Analiza
PRODAJA ZENIČKE ŽELJEZARE: Kome će radnici sada uručiti sat zahvalnosti?
2008 pokrenuta je integralna proizvodnja u Arcelor Mittalu. Umjesto okolišnih dozvola dato je obećanje da će u naredne četiri godine svi ekološki standardi biti ispoštovani. To se nije dogodilo. Inspekcija je povremeno dolazila u kontrolu tek formalnosti radi.
Prije tri dana ozvaničena je prodaja zeničke željezare u vlasništvu multionacionalne kompanije ArcelorMittal. Kupac je fočanski biznismen širokog spektra poslova Gordan Pavlović. Šta može promjeniti novi vlasnik željezare?
Sa dosadašnjim ni radnici ni ekološki osvješteni stanovnici Zenice nisu imali velike sreće. Zenički ArcelorMittal godinama je bilježio značajan profit, zahvaljujući dobrim dijelom i brojnim benefitima federalne vlade te izbjegavanju da realizuje sisteme ugovorene sisteme ekološke zaštite. Podsjetimo, samo za 2021 i 2022 godinu ova je kompanija imala 240 miliona maraka dobiti!
Prošle godine poslovanje je otišlo „u podeblji minus“. Inače, ucjene, pritisci, prijetnje zatvaranjem pogona i otpuštanjem radnika konstanta su djelovanja ArcelorMittala u Zenici od preuzimanja fabrike 2004. godine.
DVIJE SEDMICE ŠTRAJKA U ZENICIFederalnoj vladi važniji interesi ArcelorMittala od radnika
Među zaposlenim u ArcelorMittalu, barem nekolicinom od njih 2200 nema velikog žala na najavljenu promjenu vlasništva. Indijski vlasnici nisu baš „merhametli“ prema radnicima, a da je drugačije teško bi Mittal Lakshmi bio među najbogatijim ljudima na svijetu.
Njegovom dolasku u Zenicu i preuzimanju željezare, prethodio je „upliv“ Kuvajtske investicione agencije. Ona je investirala 60 miliona dolara, a kao ulog je uračunato i 30 miliona dolara duga kojeg je BIH imala prema Kuvajtu. Željezara je unijela veći dio svojih postrojenja u novo preduzeće BH Steel.
Kuvajčane je u Zenicu doveo bivši član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Sindikat BH Steela Silajdžiću poklanja sat u znak zahvalnosti za pronalazak partnera, ne razmišljajući da je u pitanju investitor, a ne strateški partner.
“Pa oni su investiciona agencija i sigurno to nisu tražili, mi smo tražili od njih da dođu. A kod nas je...mi smo takav mentalitet. Nije važno šta ko kaže, nego šta ko radi. Dakle, tada nije bilo alternativa. Ja sam to činio jer su su to ljudi tražili od mene, jer druge alternative nisu imali,” objašnjavao je Silajdžić ovaj angažman za Žurnal.
Željezara u to vrijeme nije radila jer je samo tražen kupac. Vlada Federacije je svoj udio u BH Steelu ustupila Kuvajtskoj grupi za jedan dolar, da bi oni svoj dio potom prodali Mittalu za 120 miliona maraka!
Domaće vlasti su odahnule, jer su se riješile nezadovoljstva tadašnjih 7000 radnika. Mittal je preuzeo obavezu investiranja 135 miliona dolara i posao za 4150 radnika. Kupoprodajni ugovor nikada nije prezentovan javnosti.
Isti dan otkaz je dobilo 1800 radnika. Sindikat potpisuje ugovor bez pravnih konsultacija iako su iz evropskih sindikata upozoravali da dobro pročitaju šta potpisuju, jer novi vlasnik nije milosrdan prema radnicima. Iz federalne vlade su uvjeravali da indijska kompanija mora ispuniti svoje obaveze kako bi dobila dozvolu za rad.
“Ugovor sa Mittalom oko ulaska u BH Steel i integralno pokretanje Željezare Zenica u jednoj od svojih tačaka nosi i obaveze partnera za razrješenje ekologije. Znači svako postrojenje koje se rekonstruiše mora biti rekonstruisano po euro standardima i svako novoizgrađeno postrojenje mora biti izgrađeno po euro standardima. Za to je predviđeno u ugovoru preko 60 miliona dolara i na tome će Vlada Federacije u potpunosti insistirati”, uvjeravao je tada u međuvremenu preminuli premijer Federacije BiH Ahmet Hadžipašić.
2008. pokrenuta je integralna proizvodnja u Arcelor Mittalu. Umjesto okolišnih dozvola dato je obećanje da će u naredne četiri godine svi ekološki standardi biti ispoštovani. To se nije dogodilo. Inspekcija je povremeno dolazila u kontrolu tek formalnosti radi. Umjesto ugovorenih 4150 radnika ArcelorMittal Zenica zapošljava njih oko 2200. U saopštenju o prodaji fabrike Pavgordu tvrde da će svi radnici zadržati svoja radna mjesta.
„Samo da im vidimo leđa, niko neće žaliti za njima“, kažu neki naši sagovornici.
Ako se realizuje kupoprodaja, čija bi finalizacija trebala biti okončana do kraja ove godine, ko će preuzeti zasluge što odlazi nevoljeni vlasnik? Da li će to biti vlasnik kompanije Bingo Senad Džambić, koji za sada samo priznaje kako je Gordanu Pavloviću posudio novac da preuzme zvorničku Aluminu i sa kojim dijeli vlasništvo nad Rudnikom uglja Miljevina? Ko će nakon Harisa Silajdžića postati novi dobitnik počasnog radničkog sata?
Koje će vrijeme taj sat pokazivati, posebno je pitanje. Nakon svake poratne kupoprodaje, zeničke željezare i radnika je bilo sve manje...
(zurnal.info)
