Dvije noći baleta, paunova i raštimanih gitara

PRVA NOĆ

Bayer - Barcelona 1:3

Iskreno sam vjerovao da je Bayer sposoban poibjediti Barcu načetu vikend porazom od Osasune. Prvi dio utakmice išao je, za mene, očekivanim tijekom. Barca je uvjerljivo dominirala, ali je njihov posjed djelovao jalovo. No, kako to obično ide s Barcelonom, ukazao se Leo Messi koji je asistencijom pružio priliku Sanchezu da poentira. Alexis Sanchez je egzekuciju obavio bez greške.

Svejedno, Bayer se činio čvrsto i dovoljno dobro posloženo da može uzvratiti. Sjajan centaršut Vedrana Ćorluke pogodio je u glavu Michala Kadleca i u 52. minuti moje prognoze su se počele ostvarivati. Ali, avaj, gadno sam se prevario. Barcelona je prebacila u brzinu više, Bayerov sustav se počeo klimati i priča je završena još jednim golom Sancheza. Messi je samo potvrdio još jednu, na koncu se pokazalo, rutinsku pobjedu Barcelone.

Imao je Bayer šansu da izjednači na 2 prema 2, ali vratnica je zaustavila pokušaj Castra. Bilo je tu i tamo malo čarolije. Messi je sjajno pobjegao dvojici čuvara kod postignutog gola i još jednom istaknuo svoju posebnost. No, na ovakve utakmice i pobjede Barcelona nas je odavno navikla. Čini mi se da mogu s pravom reći da nismo gledali veliku utakmicu. Gledali smo odlično odrađen posao.

Lyon – Apoel 0:1

Nije Lyon ni sjena ekipe od prije par godina kad su stvarno igrali vrhunski nogomet. Svejedno i dalje su dovoljno dobri da svladaju ciparski Apoel na svom terenu. Pitanje je samo koliko im ova minimalna pobjeda donosi. Apoel nije pokazao apsolutno ništa, ali mislim da će na Cipru to biti potpuno druga priča i da će Lyon morati grčevito braniti ostvarenu prednost.

DRUGA NOĆ

Milan - Arsenal 4:0

I sada, spektakl. Zadnji put sam ovako uvjerljiv i moćan Milan gledao još davnih dana u vrijeme Dejana Savičevića i Zvone Bobana. Sami izlazak na teren je dao naslutiti što bi se moglo dogoditi u ovoj utakmici. Milanova ekipa je djelovala nabrijano i nevjerovatno samouvjereno. Ta samouvjerenost mi se činila čudnom s obzirom je na drugoj strani stajao veliki Wengerov Arsenal.

No, dalji tijek utakmice pokazao je zbog čega su crveno crni djelovali poput paunova pri izlasku na teren. Nakon ove utakmice nije mi jasno kako Arsenal uopće uspijeva biti u gornjem domu Premiershipa. Totalna raštimanost. Nešto poput moje gitare kad odlučim prodrndati popodne. Čini se da Wenger neće moći još dugo gurati svoj koncept. Doveo je Arsenal u gornji dom Euro nogometa i ovakve bruke su krajnje neprilične. S druge strane Robinho je konačno zasjao onako kako se to od njega očekuje.

Sjajnu utakmicu su odigrali Ibrahimović i posebno Boateng, koji napreduje polako i postaje vrhunski igrač i glavni kotačić Milanove mašine. Ovakvom igrom Milan može računati i na konačni trijumf u Ligi prvaka. Pitanje je samo koliko su puta spremni ponoviti ovakvu utakmicu što će nam pokazati već uzvrat na Emiratesu. Ovo je već bila velika utakmica. Milan je konačno izliječio frustracije nakupljene porazima protiv engleskih ekipa i prije uzvrata obezbjedio prolaz u narednu rundu.

Zenit - Benfica 3:2

Ova nam je tekma izrodila potez kola. Sjajna akciju kod dugog gola Zenita odigrali su Keržakov, Bistrov i Semak. Keržakov je petom ubacio u šesnaesterac, Bistrov poluvolejem proslijedio loptu prema Semaku, a ovaj, opet petom, poentirao. Čista umjetnost. Baletni ansambl Boljšoj teatra na Peterburškom stadionu.

No, magija je bila dovoljna tek za minimalnu pobjedu protiv sjajne Benfice. Mislim da to Rusima neće biti dovoljno za prolaz dalje, jer i dalje vidim Benficu kao potencijalno iznenađenje ovogodišnje Lige prvaka.

(zurnal.info)