Arhiva
INTEGRITET: Najgore ocijenjeni političari su Jerko Ivanković - Lijanović, Mevludin Halilović, Milovan Pecelj...
Ocjena integriteta napravljena je na osnovu stotina revizorskih izvještaja u posljednjih desetak godina. Stranke i političari dobijaju ocjenu na osnovu prosjeka svih revizorskih izvještaja koji se odnose na njih dok institucije ocjenu dobijaju na osnovu posljednjeg dostupnog revizorskog izvještaja
Nedavno privedeni federalni ministar Jerko Ivanković-Lijanović ima i najlošiju ocjenu integriteta od svih političara u Bosni i Hercegovini, pokazuje lista političara sa najslabijim ocjenama na integritet.ba.
Lijanović kao ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije ima tri negativna revizorska izvještaja i vjerovatno najviše prigovora revizora od svih političara u BiH. Član je Narodne stranke Radom za boljitak koja ima ocjenu od tek 25 posto a zahvaljujući njemu ovo federalno ministarstvo ima ocjenu od nula posto.
Revizori su u svojim izvještajima imali na desetine prigovora na rad Lijanovića. Ukupna cifra novca na koju se odnose ovi prigovore prelazi 20 miliona maraka!
Domaći milioni
Najčešće se spominju sporna dodjela poticaja i loša primjena javnih nabavki. Također, greške se ponavljaju iz godine u godinu. Tako revizori u izvještaju za 2011. godinu ne nalaze opravdanje za isplatu potpora u iznosu većem od četiri i po miliona maraka.
“Nemogućnost potvrđivanja osnovanosti isplata jednokratnih novčanih potpora (3.159.200 KM), jednokratne pomoći pčelarima (1.538.200 KM) i otkupa krastavaca (131.331 KM) imajući u vidu da ovakav način obračuna i isplate novčanih potpora nije utvrđen Zakonom o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvitku.”
U 2012. godini Lijanović je putem ministarstva pokrenuo kampanju “Kupujmo domaće” bez ikakvih određenih aktivnosti programa, iznosa sredstava ili očekivanih rezultata, smatraju revizori koji su imali prigovore i na izbor krajnjih korisnika sredstava ove kampanje.
“Sa korisnicima kojima su dodjeljena sredstava poticaja za kampanju „Kupujmo domaće“ u 2012. godini nisu potpisivani ugovori kojima bi se definirala međusobna prava i obveze, tako da je ostalo nejasno na koji način, u kojem roku i količini će se izvršiti poticani projekti, način praćenja njihove implementacije u smislu namjenskog trošenja, kao i vrednovanja rezultata koji su postignuti utroškom sredstava.”
Lijanovićev odnos prema državnom novcu najbolje pokazuje slučaj poticaja iz 2013. godine koji su naveli revizori. Nekoliko korisnika poticaja bili su predmetom kontrola timova ministarstva a njihov je izvještaj bio da je sve urađeno po zakonu. Federalna uprava za inspekcijske poslove, međutim, zatekla je drugačije stanje i naredila povrat sredstava od gotovo dva miliona maraka, “obzirom da je konstatirano da su isti ostvarili poljoprivredne poticaje na temelju dostavljenih netačnih podataka i dokumentacije”.
“Ministarstvo, kao drugostepeni organ, u određenim slučajevima uvažilo je žalbe stranaka i poništilo rješenja federalnih poljoprivrednih inspektora, a prema prezentiranim podacima u 2013. godini je izvršen povrat samo 13.171 KM u Proračun FBiH”, pišu revizori.
Čista nula
Nekoliko drugih političara imaju lošiju ocjenu ali je njihova ocjena napravljena na osnovu samo po jednog revizorskog izvještaja. U ovoj analizi tražili smo najbolje ocijenjene političare sa najmanje dva izvještaja revizora. Kriterij je također bio da osoba obavlja ili je obavljala funkciju u izvršnoj vlasti.
Za razliku od liste najboljih funkcionera gdje je mnogo više direktora agencija i državnih institucija, listu najlošije ocijenjenih funkcionera predvode ministri.
Bivši federalni ministar unutrašnjih poslova Mevludin Halilović, član Stranke demokratske akcije, u svom mandatu od 2003. do 2006. godine nanizao je četiri negativna revizorska izvještaja. Baš kao i Lijenović, ni Halilović se nije domaćinski ponašao prema javnom novcu. Izvještaj za 2003. godinu navodi prekoračenje budžeta većem od 750.000 maraka.
Tu je i 282.000 maraka za novčane nagrade za državne i vjerske praznike toko 2006. godine.
Iste godine sporna je bila i nabavka 37 službenih automobila. Ministarstvo je tražilo 37 vozila ali su na kraju ugovor potpisali za kupovinu 36 pa revizori smatraju da ugovor nije sačinjen u skladu sa ponudom a samim tim ni Uredbom o postupku nabavke roba.
Vozilo manje nabavljeno je drugom nabavkom označenom kao “službena tajna” jer se u njega ugrađivala posebna oprema. Problem je bio što u trenutku nabavke vozilo nije imalo ugrađenu posebnu opremu pa su revizori smatrali da nema osnova za tajnost podataka.
Treba napomenuti da svi spomenuti funkcioneri na ovoj listi imaju ocjenu integriteta od nula posto!
Rame uz rame sa ostalim ministrima je i Milovan Pecelj, bivši ministar prosvjete i kulture Republike Srpske, smijenjen odlukom visokog predstavnika 2005. godine. Prije smjene Pecelj je uspio zaraditi dva negativna izvještaja, između ostalog i zbog nezakonitog planiranja budžeta.
Njegov prethodnik na funkciji, Gojko Savanović iz Srpske demokratske stranke, također ima dva negativna izvještaja uz manje-više iste primjedbe revizora.
Jedini na listi koji nema ocjenu nula je bivši federalni ministar rada i socijalne politike Perica Jelečević iz Hrvatske demokratske zajednice 1990.
Ocjenu od 12 posto ima zahvaljujući izvještaju iz 2007. godine, mišljenje s rezervom, da bi nakon toga imao tri negativna izvještaja. Jedan je od krivaza zbog čega HDZ 1990 ima ocjenu integriteta od tek 43 posto. Jelečeviću su revizori skrenuli pažnju na loše trošenje 900.000 maraka za program “Podrška zapošljavanju invalidnih lica”, tokom 2007. godine.
Ocjena integriteta zasnovana je na osnovu mišljenja revizora i uključuje samo finansijsko poslova institucije. U ocjenu nisu uračunati efikasnost političara, ispunjenost obećanja ili drugi slični kriteriji.
(zurnal.info)
