U decembru prošle godine, na zasjedanju Narodne skupštine RS, Novakovićeva je napravila pravi politički potres, ukazavši na niz nepravilnosti u radu institucije na čijem je čelu bila. Priznala je, takođe, da joj je zamjenik pravobranioca sa sjedištem u Banjaluci Mirko Stojčinović prijetio te sabotirao u brojnim predmetima. Izdvojila je tada, kao primjere nemara svog zamjenika, slučaj zemljišta Poljoprivredne škole, zemljišta u Grčkoj ulici, na kojem se nalazi Radnički univerzitet, te zemljišta kod banjalučkog Velesajma.
Otvaranje istrage
Iako je reakcija na riječi Novakovićeve bila i previše blaga, vremenom su i drugi, visoko pozicionirani političari počeli govoriti o Stojčinovićevom spornom radu. Najglasniji je bio poslanik u NS RS Dragan Čavić, te šira stručna javnost i mediji, koji su ukazivali da postoji sprega kriminala između Stojčinovića i pojedinaca u banjalučkoj područnoj jedinici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP). Međutim, čini se da su stvari pokrenute iz mjesta tek uplitanjem gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića, koji je prvo o svemu upoznao ministra pravde u Vladi RS Antona Kasipovića, a potom istupio i u javnost sa riječima da je neophodno ispitati Stojčinovićev rad, zbog višemilionske štete koju je Grad pretrpio u više predmeta koji su vođeni. Vrhunac je i prijava MUP-u, koju su podnijele banjalučke vlasti, a koja je rezultovala Stojčinovićevim hapšenjem 3. jula, te odlukom da bivši zamjenik pravobranioca ostaje u pritvoru.
Ministar unutrašnjig poslova RS Dragan Lukač istakao je na konferenciji za medije da Uprava za organizovani i teški kriminal već duže vrijeme vodi istragu protiv Stojčinovića, a da njegovo hapšenje ima veze sa zloupotrebom ovlašćenja u vezi predmeta “Naš dom” i a.d. “Građa”.
– Takođe nastavljamo istragu po nekim drugim predmetima vezanim za navedeno lice – rekao je Lukač.
U prvom predmetu misli se na zemljište u Grčkoj ulici, na kojem se nalazi Radnički univerzitet, a u drugom na zemljište koje se nalazi u blizini banjalučkog Velesajma. Interesantno je i to, da je nakon razriješenju na mjestu zamjenika Pravobranioca RS, Stojčinović prešao na funkciju zamjenika direktora RUGIP-a, institucije bez čije pomoći nije mogao u djelo sprovoditi niz nezakonitosti.
Na meti Stojčinovića i pojedinaca iz RUGIP-a bilo je građevinsko zemljište u užem i širem centru Banjaluke, koje je još za vrijeme bivše Jugoslavije, tadašnjim državnim preduzećima, bezteretnim pravnim poslovima, davano na privremeno ili trajno korištenje.
Ista matrica
Nakon donošenja Zakona o privatizaciji, 1998. godine, gore pomenuta zemljišta nisu bila predmet privatizacije, po novousvojenom zakonu.
Zbog nesređenih zemljišnih knjiga i veoma lošeg stanja u RUGIP-u i Pravobranilaštvu RS, ova imovina nikad nije uknjižena u vlasništvo Grada Banjaluka. Po Zakonu o stvarnim pravima (član. 346. stav 2.) nadležno Pravobranilaštvo RS je bilo obavezno da u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Zakona o stvarnim pravima upiše pomenuto zemljište i objekte u vlasništvo Grada. Međutim, iako je rok istekao još 2012. godine ni do danas Pravobranilaštvo RS nije završilo pomenuti posao. To je omogućilo novim vlasnicima preduzeća ili bivšim državnim preduzećima, koja su sada u stečaju, da se pokušaju različitim bespravnim radnjama upisati u zemljišne knjige kao vlasnici a potom da ih prodaju.
Tri slučaja otimanja gradskog građevinskog zemljišta su se posebno izdvojila – zemljište Poljoprivredne škole, objekti i zemljište Radničkog univerziteta u centru Banjaluke i zemljište kod banjalučkog Velesajma. Posljednje zemljište na sve načine pokušava da prigrabi a.d. „Građa“, preduzeće u stečaju.
U sva tri slučaja zajedničko je to da su, nakon privatizacije, novi vlasnici preduzeća (a u slučaju Poljoprivredne škole njen direktor), poslije nekoliko godina uspjeli imovinu, koja je Zakonom o stvarnm pravima pripala Gradu, upisati u vlasništvo privatizovanih preduzeća.
U slučaju Radničkog univerziteta i pored postojanja presude Vrhovnog suda RS da objekti i zemljište pripadaju Gradu Banjaluci, RUGIP je kao vlasnike objekata upisao preduzeće „Naš dom“. Identični slučajevi su i zemljište Poljoprivredne škole i zemljište kod banjalučkog Velesajma gdje Pravobranilaštvo RS nije pokrenulo upravni postupak za upis pomenutih nekretnina u vlasništvo Grada. Takav propust su subjekti, koji su bili u posjedu pomenutih nekretnina, uspjeli nezakonito upisati u zemljišne knjige kao svoje vlasništvo. Da je Pravobranilaštvo RS uradilo svoj dio posla, koji se tiče upisa ovih nekretnina u vlasništvo Grada u roku od tri godine od stupanja na snagu Zakona o stvarnim pravima, do otimanja gradskog zemljišta, na pomenuti način, ne bi došlo.
Imajući u vidu da su mediji otimanju građevinskog zemljišta Poljoprivredne škole i zemljištu Radničkog univerziteta davali dosta pažnje, te se o njima mogu pronaći detaljni podaci jednostavnim pretraživanjem na Guglu, portal eTrafika.net je odlučio upoznati javnost o načinu na koji se pokušava oteti i gradsko zemljište kod banjalučkog Velesajma.
Kako je „Građa“ pokušala oteti gradsko zemljište
Sporno zemljište dodjeljeno je a.d. „Građi“ u stečaju rješenjem Skupštine opštine Banjaluka, od 21. i 24. novembra 1975. godine, radi izgradnje skladišta. Tada se a.d. „Građa“ uknjižila kao korisnik zemljišta. Međutim, firma na tom zemljišu nije izgradila planirani objekat kako je bilo navedeno u njenom zahtjevu prema gradu, kao i u rješenjima Skupštine opštine koje smo naveli, pa je zemljište ostalo u režimu neizgrađenog građevinskog zemljišta.
Prema Zakonu o građevinskom zemljištu iz 1986. godine, njegovom članu 53. stav 1 propisana je obaveza da preduzeća koja su dobila od opština zemljište na korištinje radi izgradnje objekta, moraju u roku od tri godine, od izdavanja odobrenja za građenje, izvesti pretežan dio radova na građevini, te staviti pod krov, jer u protivnom gube pravo korištenja radi građenja. S obzirom na to da a.d. „Građa“ nije ispoštovala navedene zakonske rokove, ona je po sili zakona izgubila pravo korištenja radi gradnje. Kako se po tadašnjim zakonima gubitak ovog prava morao konstatovati rješenjem opštinske uprave, a koje nije donešeno od strane opštine, a.d. „Građa“ je do danas ostala upisana kao posjednik zemljišta u zemljišnim knjigama. Upravo će ovaj propust opštine Banjaluka kasnije, sve vrijeme, proizvoditi zabune kome pripada navedeno zemljište.
Zakonom o građevinskom zemljištu iz 2006. godine propisano je da prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u državno vlasništvo prešlo nacionalizacijom 1958. godine. Navedeno je i da će se takvo zemljište upisati kao vlasništvo subjekta koje je upisano u zemljišnim knjigama kao korisnik. Po ovoj odredbi Zakona, kao vlasnik spornog zemljišta trebala se upisati a.d. „Građa“, koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao privremeni korisnik zemljišta. Međutim, tu uknjižbu je spriječio Vrhovni sud RS svojom presudom 11 O U 006928 12 Upv od 24. oktobra 2013. godine, koja je u posjedu našeg portala. Vrhovni sud je u svojoj presudi naveo da je a.d. „Građa“ prestala, po sili zakona, biti posjednik zemljišta još po Zakonu o građevinskom zemljištu iz 1986. godine. Navedeno je da se a.d. „Građa“ ne može smatrati posjednikom spornog zemljišata, bez obzira što je tako bila upisana u zemljišnim knjigama po Zakonu o građevinskom zemljištu iz 2006. godine, koji omugućava da se posjednik upiše u zemljišne knjige kao vlasnik zemljišta.
Kada do spornog zemljišta nije mogla doći na osnovu navedenih zakona, a.d. „Građa“ se pokušala kao vlasnik zemljišta upisati na osnovu Zakona o pivatizaciji. O tome je govorio i gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić.
– Nepravosnažnim rješenjem područne jedinice RUGIP, zemljište je dato „Građi“, odnosno upisano je na nju, po osnovu, navodne privatizacije. Mi tvrdimo da nije bilo predmet privatizacije i da mi kao pravni sljedbenik trebamo da upišemo vlasništvo nad tim česticama – izjavio je Radojičić. Sporno zemljište i nije moglo biti predmetom privatizacije s obzirom na to da nije bilo u vlasništvu preduzeća koje se privatizuje.
Gradonačelnik je pisao Okružnom privrednom sudu kako bi upozorio da se Gradu pokušava oteti zemljište uz, kako je rekao, pomoć banjalučke jednice RUGIP-a. Nakon provedenog prvostepenog upravnog postupka, vođeni Zakonom o privatizaciji, u RUGIP-u su donijeli rješenje da je parcela u vlasništvu preduzeća “Građa”, a rješenje je postalo pravosnažno krajem januara. Žalba grada je odbačena, ali su se iz Gradske uprave žalili još jednom, te trenutno čekaju odluku RUGIP-a. Iako postoji pravosnažna sudska presuda da zemljište pripada Gradu Banjaluka, u RUGIP-u su to zemljište upisali u vlasništvo a.d, Građa-u stečaju.
U ovom slučaju kao i slučaju zemljišta koje je kupilo preduzeće „Naš dom“ ili zemljištu Poljoprivredne škole pojavljuje se sprega zamjenika pravobranioca RS sa sjedištem u Banjaluci Mirka Stojčinovića i banjalučke područne jedinice Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove.
U svim navedenim primjerima banjalučka područna jedinica RUGIP-a je vršila nezakonite upise vlasništa a zamjenik pravobranioca nije ulagao pravne ljekove ili nije pokretao neophodne sudske postupke radi zaštite gradske imovine, odnosno građevinskog zemljišta. U pomenutim slučajevima, Grad Banjaluka je zatražio od Pravobranilaštva RS i ministra pravde, da različitim sudskim postupcima pokušaju vratiti nabrojane nekretnine Gradu.
Broj ovakvih slučajeva, kojima se otima atraktivna gradska imovina, je nepoznat, ali po izjavama gradonačelnika može se naslutiti da se radi o jako velikom broju. Koliko je novčana vrijednost tih spornin nekretnina vjerovatno nikad nećemo saznati, kao ni razlog zbog čega Pravobranilaštvo RS nije ništa uradilo da spriječi otimačinu gradskog zemljišta i objekata.
Višemilionska šteta
Podsjećamo, Radojičić je u pismu ministru pravde u Vladi RS Antonu Kasipoviću, u februaru ove godine, naveo nekoliko konkretnih predmeta u kojima je, kako je naveo, grad pretrpio ogromne gubitke, a do kojih je došlo zbog nepravovremene Stojčinovićeve rekacije. Među njima je već pomenuti spor oko zemljišta Poljoprivredne škole, upravni spor oko nekretnina u naseljima Lazarevo, Drakulić i Derviši, zgradom Radničkog univerziteta, te poslovnim prostorom u Ulici Milana Tepića.
Pobrojao je i više slučajeva u kojim je Stojčinović propustio da, u ime Grada, u propisanom roku uloži žalbu, što bi, kako tvrdi, moglo imati milionske posledice po gradsku kasu. U tom smislu, izdvojio je slučaj sa zemljištem na Zapadnom tranzitu, vrijednim 640 000 KM.
– Stojčinović se, bez znanja grada i bilo kakvih konsultacija, odrekao i protivtužbe protiv „Binga“, u sporu vrijednom 20 miliona KM. Svi pobrojani predmeti imaju za posljedicu imovinsku štetu za Grad. Iz postupanja banjalučkog Pravobranilaštva stiče se utisak da ovaj organ nije opredjeljen da štiti interese grada na zakonit način – poručio je Radojičić Kasipoviću.
U Gradskoj upravi, za portal eTrafika.net su rekli da je Radojičić u pismu spomenuo pet predmeta, ali da je njih mnogo više, a da je šteta prouzrokovana Gradu, zbog Stojčinovićevog činjenja ili nečinjenja, višemilionska, te da se trenutno ne može reći tačna cifra.
– Svi ovi procesi su i dalje u toku, pa je teško govoriti o konkretnim ciframa. Tek Tužilaštvo može da procijeni kolika je tačno pričinjena šteta – rekli su u Gradskoj upravi te dodali da je Radojičić, odmah po stupanju na dužnost gradonačelnika, obavjestio ministra pravde o svim uočenim neregularnostima.
Istakli su i da im je drago što je uslijedila rekacija nadležnih organa, koje je uslijedilo nakon Radojičićevog pisma Kasipoviću.
– Po našim saznanjima, i MUP RS je počeo istragu u pomenutim slučajevima nakon pisma. Odmah, dva ili tri dana nakon njega iz MUP-a su od nas tražili informacije o spornim predmetima. Takođe, poznato nam je, da su oni paralelno sa tim već vodili istragu u par slučajeva protiv Stojčinovića – rečeno je za naš portal u Gradskoj upravi.
(eTrafika.net/zurnal.info)
Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)