BORBA PROTIV RADIKALIZACIJE: Kako se suprotstaviti terorizmu koji se poziva na islam?

Maskirani specijalci SIPE stajali su nepomično u dvorištu. Držeći u rukama plastične puške, nekoliko djece starosti 6 do 10 godina trčkaralo je oko njih. Uzvikivali su „Alahu ekber“ i tobože pucali na specijalce. Ova scena, kojoj je novinar Žurnala prisustvovao, odigravala se ispred kuće Huseina Bilala Bosnića, nekoliko sati nakon njegovog hapšenja u jutro 3. septembra 2014. godine.

Husein Bosnić zvani Bilal je pravosnažno osuđen na sedam godina zatvora zbog propagiranja i širenja islamskog radikalizma te podsticanja i vrbovanja radi terorističkih aktivnosti. Prema sudskoj presudi Bosnić je označen kao vjerski autoritet u tzv. selefijskoj zajednici, koju je vodio u svojoj kući nadomak Bužima.

KAKO DERADIKALIZOVATI MLADE ?

Husein Bosnić ima 18 djece. Scena opisana na početku teksta jasno ukazuje u kojem pravcu su odgajana. U Bosni i Hercegovini nema jasnog određenja ko je i nadležan i stručan da posveti pažnju ne samo ovoj djeci, nego i onim mladim ljudima koji su zavedeni selefističkim idejama proveli određeno vrijeme u Siriji i Iraku sa pripadnicima ISIL-a. Dosadašnje represivne mjere u vidu zatvorskih kazni od najčešće jedne godine zatvora, ne prate i adekvatni programi socijalizacije i deradikalizacije, kako onih koji su bili na ratištima ISIL-a tako i onih koji su prihvatili ili imali tendenciju da slijede radikalni, selefistički pristup tumačenja islama.

Uporedo nema ni strategije prevencije. Ovdašnje nadležne institucije preventnim djelovanjem nazivaju to što su jedan broj mladića uhapsili prije nego što su napustili BiH na putu ka ratištima Sirije i Iraka. To neće rijetiti problem nastao tokom ratnih godina, kada su stotine osoba afro-azijskog porijekla sa različitim namjerama došli na područja pod kontrolom Armije RBiH te ostavili sjeme radikalnog tumačenja islamske vjere.

Francuska, primjera radi, je isto tako dugo godina zanemarivala ovaj problem, no nakon serije terorističkih napada, posljednje je tri godine angažovan široki spektar pojedinaca ili organizacija koje sa različitih aspekata pomažu suzbijanju radikalizma, u što se novinar Žurnala uvjerio tokom posjete Francuskoj te brojnih, iz razumljivih razloga, uglavnom nezvaničnih razgovora o ovoj temi.

„Razvijamo govor kontraargumenata kojim ćemo razbiti radikalizaciju. Osnovali smo teološko vijeće od 30-ak članova kojeg čine imami i teološki predstavnici. Razradili smo deklaraciju u kojoj su navedena načela koja imami mora poštovati, a to su zakoni Francuske, umjerenog islama te pravila tolerancije i otvorenog shvatanja,“ objašnjava  Anouar Kbibech, predsjednik Francuskog vijeća muslimanskog kulta.

Vijeće je uočilo da je radikalizacija posebno prijemčiva u zatvorima. O tome govori i podatak da su svi koji su počinili teroristička djela u Francuskoj prethodno bili zatvorenici. Zato vjerski službenici posjećuju zatvore kako bi vodili molitve i razgovore sa zatvorenicima. Organizuju se i susreti sa mladim osobama koje su se na bilo koji način radikalizovale.

„Dio povratnika iz Sirije i Iraka, oni koji su ubijali nisu prijemčivi za dijalog, o njima brine pravosuđe. Ostali mladi ljudi koji se odande vraćaju, koji su otišli iz humanitarnih ideala i koji su razočarani onim što su tamo vidjeli, za njih smo organizovali dijalog, da kroz razgovore s njima otklonimo ideologiju koja im je bila usađena,“ kaže Kbibech.

Anouar Kbibech

Sličan cilj ima i Fondacija „Islam u Francuskoj“ u kojoj predsjedničku funkciju od avgusta prošle godine ima Jean-Pierre Chevenement, bivši ministar u nekoliko vlada osamdesetih i devedesetih godina. Osnovna misija Fondacije je da razgovorom sa mladim i muslimanima i nemuslimanima, poziva na toleranciju, poštivanje institucija i laičke države.

„Na našem portalu objašnjavamo muslimansku kulturu i tradiciju, radimo na sjećanju na muslimane koji su učestvovali u odbrani Francuske, a poseban rad biće na većoj ravnopravnosti žena,“ navodi  generalni direktor Fondacije Bachir Bakhti.

U Francuskoj se inače insistira da se ne koristi učestala složenica „islamski radikalizam“ nego „terorizam koji se poziva na islam“.

ANTI-DŽIHAD KAMPANJA

Procjenjuje se da u Francuskoj koja broji oko 65 miliona stanovnika živi 4,5 do 5 miliona muslimana. Nije poznato njihovo porijeklo, jer je u ovoj zemlji zabranjeno voditi statistiku po etničkom principu.  

Prema dostupnim podacima radikalnim grupama na sirijskim ratištima priključilo se oko 1200 francuskih državljana. Oni su regrutovani ili u zatvorima ili u džamijama. Tokom 90-ih godina bile su 2-3 džamije koje su bile isključivo selefističke, objašnjavaju sagovornici Žurnala. Sada ima 60 do 100 džamija i mjesta za molitvu gdje su imami sa određenim selefističkim pristupom i govorom. Ta su mjesta pod nadzorom Francuskog vijeća muslimanskog kulta i drugih nadležnih službi kako ne bi dozvolili da mladi ljudi potpadnu pod uticaj selefista.Od prošle godine je 12 džamija zatvoreno jer su imami imali huškačke govore, pozivali na nasilje i džihad.

Vlada je osnovala Interesornu radnu grupu za praćenje i borbu protiv sektaških devijacija, a tu je i Odbor za prevenciju delikvencije i radikalizacije. Otvorena je posebna telefonska linija putem kojih je moguće prijaviti osobe kod kojih je uočena tendecija ka radikalizaciji. U registru je oko 16 hiljada osoba i ti su podaci dobijeni uglavnom od članova njihovih porodica.

Obavljena je obuka za oko 20 hiljada onih koji će raditi na sprečavanju delikvencije i radikalizacije. Tu su stručnjaci za religiju, psiholozi, sociolozi. Kako je jasno da se radikalizacija mladih umnogome vrši preko društvenih mreža, angažovani su i tzv. „youtuberi“ koji rade na kontra kampanji onih koji ovim putem vrbuju mlade za priključenje radikalnim skupinama.

SAČUVATI LAIČKU DRŽAVU

Uporedo je u ovdašnjoj javnosti vođena debata koliko je ugrožen laicitet, svojevrsni koncept sekularizma, koji je važan temelj francuskog građanskog društva.  

Laicitet bi krajnje pojednostavljeno podrazumjevao isključivu odvojenost države i religije, neutralnost države u odnosu na slobodu vjeroispovijesti, što zauzvrat podrazumjieva neispoljavanje religije u javnoj sferi. Laicitet isto tako ne dozvoljava instrumentalizaciju i političku upotrebu religije niti njihovo finansiranje, ali istovremeno ne propagira ni ateizam. Zakon o odvajanju crkve i države na snazi je još od 1905. godine.

„Laicitet se koristi u krivom smislu, kako bi se borio protiv islama. Postajemo „mi i oni“, tvrdi jedan od neformalnih sagovornika Žurnala.

„Umjereni muslimani su trostruko pogođeni terorističkim aktom. Prvo kao građani. Drugo, atentati se vrše u ime njihove religija, a oni vide da su teroristi od islama udaljeni niz svjetlosnih godina. Treće, ti atentati proizvode antimuslimanski stav,“ kaže nasuprot toga predsjednik Francuskog vijeća muslimanskog kulta Anouar Kbibech.

Kao posljedica terorizma koji se pozivao na islam, tokom 2014. godine u Francuskoj su zabilježena 133 tzv. „antimuslimanska akta“. Naredne godine taj broj je porastao na 429, dok je već u 2016.-oj taj broj je upola smanjen.

Ovaj podatak ukazuje da Francuska, iako je kasno shvatila opasnost agresije selefističkog poimanja islama, uspjela da širokim djelovanjem prije svega nevladinih organizacija konektovanih na vjerske zajednice, smanji taj problem. Pri tome nije žrtvovana ideja laicizma, ali ni ugrožena sloboda vjeroispovijesti. Svima je jasno da tu ima još mogo posla.

Bosna i Hercegovina pak, koja je sekularna država samo na papiru, teško da može slijediti takva iskustva. Vjerske zajednice ovdje žele biti politički faktor iz sjene, koristeći pri tome obilato budžetski novac. Zauzvrat, nisu učinile ništa na neposrednoj deradikalizaciji mladih ljudi. Ili im oni kao takvi, upravo trebaju...

 (zurnal.info)