Kad ti kažem Yaya, nogometne vrijednosti ne rastu preko noći

BENFICA - BARCELONA 0: 2

Prvi međunarodni meč između ova dva kluba odigran je u stara romantična vremena kad europskim nogometom nije vladalo desetak povlaštenih klubova već se znalo dogoditi da netko potpuno neočekivano dođe do trofeja europskog klupskog prvaka.

Te daleke 1961. godine nitko nije očekivao da Benfica, koja je tada tek gradila visoku međunarodnu reputaciju, može doći do trofeja preko moćne Barcelone u kojoj su igrali Czibor, Kocsis, Kubala, Luis Suarez, Evaristo i drugi. Real MAdrid je bio vladar europskog nogometa i sve je ukazivalo na to da će ih na tronu smjeniti drugi španjolski velikan. No, umjesto moćne Barcelone na europski nogometni vrh popela se, tada mala portugalska momčad, Benfica.

No, kako rekoh, to je bilo vrijeme kad su čuda još bila moguća. Danas imamo neku sasvim drugačiju priču. Uzalud je Benfica odigrala sjajnu utakmicu kad je na drugoj strani terena stajao precizni nogometni mehanizam zvan Barcelona. Došlo je vrijeme kad se i Real Madrid mora na sve načine dovijati kako da sruši Barcelonu i mora vlastitu igru podređivati velikom rivalu pa ne čudi što i Benfica sa 100 % mogućnosti ne može srušiti Blaugranu. Bilo kako bilo, malo je momčadi koje protiv Barce igraju svoju igru, ne čini to više ni Real, ali Benfica već nekoliko godina igra kontraški nogomet koji odlikuje brza tranzicija iz odbrane u napad uglavnom preko krilnih pozicija.

Uspjeli su Portugalci zadati ozbiljne probleme Barceloni, ali, na moju veliku žalost, nisu uspjeli postići pogodak. Barca je, s druge strane, odigrala jednu aljkavu utakmicu, makar za svoje standarde, i svejedno uspjela postići dva zgoditka. Barca djeluje kao Španjolska na početku ovogodišnjeg Eura. Igraju sporo, beskrajno se dodaju, čupaju živce svakom poštenom posmatrraču, ali funkcioniraju i pobjeđuju unatoč ozbiljnim problemima u odbrani, koji se očituju pogotovo kad u igri nema jednog od dva glavna stopera. Ovaj put su bili bez Piquea, a tijekom utakmice se ozljedilo i Barcino "hrabro srce", kapetan Puyol. Tek kad nema nekog od navedenih vidi se koliko je Victor Valdes loš golman, koji je dobar u refleksnim reakcijama, ali griješi u školskim stvarima poput postavljanja i izrazito je paničan. No, to je Barcina boljka još od kad se povukao veliki Andoni Zubizareta. I što to vrijedi igračima Benfice? Ni pišljiva boba. Možda bi da ovog ljeta nisu prodali Javi Garciu, Saviolu i Wittsela i uspjeli učiniti nešto više protiv "mighty" Barce, koja je i u ovoj utakmici imala lagani sudački vjetar u leđa kad se radilo o onim malim, naoko nebitnim, faulovima na sredini terena. No, to je neka druga priča. Barca je jednostavno, u ovom trenutku, bolja od Benfice.

MANCHESTER CITY - BORUSSIA 1: 1

Ne sjećam se Gordona Banksa. Sjećam se Petera Shiltona. A svi pamtimo Davida Seamana. Ovoj dvojici koje se sjećam glavna je odlika bilo kiksanje. Događale su im se potpuno blesave pogreške. I to prilično često. Svejedno bili su nezamjenjivi na vratima Gordog Albiona. Njihove kikserske osobine nekom su magijom prenesene na nasljednike poput Robinsona i Fostera, ali, budući nisu imali karizmu brkatog Seamana ili čovjeka ormara Petera Shiltona, Englezi nisu imali strpljenja za njih. Konačno se, nakon dugo godina, pojavio jedan tip, Englez, kojem nije prenesen kikserski gen. Tip se zove Joe Hart i brani vrata aktualnog engleskog prvaka, Manchester Citya. Joe Hart je najzaslužniji što City nije doživio potpuni potop u sudaru s njemačkim prvakom Borussiom Dortmund.

Naprosto, velike nogometne vrijednosti ne stvaraju se preko noći i utakmica između Borussie i Citya je čisti dokaz za takvo što. U europskim okvirima City je naspram Borussie mali klub i to je došlo do punog izražaja u sinoćnjoj utakmici u kojoj je njemački prvak potpuno nadigrao manchesterske plavce. Čim je Yaya Toure izvan utakmice City ne djeluje dobro. A Toure sinoć nije bio sav svoj. I to je sve što se o Cityu može reći. No, kako su nesrećno izgubili bodove protiv Reala toliko im je sreća ovaj put vratila u vidu jednog osvojenog boda.

Već par godina pratim ekipu Juergena Kloppa. Čudesno je kako je čovjek preobrazio Borussiu iz osrednjeg bundesligaša u ekipu koja dvije godine za redom osvaja tanjir namijenjen pobjedniku Bundeslige. Pri tome je stvorio momčad koja niti jednog trenutka ne igra kalkulantski, ziheraški nogomet već u svakom trenutku zna što i kako treba igrati gajeći izrazito ofenzivan nogomet. Priča se da će Klopp vjerojatno jednog dana naslijediti Joachma Loewa na klupi njemačke reprezentacije. I to bi po svemu što Borussia pokazuje proteklih par godina bio pošten i očekivan rasplet trenerske karijere ovog nogometnog geeka.

Na žalost Borussia nije imala sreće, a City je imao Joe Harta. Bodovi su nepošteno podijeljeni, ali, kako rekoh, Cityu se kad tad morala vratiti nesreća protiv Reala. Sreća im je vratila uzeto odmah u drugom kolu Lige prvaka.

BRZOPOTEZNI PREGLED

Celtic je neočekivano uzeo sva tri boda kod moskovskog Spartaka. Neočekivano obzirom na to kako je Spartak nesretno prosuo bodove na Camp Nou. Bila je to šok tekma puna preokreta u kojoj je trijumfirala tipična otočka borbenost i hrabrost, koja se Celticu isplatila u trenucima kad je Spartak ostao s igračem manje.

Juventus i Shakhtar odigrali su sasvim solidnu utakmicu. Nakon boda na Samford Bridgeu svi su očekivali laganu pbjedu Juventusa, ali Shakhtar je pokazao da je ozbiljna europska momčad spremna da se i na gostujućem terenu suprostavi velikom Juventusu. Po svemu viđenom ishod ovog meča je sasvim realan.

Chelsea je demolirao Nordsjeleand sa 4 prema 0. Danci su bili potpuno inferiorni, ali, tipično skandinavski, nisu niti jednog trena djelovali kao razbijena vojska. Naprosto su puno lošiji od Chelsea. Za cijela četiri gola.

Lille je upisao drugi uzastopni poraz. Nakon neočekivanog doživjeli su očekivani poraz na Mestalli kod Valencie. Za razliku od Lillea Valencia se uspjela izvući iz gliba u koji je zagazila nakon prvog kola. Bila je to tekma u kojoj se dogodilo očekivano.

BATE Borisov piše povijest. Ako je netko i pomislio da su da je pobjeda protiv Lillea bila samo bljesak sreće senzacionalnom pobjedom protiv Bayerna BATE je demantirao takvu mogućnost. Da Kroos nije pogodio stativu na otvaranju utakmice stvari su možda mogle otići u drugom smjeru, ali to je tek možda, šbbkbb priča. BATE je odigrao hrabru utakmicu i imao dovoljno sreće da realizira prigode koje su stvorili. A do prigoda nisu došli slučajno već smislenom igrom s puno koncentracije i izvrsnim taktičkim planom. Veliki Bayern je pao u Minsku. BATE je poslao već drugo upozorenje svim svojim suparnicima i uopće, nakon 6 osvojenih bodova, ne bi bilo čudno da se plasiraju u knock out fazu natjecanja.

Praznik nogometa u Cluju donio je novu pobjedu ne baš uvjerljivom Manchester Unitedu. Nakon šoka koji su nogometnom puku priredili pobjedom u Bragi igrači Cluja nisu imali snage za novo čudo unatzoč tome što su poveli i pružili svojim navijačima tračak nade da mogu srušiti veliki Manchester. S druge strane su ipak bili Rooney i Van Persie i neuništivi Sir Alex Ferguson. Teška, ali sasvim očekivana pobjeda Manchestera.

Braga je pak šokirala Ali Sami Yen stadion. Lijepo je vidjeti Galatin stadion kako se trese prije početka svake utakmice. Čovjeku se učini da i tribine i teren poskakuju zajedno sa Galatinim avijačima. No, igrači na terenu nisu smogli snage ni vještine da poraze Bragu ili barem uzmu bod na svom terenu. Puno su bolje djelovali na Old Trafordu. Utoliko je više ovaj Galatin poraz bio neočekivan.

Drama na stadionu Petrovskij. Zenit je opet poražen. I to od neuvjerljivog Milana. Hulk, na žalost ruskih navijača, nije čudotvorac. Odigrao je što je imao odigrati, ali, znate kako kažu, Milan je uvijek Milan pa kupio ti Hulka i još ponekog Marvellovog superheroja. Rossoneri su dobili triler na dalekom sjeveru i možda napravili ključni korak ka preokretu sezone.

Malaga iznenađujuće lagano trasira put ka narednoj fazi Lige prvaka. Sasvim osrednja ekipa Anderlechta nije imala nikakve šanse. Možemo slobodno reći da je, barem za sada, Malaga novo španjolsko nogometno čudo.

Schalke i Montpellier su podijelili bodove. Po mom skromnom mišljenju Montpellier djeluje izvrsno, ali neiskustvo im ne ide na ruku. Obilo im se to o glavu protiv Arsenala, a i protiv Schalkea. Poveli jesu, ali su na koncu morali spašavati i bod. A bod im i nije loš obzirom su igrali na vrućem gostujućem terenu.

Arsenalu je trebalo neko vrijeme da ubaci u višu brzinu. Čim su to učinili gosti iz Pireja su morali svoje ambicije spakirati u kufer i krenuti put Grčke s nula bodova na kontu. Osrednja, ali za pobjedu dovoljna predstava Arsenala.

Zagrebački Dinamo definitivno nema što tražiti u Ligi prvaka. Niti pune vlastiti stadion niti skupljanjem bodova trže UEFAine milijune. Igraju blijedo, neuvjerljivo do granice da ne mogu pružiti ozbiljan otpor jednako neuvjeljivom kijevskom imenjaku. Uobičajeno preplašeno otvaranje utakmice od strane Zagrepčana omogućilo je Kijevljanima da već u trećoj minuti trasiraju put ka osvajanju tri boda.

Da se vrijednosti ne stvaraju preko noći dokaz je i poraz PSGa na Dragau. Porto je, za sada, daleko ozbiljnija ekipa od Parižana. Porto je europska konstanta, a PSG to tek ima postati. Pametnome dosta.

Real je pokorio Amsterdam. Doduše, malo tko je očekivao ovako uvjerljiv poraz Nizozemaca, ali Mournhova mašina se lagano zahuktava. Ronaldo je upisao hat trick, ali jedan drugi čovjek je bio junak utakmice. Naime, Kaka se vratio iz mrtvih, ponovo je bio onaj stari, jedan od najboljih. Ukoliko Brazilac nastavi s ovakvim igrama Oezil i Modrić će se morati boriti za mjesto na klupi za rezerve.

(zurnal.info)