RAZVOJNI PUT BIH: Od praonice novca do spalionice smeća

Bauk spaljivanja otpada nadvija se na Bosnom i Hercegovinom.  

Naizgled utišana priča o izgradnji spalionica otpada uzrokovana svojevremenom najavom zvorničke firme H&P o gradnji energana na otpad, što je uljepšani naziv za spalionicu smeća, u Zenici i Zvorniku, ponovo je aktuelizirana dešavanjima u Hrvatskoj nakon što su uočene tamošnje nepravilnosti u čuvanju i uništavanju opasnog otpada.

Ekološka udruženja su otvoreno izrazila sumnju da bi taj opasni otpad iz Hrvatske (i ne samo Hrvatske) mogao biti uvezen u BiH radi spaljivanja u ovdašnjim cementarama. Neformalna grupa građana “Za čist zrak” iz Kaknja je otvorenim pismom nadležnim institucijama zatražila hitne odgovore na pitanje  postoji li mogućnost da se ovaj otpad uvozi i spaljuje u ovdašnjim cementarama?

Iz Cementare Kakanj su tako nešto demantovali.

„U našoj tvornici koristi se isključivo prethodno obrađeni SRF poznatog i kontrolisanog sastava, klasifikovan kao neopasni otpad, u skladu s važećim dozvolama i propisanim standardima pri čemu postoji dokumentacija o porijeklu, sastavu i kvalitetu, dok se prekogranični promet odvija uz saglasnost i nadzor nadležnih institucija“, navedeno je pored ostalog u njihovom saopštenju.

No, takve korporacije naravno nikada neće priznati ono u što sumnjaju stanovnici u blizini postrojenja koja spaljuju otpadni materijal. Na mogućnost manipulacije formulacijom „neopasni otpad“ upozoravaju i stručnjaci.

„Pravna klasifikacija i tehnička kvaliteta dva su različita pitanja. Činjenica da je materijal „neopasni otpad“ i da cementara ima dozvolu za njegov ključni broj ne dokazuje da konkretna pošiljka predstavlja kvalitetno gorivo iz otpada osigurane kemijsko-fizikalne kvalitete“, naveo je nedavno u svojoj analizi Renato Šarc, profesor na austrijskom sveučilištu Leoben i stručnjak za tehniku gospodarenja otpadom.

Vratimo se ovdašnjim „spalionicama iz budućnosti“. U Zenici se ponovo „šuška" kako se o izgradnji energane na otpad iliti spalionice smeća u krugu bivše željezare ponovo u potaji pregovara.

„Svaki pokušaj „krijumčarenja“ spalionice kroz predložene projekte „zelene energije“ u krugu Nove Željezare direktno krši usvojene planske dokumente, kako lokalne tako i federalne. Mi ne zagovaramo samo otpor, mi zagovaramo najbolja evropska rješenja za upravljanje otpadom:  totalnu zabranu uvoza otpada u BiH, borbu za dosljednu primjenu ekoloških propisa i tranziciju zasnovanu na razdvajanju otpada, reciklaži i cirkularnoj ekonomiji, a ne na njegovom spaljivanju“, saopštili su iz Građanska inicijative „NE spalionici otpada u Zenici“.

UZAVRELO U ZENICIUz božju pomoć - za i protiv spalionice otpada

Upravo na obrnuti smjer u upravljanju otpadom upozoreno je nedavno u izvještaju „CEE Bankwatch Network“, najveće mreže nevladinih ekoloških i organizacija za ljudska prava u Centralnoj i Istočnoj Europi

„Dok se sve više govori o RDF/SRF gorivima i suspaljivanju otpada, Bosna i Hercegovina i dalje nema funkcionalan sistem za odvojeno prikupljanje, ponovnu upotrebu i reciklažu. Cirkularna ekonomija počinje prevencijom, ponovnom upotrebom i reciklažom, a ne spaljivanjem“, navodi Nataša Kovačević, aktivistkinja ove mreže.

Uočljive su u posljednje vrijeme i lijepo upakovane medijske kampanje, bolje reći populističke bajke, o idiličnom životu nadomak spalionica otpada u Beču ili drugim evropskim gradovima. No, neuporedivi su zakoni i kontrolni mehanizmi Bosne i Hercegovine i primjera radi Austrije, gdje je uvedena nulta tolerancija prema zagađenju. Tamo se skupi najviše selektiranog otpada uz strogu kontrolu, podsjeća Zlatan Alibegović, predsjednik Eko foruma Zenica.  

„Svaki tretman opasnog otpada podiže troškove upotrebe i pogotovo probleme odlaganja dobijenog otrovnog mulja na kraju procesa. Zato svi pribjegavaju praksi izvoza onog opasnog dijela iz mnogo razloga. Zato im BiH postaje interesantna jer se riješavaju i problema spaljivanja i pogotovo deponovanja otrovnog otpada. U BiH i u Zenicu ili Zvornik bi tako došli ostaci probranog smeća u obliku opasnog otpada, tj. praktično otpadno smeće od smeća koje ne možete i smijete nizašto upotrebljavati“, navodi Alibegović u objavi FB.

Tu dolazimo do pitanja ko bi uvozio taj „probrani“ otpad i ko ima dovoljno iskustva za takve kriminalne radnje? Ne treba biti posebno pronicljiv da se zaključi kako je ovo postao jedan od profitabilnijih poslova mafijaških organizacija. O tome je nedavno govorio i autor knjiga i tekstova o ekomafiji Michele Mosca, profesor Sveučilišta u Napulju.

„Organizacija traži najpovoljnije mjesto na kojem se otpad na najjeftiniji mogući način može zbrinuti. Traže se i zemlje koje jamče najnižu cijenu za zbrinjavanje takvog otpada. To su često zemlje u kojima je senzibilitet, u smislu problema okoliša, na nižoj razini. I tako taj otpad dolazi u te zemlje. Radi se o iskorištavanju razlika u troškovima. Otpad dolazi na teritorije gdje su administrativni kapaciteti te kontrole puno slabiji, i ondje gdje je prisutna visoka razina korupcije", izjavio je Mosca za N1.

 Nakon svega, treba li se pitati da li je BiH, prema analizi Transparency Internationala među najkorumpiranijim državama, idealna destinacija za spaljivanje opasnog otpada? Naravno da jeste.  

U državi gdje je sprega politike i kriminala uobičajena stvar, trebaće godine proći dok se pokušaju zaustaviti „aktivnosti“ ekomafije, kao što su trebale godine da se pokrenu aktivnosti na procesuiranju pranja novca, opet zahvaljujući podacima iz Sky aplikacije koje su nam dostavili iz drugih zemalja.

Dok imamo ovakva konformistička tužilaštva i policiju, kontaminirana spregom sa kriminalom, Bosna i Hercegovina je na opasnom put od lokacije za pranje novca do destinacije za spalionice smeća. Građanski otpor, po svemu sudeći, jedino je preostalo efikasno sredstvo.

(zurnal.info)