Kako me je Deutsche Telekom učinio boljim čovjekom

Dozvolite da vam objasnim svoju situaciju.

Smjerni sam korisnik T-comovog paketa Trio. Zahvaljujući ljubaznosti Deutsche Telekoma, moj dom je opremljen telefonom, Internetom i Extra televizijom, na kojoj mogu gledati veliki broj kanala sa raznovrsnim sadržajima.

Znate kako kažu: na dobro se lako navići. Stoga možete zamisliti kako sam bio uznemiren kada sam u utorak 12.07.2011. primijetio da Internet i televizija ne rade. Pogledao sam na ruter: lampica ispod natpisa DSL bila je ugašena.

Pozvao sam Deutsche Telekom i njihovom ljubaznom i stručnom osoblju – kad god ih pozovete, oni se uljudno predstave, tako da glas sa druge strane žice poprima, kako bih rekao, humano obilježje – prijavio kvar. Najprije mi je djevojka, čijeg se imena, oprostićete mi, ne mogu sjetiti, rekla da resetujem ruter, sačekam petnaest minuta – i sve će biti u redu. Učinio sam tako, ali kvar time nije bio otklonjen. Potom sam ponovo pozvao Deutsche Telekom. Mladić, čijeg se imena, oprostite, ne mogu sjetiti, dao je sve od sebe, ali nije uspio popraviti moj Internet i televiziju. On mi je rekao da je poslao nalog i da će popravku izvršiti Deutsche Telekomovi monteri.

MONTER NA VRATIMA

Dok je Telekom bio u državnom vlasništvu, u Ulcinju, gdje živim, radilo je nekoliko montera i inžinjera. Zahvaljujući Deutsche Telekomu, oni su dobili priliku da se ostvare u nekim drugim profesijama, u nekim drugim kompanijama. Isprva je bilo negodovanja zbog onoga što su zlobnici zvali „otkazima“, ali vjerujem da su i sami bivši zaposleni vremenom shvatili da im je Deutsche Telekom dao ono što u životu dobijamo rijetko, i samo od istinskih prijatelja: drugu šansu za njih i njihove porodice

Kako bilo, sada posao svih tih silnih montera i inžinjera obavljaju samo dvojica. Kakva racionalizacija, kakvo povećanje efikasnosti!

Doista, već sutradan nakon što sam prijavio kvar, monter je pozvonio na moja vrata. Uz upotrebu najsavremenijih aparata kojima je Deutsche Telekom opskrbio svoje zaposlene, utvrdio je da ne može otkloniti kvar, ali da će to, uz pomoć kolege, učiniti već sutra. Bila je srijeda.

Narednog sutradan, u četvrtak, ljubazni uposlenik Deutsche Telekoma pozvao me je na telefon, segment Trio paketa koji je, bez obzira na teški kvar, bez pretjerivanja mogu reći: havariju, ipak funkcionisao. Gori li sad DSL lampica, pitao je. Ne gori, odgovorio sam. Doći ćemo do vas, rekao je.

Nisu došli u petak. Ni u subotu. Ni u nedjelju.

Moji Internet i televizija i dalje ne rade. Znam da tamo negdje, u hladnim centralama ili na vrelim poljima kojima su prostrti naši PTT kablovi, radnici Deutsche Telekoma daju sve od sebe da bi moj kvar bio otklonjen. Reda radi, ponovo sam zvao podgoričku centralu Deutsche Telekoma, da opet prijavim kvar. Ljubazni mladići, čijeg se imena, oprostićete mi, ne mogu sjetiti, rekli su mi: Tako je, kvar je prijavljen u utorak, poslat je nalog našim monterima. Mogu li da učinim nešto da ubrzam popravku, pitao sam i time pokazao nestrpljenje za koje nemam ispriku. Ne, rekli su, kvar će biti otklonjen.

Prijatelji mi kažu da je ponašanje Deutsche Telekoma sramno. Da oni sa tom kompanijom imaju užasna iskustva. Naročito ih iritira to što će mi, kako kažu, Deutsche Telekom, bez obzira što moj Trio paket ne radi več šest dana, poslati puni mjesečni račun.

Dozvolite da sumnjam u to. To se u potpunosti kosi sa čuvenom njemačkom preciznošću, pozitivnim praksama poslovanja i pravilima Evropske unije.

SEDMICA KNJIGE

Ja na stvar gledam drugačije. Zahvaljujući tome što nemam Internet i televiziju, dobio sam priliku da više čitam. To mi je dalo ideju za akciju koju bi Deutsche Telekom, u saradnji sa lokalnim bibliotekama, mogao sprovesti u svim našim gradovima: da svakoga mjeseca jedna sedmica bude proglašena „Sedmicom knjige“. Ovako: Deutsche Telekom svim korisnicima na sedam dana ugasi Internet i televiziju, a umjesto toga svima, uz račun, dostavi karticu sa kojom mogu otići u biblioteku i podići jednu knjigu, po vlastitom izboru. Time bi svi dobili. Deutsche Telekom bi, budući da bi naplaćivao četiri, a distribuirao tri sedmice Interneta i televizije, dobio finansijska sredstva sa kojima bi, na dobrobit korisnika, mogao razviti nove servise i ponude. Korisnici bi dobili priliku da odu u biblioteku i pročitaju knjigu: budite iskreni, kada ste to posljednji put učinili? Biblioteke bi dobile nove posjetitelje. Dobio bi i zdravstveni sistem: akciju treba gledati i kao čin prevencije bolesti ovisnosti o Internetu.

Savremeni tempo života je brz. Nemamo ni vremena ni strpljenja za ljude oko nas. Sve što se ne desi odmah, kao da se desilo prekasno. Kada se čovjek nađe u situaciji kakva je moja, on shvati da njegov neprijatelj nije kvar, niti kompanija koja šest dana taj kvar nije otklonila, već su neprijatelj njegove vlastite nesavršenosti. Deutsche Telekom će popraviti kvar, ali hoću li ja uspjeti prevladati svoj bijes i nestrpljenje – to je pravo pitanje? Strpljen - spašen, govoli su naši stari. I znali su o čemu govore.

Želio bih ovdje pohvaliti transparetnost poslovanja Deutsche Telekoma. Na sajtu njihove crnogorske poslovnice možete naći brojne informacije o „društvenoj odgovornosti“ kompanije, o njihovoj viziji (suočen sa nesebičnom širinom vizije Deutsche Telekoma, čovjek osjeti stid zbog sitnosopstveničke prirode vlastite vizije – jer šta je, iskreno, moja vizija? Da mi poprave Internet), odnosima sa investitorima, čak i godišnji izvještaj za 2009 – još nešto što možete čitati dok čekate da vam poprave Internet.

I ne samo to: sam proces popravke vašeg Trio paketa potpuno je transparentan: operateri i monteri Deutsche Telekoma razgovaraju sa vama, daju vam sve potrebne informacije, niti u jednom trenutku ne možete imati osjećaj da se nešto krije od vas. Naprotiv, imate osjećaj da ste dio procesa otklanjanja vašeg problema. Sve u svemu, to je, ponavljam, vrlo transparentno i vrlo demokratsko iskustvo. Naravno, popravke idu nešto sporije, ipak samo dva montera opslužuju čitav grad, ali tako je to sa demokratijom, i u državama i u kompanijama: demokratija nikada nije najbrže, ali jeste jedino održivo rješenje. Tako ja gledam na ovu, za sada šest dana dugu popravku mog Interneta i televizije: kao na održivu popravku koja ničim neće ugroziti ekvilibrijum brojnih interesa, potreba i mogućnosti, koje postoje uvijek, pa i u odnosu mene i mog Internet i Tv distributera.

Konačno: da bih dospio na Internet, po nekoliko puta dnevno odlazio sam kod roditelja, koje bih, da nije Deutsche Telekoma, vjerovatno tek nazvao telefonom, da pitam kako su. Ovako smo se družili dok sam provjeravao mail i čitao vijesti. Vrijeme provedeno sa roditeljima – priceless. Deutsche Telekom u Crnoj Gori ne obezbjeđuje brz popravak Internet veze, ali kao društveno odgovorna kompanija, obnavlja i jača porodične veze – jer nije li porodica osnovna ćelija društva? Zahvaljujući Deutsche Telekomu, barem ove sedmice bio sam bolji sin, onaj koji svojom posjetom zna obradovati roditelje.

Internet nemam već šest dana. Šest dana, to doista nije malo. Za šest dana Bog je stvorio svijet. Za šest dana Deutsche Telekom nije popravio moj Internet.

Ali me je učinio boljim čovjekom.

(zurnal.info)