PRISTUP DRŽAVE BIH DERADIKALIZACIJI: Kako djecu iz terorističkih kampova vratiti u normalan život?

„Naše bezbjedonosne agencije moraju dostaviti da ti narko dileri i ratni zločinci ne predstavljaju opasnost po BiH. Kada to dobijem, onda imam pravo dodatnih provjera i ako se uspostavi da to nije problem, ja ću im dozvoliti da se vrate.“

Uvodna rečenica parafraza je izjave ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, kojem su žene i djeca osoba iz naše države, pripadnika terorističkih vojnih grupa na ratištima Sirije i Iraka, veća opasnost od dokazanih kriminalaca, koji jednako kao i vjerski radikali truju i um i tijelo ovdašnje djece.  

„Ja ne znam čime su zadojena djeca koja su danas u Siriji i ne znam da li će biti bezbjedonosna prijetnja po bezbjednost BiH, naše djece ili moje djece. Neću dozvoliti njihov povratak ni za sve naše državljane ako se ustanovi da su bezbjedonosna prijetnja i neću im dozvoliti povratak u BiH dok sam ministar“, doslovna je izjava ministra Nešića.

Izgovorio je ovo Nešić u prisustvu ministra unutrašnjih poslova Sjeverne Makedonije Olivera Spasovskog koji je dao primjer svom kolegi kako treba tretirati povratnike u terorističkih formacijama, a kako njihove žene i djecu.

"Sve oni za koje postoje dokazi, bili su izvedeni pred nadležni sud. Postoje porodice koje su bile zajedno s njima. Sve naše državljane koji su tamo imamo dužnost vratiti ih i pomoći im da normalno žive i rade u društvu. Taj proces smo pokrenuli i radimo na planu njihove resocijalizacije kako bi svi bili dio našeg društva", rekao je Spasovski.

Ne sporeći realnu opasnost i mogućnost indoktrinacije idejama terorizma tih osoba, pa i djece koja su provela posljednjih nekoliko godina u navedenim područjima, potrebno je ministra sigurnosti podsjetiti da je Vijeće ministara BiH krajem avgusta prošle godine usvojilo „Plan repatrijacije i Program reintegracije, rehabilitacije i resocijalizacije državljana Bosne i Hercegovine povratnika iz zona sukoba Sirije i Iraka“. Upravo je Ministarstvo sigurnosti BiH pored ostalih ministarstava, tužilačkih i policijskih agencija te onih za pitanja zdravlja, socijalne zaštite i obrazovanja, važan dio koordinacionog tima koje se treba posvetiti ovom problemu i pitanjima kako djecu i žene pripremiti za uključenje u ovdašnju životnu zajednicu.

Prema podacima iz navedenog Programa, od 2012. do 2016. godine u zone sukoba tzv Islamske države, otišlo je između 250 i 300 osoba državljana BiH. Gotovo polovina od tog broja su žene i djeca. U Bosnu i Hercegovinu su se vratile 62 punoljetne osobe i 22 djece. Trenutno se u sirijskoj regiji Idlib nalazi 28 naših državljana i to 10 žena i 18 muškaraca te 11 maloljetne djece. U izbjegličkim kampovima Al Hol i Roj i pritvorskim jedinicima na sjeveroistoku Sirije nalazi se 52 državljanina BiH, od toga 22 muškarca i 30 žena sa njihovih 66 maloljetne djece uzrasta od 2-17 godina. U navedenim kampovima se nalazi i 24 djece čiji su očevi državljani Bosne i Hercegovine poginuli u Siriji,  a djeca se nalaze s majkama, stranim državljankama.

Zbog učešća i povezanosti s odlascima na sirijsko i iračko ratište do sada je okončan postupak za 28 državljana BiH sa izrečenim zatvorskim kaznama od jedne do šest godina, a u toku je još nekoliko postupaka. Za razliku od Kosova gdje su žene-povratnice dobijale zatvorske kazne, prve žene repatrirane u BiH 2019. godine nisu suđene niti su svjedočile nakon procjene da imaju traumu usljed boravka u zonama sukoba. Tek je te godine 6 žena i 12 djece po povratku smješteno u Azilantski centar u Delijašu te su pokrenute aktivnosti na uspostavljanju timova za njihov prihvat, identifikaciju, socijalno i zdravstveno zbrinjavanje.

Problem ministra Nenada Nešića je, kao i kod brojnih bh. funkcionera, što se preuzimanjem funkcije više fokusiraju na privilegije nego na obaveze koje dobijaju. Projekat repatrijacije i resocijalizacije djece i žena iz Bosne i Hercegovine, koji su prisilno došli u terorističke kampove, a potom ostali u izbjegličkim, jeste kompleksan i ne rješava ga Nešićeva najava da im neće dozvoliti povratak u njihovu ipak matičnu državu.

Podsjetimo se kako je ovom problemu pristupila Francuska, o čemu je Žurnal svojevremeno pisao.

BORBA PROTIV RADIKALIZACIJEKako se suprotstaviti terorizmu koji se poziva na islam?

Vlada ove države, suočena sa problemom vjerske radikalizacije, a naročito svjesnosti da će uslijediti povratak ne samo onih koji su se borili u redovima ISIL-a, nego i žena i djece koja su milom ili silom bili s njima, je još prije desetak godina osnovala grupe za praćenje i borbu protiv sektaških devijacija. Obavljena je obuka 20 hiljada onih koji će raditi na sprečavanju delikvencije i radikalizacije. Angažovani su stručnjaci za religiju, psiholozi, sociolozi i mnogi drugi koji su ozbiljno i sistemski pristupili zadatku. Francuska koja njeguje princip laiciteta što podrazumjeva isključivu odvojenost države i religije i neutralnost u odnosu na slobodu vjeroispovijesti, koristila je nevladine organizacije konektovane na vjerske zajednice te uspješno smanjila taj problem.

Bosna i Hercegovina pak, koja je sekularna država samo na papiru, teško da može slijediti takva iskustva. Vjerske zajednice ovdje žele biti politički faktor iz sjene, koristeći pri tome obilato budžetski novac. Zauzvrat, nisu učinile ništa na neposrednoj deradikalizaciji mladih ljudi. 

(zurnal.info)