Pronašli smo misterioznog roditelja: Inicijativu za naziv jezika u sarajevskim školama podnio je direktor OŠ Fatima Gunić

- Budući da zakonska odredba predviđa izvođenje nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada na samo jednom od tri zvanična jezika konstitutivnih naroda.... dajemo vam mogućnost da se izjasnite za jedan od tri jezika: bosanski jezik, hrvatski jezik, srpski jezik. Ovim putem izjavljujem da sam saglasan da moje dijete pohađa nastavu na jednom jeziku, koji biram svojeručnim zaokruživanjem....

Ovako glasi anketni listić upućen osnovnim školama u Kantonu Sarajevo putem kojeg se roditelji trebaju opredijeliti o jeziku na kojem će njihovo dijete pohađati nastavu. Dakle – pohađati nastavu. Ne tek imenovati jezik, kako to medijima, za koje pristaje govoriti, voli reći ministar obrazovanja KS Elvir Kazazović. 

Mnogo je nejasnih pitanja na koje bi ministar trebao odgovoriti – koliko novca treba osigurati, nastavnika uposliti, naći novog prostora. Takve analize nema jer, htjeli to priznati ili ne, ministar, njegovi saradnici, ali i pokretači ove inicijative, računaju na jedno: u Sarajevu neće biti djece koja će se opredijeliti za nastavu na srpskom ili hrvatskom jeziku. 

Nažalost, nismo uspjeli dobiti odgovore na ova pitanja, jer ministar Kazazović ne želi govoriti za Žurnal.

Iako je ministar Kazazović javnosti predočio kako je odluku o nazivu jezika donio nakon traženja  jednog roditelja, inicijativu je, saznaje Žurnal, uputio direktor OŠ Fatima Gunić Hajrudin Ćuprija. Ćuprija je bio i jedan od učesnika tribine o bosanskom jeziku koju je krajem septembra organizovala BANU. Sa te tribine je jasno poručeno kako će se od nadležnih tražiti da se ukine praksa trojnog imenovanja jezika:

NEĆEMO MOLITI ZA SVOJE PRAVO

- Ne možemo pristati na situaciju u kojoj moramo moliti za svoje pravo. Dakle, moramo postaviti zahtjev našim vlastima da se osigura upotreba bosanskog jezika u svim školama – poručio je na tribini akademik Muhamed Filipović. 

Akademik Dževad Jahić ukazao je kako u školskoj praksi ima mnogo nesporazuma kada je u pitanju primjena bosanskog jezika, te da se ni “pravo ni obaveza upotrebe vlastitog jezika u školama” ne primjenjuju na adekvatan način.

Sa akademicima je, na poziv profesora Jahića, na tribini učestvovao i direktor dobrinjske gimnazije Enver Ahmetspahić, koji za Žurnal potvrđuje kako očekuje da se ista odluka donese i za srednje škole u KS:

- Logično bi bilo, u istom smo sistemu.

U praksi ova inicijativa neće izazvati probleme, smatra Ahmetspahić.
Iako to propisuje anketni listić – izvođenje nastave na jednom jeziku za koji se učenik opredijeli – ukoliko ne bude dovoljan broj učenika koji će se opredijeliti za hrvatski ili srpski jezik, oni će se morati prikloniti većini!

HOĆE LI BITI ŠTETE

Da je dosadašnja praksa imenovanja jezika i odgovarajućeg nastavnog predmeta kao “b/h/s jezik”, “BHS jezik” ili slično u školama u Kantonu Sarajevo potpuno  neprihvatljiva, jer se takvo imenovanje jezika kosi se sa zakonom, te je zbog toga u pravnoj državi apsolutno nedopustivo, smatra prof. dr. Ismail Palić, šef Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu:

-  Zbog toga je Ministarstvo obrazovanja i nauke kao najodgovorniji kantonalni organ izvršne vlasti u toj oblasti već davno moralo reagirati. Osim toga, ne postoji jezik koji se imenuje tim imenom; ono je posve nakaradno i čist je proizvod administrativno-činovničke nepismenosti. Takvo karikaturalno ime u osnovi krši zakonom priznato pravo svakog građanina na imenovanje vlastitog jezika i dodatno zbunjuje našu djecu. Niko u Bosni i Hercegovini ne naziva svoj jezik tročlanim imenom, prema tome nema nikakva razloga da takav naziv postoji u bilo kojem obliku.

U obrazloženju Odluke koju je donijelo Ministarstvo profesor Palić ne vidi ništa sporno:
- Međutim, nikako se ne slažem s izjavama vezanim za ovu odluku koje je dao resorni ministar a koje su prenijeli pojedini mediji. Ako sam dobro razumio, ministar je, između redova, dao naslutiti kako je Ministarstvo pod pritiskom donijelo ovakvu odluku te iskazao veliku zabrinutost mogućim nepredvidivim posljedicama koje ona može izazvati. 

Mislim da je ministar potpuno u krivu, kao i svi oni koji upozoravaju na opasnosti paralelne nastave, segregacije, nekontroliranog množenja nastavnog osoblja itd. Do toga će svakako doći ako se ovakva odluka bude nakaradno provodila, a štetne će posljedice biti nesagledive. Nadam se ipak da će prevladati razum i da će napokon predstavnici vlasti početi više slušati stručnjake, a ne svoje stranačke šefove i političare koji će sasvim sigurno upropastiti stvar i iskoristiti svaku moguću situaciju, pa i ovu, da postignu svoje političke ciljeve.

Polazeći od nesporne činjenice, kaže profesor Palić, da je, strogo lingvistički gledano, riječ o jednom jeziku koji se imenuje različitim imenima, potpuno je jasno da je međusobna razumljivost njegovih govornika apsolutna, bez obzira na to kako oni imenuju svoj jezik. Dakle, nema nikakve potrebe niti smisla razdvajati učenike u posebna odjeljenja jer su sadržaji isti i jer je jezik poučavanja isti:

- Ono što jest potrebno i čime se udovoljava pravu svakog učenika da se obrazuje na svom jeziku jesu udžbenici koji bi sadržajno trebali biti isti, ali bi postojale tri njihove varijante na tri standarda (tri jezičke norme) – bosanskom, hrvatskom i srpskom. Djeca bi mogla slobodno birati svoju varijantu udžbenika. Kad je riječ o sadržaju udžbenika, izuzetak od toga jedino bi bili udžbenici iz maternjeg jezika koji bi većim dijelom sadržajno bili isti, ali bi svakako uz odgovarajuće nastavne jedinice, tamo gdje postoje razlike među standardima (uglavnom pravopisne i tvorbene) morali sadržavati upute o tim razlikama. 

Na taj bi način djeca mogla, ako to žele, učiti ne samo o svome standardnom jeziku nego i o druga dva standardna jezika, što je vrlo poželjno i velika prednost u poređenju s onim što sad imamo. Ukratko, trebaju nam novi, bolji udžbenici. Prema tome, sve je rješivo, samo je pitanje volje i (ne)znanja onih koji to trebaju rješavati.

ŠKOLE MORAJU DA SPAJAJU

Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik, prema važećim nastavnim planovima i programima, obrazuje nastavnike i profesore koji su po svojim stručnim kompetencijama osposobljeni predavati bosanski, hrvatski i srpski jezik:

- Mi se nećemo prilagođavati nikakvim političkim smjernicama, a pogotovo nećemo ni na koji način sudjelovati u nakaradnoj provedbi ovakvih i sličnih odluka. S druge strane, vrlo ćemo rado svojim znanjem i iskustvom pomoći da se spomenuta odluka provede na razuman i normalan način - pojašnjava profesor Palić.

    
O instrukciji Ministarstva izjasnilo se i Vijeće roditelja KS:
- Vijeće roditelja KS je sigurno da ne želi da grad Sarajevo, koji je u svojim najtežim danima pokazao toleranciju i protivljenje svakoj vrsti diskriminacije, postane dio ozračja gdje se nazire mogućnost segregacije bilo koga. Mi tražimo da našu djecu škole spajaju a ne razdvajaju po bilo kom osnovu.

...

Enver Ahmetspahić, direktor Gimnazije Dobrinja

NEMA PROBLEMA, NEĆE BITI DJECE ZA DRUGE JEZIKE

ŽURNAL: Prisustvovali ste tribini BANU o bosanskom jeziku?

AHMETSPAHIĆ: Mene je na Akademiju pozvao profesor Dževad Jahić da kao direktor Gimnazije Dobrinja kažem nešto u vezi sa nazivom bosanskog jezika, da objasim kakva je praksa u srednjim školama. Inicijativa  je krenula malo ranije iz osnovne škole Fatima Gunić. Na toj Akademiji bio je prisutan direktor škole Hajrudin Ćuprija, koji je poslao dopis Ministarstvu prije tribine Akademije jer su pojedini roditelji tražili. Poslije sam istraživao i potvrdio da je Ustavom regulisano da se jezik može nazivati bosanski, hrvatski  i srpski i da je četvrti naziv novokomponovan i izmišljen i nije u Ustavu. 

Na Akademiji smo spomenuli ustavno korištenje, a kakvo je u praksi. Konstatovali smo da je četvrti naziv uveden neustavno, nismo tada ni znali ko je uveo. A ministar samo pokušava da ispravi ono što je tada uvedeno i usaglasi sa zakonom. 

ŽURNAL: Kakva je dosadašnja praksa u Vašoj školi?

AHMETSPAHIĆ: Pogledao sam matične knjige škole jer moj mandat teče treću godinu. Iznenadio sam se koja je šarolikost bila: školske godine 1996-97 jezik se nazivao bosanski, i svi učenici iz te generacije imaju taj naziv. To se koristilo do školske 2000-2001, i onda je, ne znam kako i koji je razlog, uvedeno da se jezik u knjigama piše bosanski, hrvatski jezik. Dakle, došao je ovaj hrvatski a srpskog nije bilo nigdje u matičnim knjigama. Zbog toga što nije bilo djece ili su se tako izjašnjavali, ne znam. Zatim, do 2011-2012, kada dolazi instrukcija od tadašnjeg ministra Emira Suljagića – instrukcija u kojoj školama se ponudi šaroliko nazivanje jezika jer se škole obraćaju Ministarstvu da se kaže kako treba voditi matične knjige. Tu se uvodi mogućnost naziva jezika bosanski, hrvatski i srpski. Daje se mogućnost roditeljima koji se ne slažu sa ovim nazivom da se izjasne. 

ŽURNAL: Da li je bilo djece koja su se izjasnila za hrvatski i srpski?AHMETSPAHIĆ: Jeste.

ŽURNAL: Da li ta djeca slušaju nastavu zajedno sa djecom koja slušaju na bosanskom?
AHMETSPAHIĆ: Naravno, mislim da se ovdje više umiješala politika. 

 ŽURNAL: U anketom listiću stoji da učenici imaju pravo da se opredijele na kojem jeziku će se izvoditi nastava. Da li će dijete u slučaju da se opredijeli za hrvatski ili srpski jezik pohađati nastavu odvojeno od svojih drugova iz razreda?
AHMETSPAHIĆ: Ne.

ŽURNAL: Kako ne?
AHMETSPAHIĆ: Moglo bi se to u krajnjem slučaju i tako, ali kad se malo posmatra sa naučne strane, nema velike razlike između hrvatskog, srpskog i bosanskog jezika. Čak i na katedri, na Filozofskom fakultetu, izučavaju se sva tri jezika. Nijedan profesor neće tretirati kao grešku neki izraz, može upotrijebiti bilo koji izraz. 

ŽURNAL: Ali to onda znači da dijete ne pohađa nastavu na hrvatskom, primjera radi?
AHMETSPAHIĆ: Ovo je čisto formalno.

ŽURNAL: Možete li mi odgovoriti, dijete ne pohađa nastavu na hrvatskom?
AHMETSPAHIĆ: Ako ćemo gledati politički, onda je isto kao u vrijeme Emira Suljagića koji je donio instrukciju vezanu za vjeronauku. Ista je bila, slična ovoj, da su djeca koja imaju vjeronauku a koja nemaju oštećena. Pa se uvela kultura religija.

ŽURNAL: Smatrate li da će biti problema u praksi?
AHMETSPAHIĆ: Kako kaže ministarstvo, ne bih ja da određujem. Kaže se i slažem se da je ovo samo usklađivanje naziva predmeta, ovo se odnosi samo na naziv jezika. Bosanski, hrvatski i srpski, te da se roditelji izjašnjavaju a četvrta mogućnost je novokomponovana i izmišljena i nije u skladu sa Ustavom. Nastava bi bila ista kakva je i bila. Ima djece koja se izjašnjavaju da im se jezik naziva hrvastki ali su oni slušali nastavu sa ostalom djecom. 

ŽURNAL: Govorimo o dvije različite stvari – kako će se jezik nazivati u svjedočanstvu i na kom će se jeziku držati nastava. Da li bi u Vašoj školi bilo uslova za takvu nastavu?
AHMETSPAHIĆ: Ukoliko bi se išlo u krajnost, naravno ne zavisi od direktora već od Ministarstva, po anketama i po izjašnjavanju djece, mi ne bismo imali nekih velikih problema. Ako bi se javilo možda bi se javilo dvoje, troje. Evo kod nas vjeronauka, imamo islamski vjeronauk, dosta djece sluša a imamo samo dva učenika koji slušaju katolički vjeronauk, i omogućili smo im. Ako bi neko izričito tražio.... maloprije sam htio da kažem da je razlika u leksici a u gramatici nema velike razlike. Ovo je pitanje političke zloupotrebe:  ako bi se djeca izjasnila i ako bi isključivo tražili da im predaje profesor hrvatskog jezika....

ŽURNAL: Ne bi oni tražili, propisuje Ministarstvo.
AHMETSPAHIĆ: … nastavnika koji ima hrvatski naziv, mislim da u KS tu ne bi bilo problema. To zavisi od Ministarstva ali ja mislim da ne bi bilo problema. 

ŽURNAL: Da li je to po vama segregacija djece?
AHMETSPAHIĆ: Ja sam za to da se sve barijere među ljudima inače ukidaju. Sve što dijeli ljude da se ukine. Ali o tome je trebalo misliti u Dejtonu. Moramo poći od Dejtona. Ako se razmišljalo o ovome trebalo je razmišljati o ovoj varijanti,  o segregaciji i sl,  kako kaže uvažena prof Hanka Vajzović - da ovo otvara prostor segregaciji. Ja ne vidim segregaciju.

ŽURNAL: Nije vam sporno da djeca pohađaju nastavu odvojeno?AHMETSPAHIĆ: Nemojte tako, ja ne podržavam odvajanje. Ali ne bune se djeca koja pohađaju katolički vjeronauk, oni se uopšte ne bune što pohađaju odvojeno. Mi nemamo pravo zabraniti nekome da svoj jezik naziva onako kako naziva u skladu sa ustavom. 

ŽURNAL: Možete li kao direktor osigurati nove nastavnike i prostor?
AHMETSPAHIĆ: Ne bismo bili u problemu, Ministarstvo bi se trebalo pobrinuti za novac, ali mi prostor imamo. Ja mislim kad bi se izjašnjavalo da su naša djeca toliko svjesna i da naše škole nisu tako koncipirane da bi se puno djece izjasnilo na takav način. Jer mi bismo mogli praviti analizu koliko djece se izjašnjava za koju mogućnost, koliko djece se izjašnjava za ovu opciju b/h/s. Vi biste vidjeli da je to mali procenat, skoro neznatan?

ŽURNAL: Onda bi se oni priklonili većini?
AHMETSPAHIĆ: Tako danas i funkcionišemo. Naziva se predmet bosanski, hrvatski, srpski jezik, ovdje je samo u pitanju usklađivanje naziva predmeta sa ustavom. 

ŽURNAL: Očekujete li sličnu uredbu i za srednje škole?
AHMETSPAHIĆ: Logično bi bilo da dođe i do srednjih škola i mi ćemo postupiti kako nam nadležno ministarstvo kaže. Ako hoćemo dosljedno da primjenjujemo Ustav trebalo bi omogućiti odvijanje nastave na tom jeziku. 

ŽURNAL: Anketa kaže da se učenici opredijele za jezik na kojem će se održavati nastava? Da li to povlači novi broj profesora? Više učionica?
AHMETSPAHIĆ: Tako to ministar ne objašnjava. Ja zaista ne bih sada da tumačim, ministar tako ne objašnjava. Vjerovatno će biti onih koji kažu evo mi smo iz mješovitih brakova, kako će se oni izjašnjavati. To je političko pitanje, ali u praksi ovo pitanje ne izaziva velike probleme. Sličan je primjer vjeronauka. Omogućimo učenicima slušanje. Evo imali smo tri učenika na katoličkom vjeronauku, sad imamo dva, i omogućili smo im. 

ŽURNAL: Ako se dijete opredijeli za hrvatski jezik?
AHMETSPAHIĆ: Ako bi se dijete opredijelilo to bi bio eventualno jedan profesor na nivou kantona da se zaposli. 

ŽURNAL: Pa to je više profesora, za svaki predmet?
AHMETSPAHIĆ: Pa neće se izjasniti toliko djece, shvatate? Neće biti djece... Nije to takva situacija u BiH, pa vi znate kakav je sastav stanovništva. Neće biti toliko djece koja se izjašnjavaju... evo ja sam vam sad rekao kako se djeca izjašnjavaju. Znači, jedan profesor, dva, najviše tri pokreće kompletnu nastavu, ako bi bilo... mogu pokriti nastavu srpskog odnosno hrvatskog jezika, a za bosanski jezik imamo profesore koji predaju. Nije to, u praksi to ne bi bio neki veliki... 

ŽURNAL: Ali ako dijete želi da sluša nastavu na hrvatskom (kako sugeriše anketni listić), ono svaki predmet mora slušati na hrvatskom? Ne može geografiju slušati na srpskom ili bosanskom?
AHMETSPAHIĆ: U pitanju su nacionalni predmeti. Nemojte, kako je u Republici Srpskoj, a kako se tamo naziva...

ŽURNAL: Možemo li onda muzičko uzeti za primjer?
AHMETSPAHIĆ: Može.

ŽURNAL: Može li učenik onda muzičko slušati na bosanskom? Ili je to glazbena klutura?
AHMETSPAHIĆ: Ma dajte, dajte... ma to nema govora. Nema govora o tome, ma kakvo to. Vi idete šire od ovoga. Ministar i ovi koji su pisali ovu instrukciju nisu mislili na to. I nije to moguće.

ŽURNAL: Ali onda ne poštujete prava tog djeteta koje se opredijelilo za hrvatski?
AHMETSPAHIĆ: Mi govorimo o nacionalnim predmetima. Govorimo o bosanskom jeziku. Vi znate čemu služi jezik. Osnovno sredstvo komunikacije. Priznat ćete da kad su u pitanju ovi jezici ne treba prevodilac. Suština je bez obzira kako ga zvali... Stvar je nastavnog plana i programa. Ne trebaju barijere među djecom ali ne možemo nikome zabraniti ustavno pravo. Ja smatram da nećemo biti u problemu.... vi idete u krajnost. Muzičku kulturu? Tražiti da muzičku kulturu predaje neko na hrvatskom, da predaju tri profesora? Matematiku? 

ŽURNAL: Ali to propisuje anketni listić. Jasno stoji da učenik ima pravo izbora na kom jeziku će pohađati nastavu, a ne kako će se jezik kojim govori imenovati?
AHMETSPAHIĆ: Ali to je krajnost. Ministar je dao saopćenje, držite se saopćenja. Ja vam govorim o praksi u školi. Ko je imao pravo da 2000-2001 pored bosanskog uvede i hrvatski jezik? Ko je dao za pravo Suljagiću da uvodi četvrti izraz? Ovo što vi pričate i pitate, moralo bi se krenuti od Dejtona pa do današnjeg dana pa da se to uredi. A očigledno nije bilo uređeno. Možda bi neki novi ministar uveo neki novi jezik? Imamo mi i Ostalih. Pa bi on uveo možda još ovdje i naziv ostali i dokle bismo stigli? 
(zurnal.info)