem i efektivnijem funkcionisanju sistema, a ne ka ponašanju pojedinaca, bez obzira na kojoj funkciji se nalaze.

POSEBNO TEŠKO U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA

Najavili ste da će te od skupštinskog odbora za reviziju tražiti da se počnu raditi revizije poslovanja javnih preduzeća i zdravstvenih ustanova, u kojima je stanje posebno teško. Smatrate li da bi revizija uskoro mogla ući u ta preduzeća i odakle bi ste krenuli?

Tačno, najavio sam to i ostajem pri svojim namjerama. Ali, trenutno je neophodno okončati sve revizije koje su planirane za 2013. godinu. Postojeći godišnji plan redovnih revizija je, kao što vjerovatno znate, utvrđen od strane prethodnog menadžmenta Glavne službe za reviziju i potvrđen od strane Odbora za reviziju. U prvom planu, kojeg ja i zamjenik Glavnog revizora budemo predlagali, naći će se sigurno i određeni broj javnih preduzeća.

Odakle krenuti? Nema jednostavnog odgovora. Mislim da, kada se konačno krene u revizije javnih preduzeća, treba istrajati na sistemskom pristupu i obuhvatiti što više njih, logično u skladu sa realnim kapacitetima Glavne službe za reviziju.

Nalazi Glavne službe za reviziju RS imaju težinu u javnosti i njima se vjeruje. Mnogi su skloni reći da je za stvaranje takvog “imidža” najzaslužniji bivši glavni revizor Boško Čeko.

Da li su Vam neugodna poređenja sa g. Čekom i koliko Vam u sadašnjem poslu otežava to što ste na ovu poziciju došli sa pozicije pomoćnika ministra finansija u bivšoj Vladi RS?

Ne smeta mi poređenje sa gospodinom Čekom. Uostalom, logično je da je on među najviše zaslužnim za stvaranje dosadašnjeg imidža Glavne službe za reviziju, jer je on dosad i bio jedini Glavni revizor u Republici Srpskoj. Kao što znate, ja sam na toj funkciji tek pola godine.

Ipak, ne bismo smjeli zaboraviti da Glavnu službu za reviziju trenutno čini pedesetak revizora. To su zapravo ljudi koji operativno rade sve te revizije i njihova uloga, iako ih rijetko pominjemo u javnosti, od neprocjenjive je važnosti.

Nema tog pojedinca koji bi na funkciji Glavnog revizora mogao da uradi bilo šta ako iza sebe nema podršku stručnih i profesionalnih revizora. Ovo je i jedan od osnovnih razloga što se moj koncept (nadam se da ga kao takvog prepoznajete) zasniva na promovisanju rada Glavne službe za reviziju, a ne Glavnog revizora.

Glavnih revizora će svakako biti još, a Glavna služba za reviziju je samo jedna i morali bismo je svi njegovati i razvijati, jer se radi o javnoj instituciji od neprocjenjivog značaja za Republiku Srpsku i čitavu BiH.

Što se tiče moje pozicije u Vladi Republike Srpske prije dolaska na čelo Glavne službe za reviziju, ona zasigurno predstavlja moju komparativnu prednost, jer je za jednog Glavnog revizora posebno bitno da poznaje način funkcionisanja javnih finansija i sistema upravljanja javnim sredstvima.

Ta znanja, zajedno sa znanjima iz oblasti revizije, ključna su za kvalitetno i profesionalno obavljanje revizorskog posla u javnom sektoru. Sve ostalo je pitanje poštivanja visokih moralnih normi i standarda, nezavisnosti u radu i drugih temeljnih principa na kojima eksterna revizija počiva svugdje u svijetu.

(zurnal.info)