Uskoro - dokumentarni film ZBOR:Rudari i čuvari prirode protiv nepravedne tranzicije

Reportaža

Uskoro - dokumentarni film ZBOR: Rudari i čuvari prirode protiv nepravedne tranzicije

Žurnal uskoro prikazuje dokumentarni film „ZBOR: Za rudare, zemlju i vodu“ koji prati susret radnika, sindikalaca i ekoloških aktivista s Balkana i iz Evrope, koji su u rudarskoj Brezi razgovarali o cijeni zelene tranzicije, eksploataciji prirodnih resursa i pravu lokalnih zajednica da odlučuju o vlastitoj budućnosti.

Rudari i čuvari prirode protiv nepravedne tranzicije
Plakat ZBOR

Žurnal uskoro prikazuje dokumentarni film „ZBOR: Za rudare, zemlju i vodu“ koji prati susret radnika, sindikalaca i ekoloških aktivista s Balkana i iz Evrope, koji su u rudarskoj Brezi razgovarali o cijeni energetske tranzicije, eksploataciji prirodnih resursa i pravu lokalnih zajednica da odlučuju o vlastitoj budućnosti. Autor dokumentarnog filma „ZBOR: Za rudare, zemlju i vodu“ je novinar Žurnala Dragan Stanimirović, u koprodukciji sa ZBOR-om (Združeni balkanski otpor i rad).

Na prostoru ispred nekadašnjeg bazena koji je brezanski rudnik uglja izgradio 1972. godine, u vrijeme socijalizma, a koji je danas u ruševnom stanju, nepuna tri dana razgovarali su rudari, sindikalisti, čuvari prirode iz Srbije, Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Velike Britanije, Irske, Njemačke, Portugala i Bosne i Hercegovine.

Ovaj svojevrsni narodni zbor organizovali su krajem septembra 2025. članovi ZBOR-a, skraćeno od Združeni balkanski otpor i rad, internacionalističke platforme koja okuplja istraživače i aktiviste.

Na improvizovanoj govornici pod šatorom učesnici su, uprkos različitim iskustvima i sredinama iz kojih dolaze, govorili o zajedničkim problemima: nesigurnosti radnih mjesta, privatizaciji javnih dobara, pritisku multinacionalnih rudarskih kompanija i sve manjem uticaju građana na odluke koje određuju njihovu budućnost.

Nedžad Durakovć: Vlasti nastoje zatvoriti rudnike "preko koljena" (Fotografija: Svjetlana Panić)

Ko će platiti cijenu zelene tranzicije?

Za Nedžada Durakovića iz Sindikata RMU Zenica, čiji je rudnik određen kao pilot-projekt zatvaranja rudnika u Bosni i Hercegovini, na pitanje o pravednosti tranzicije ima jasan odgovor.

„Samo je možda ime pravedno. Sve ovo što se dešava prema rudarima Zenice je nepravedno“, kaže Duraković. Smatra da vlasti nastoje zatvoriti rudnike “preko koljena”, odnosno bez odgovarajućeg plana i pripreme.

„Ne pitaju se šta će biti sa opštinama i gradovima koji su produkt i nastali su na temelju rada rudnika. Mnogo je tu godina ulaganja, pogotovo za manje sredine u kojima je rudnik sve. Neće to ići tako, rudar to ne da!“, kategoričan je predstavnik zeničkih rudara.

U Brezi je rudnik bio mnogo više od mjesta na kojem se kopao ugalj objašnjava lokalna aktivistica Dajana Cvjetković iz kolektiva ZBOR. Rudnik je učestvovao u izgradnji infrastrukture i sportskih i rekreativnih objekata, ali i u razvoju lokalne zajednice.

„Onog trenutka kad je rudnik počeo da slabi, vidjelo se da zapravo i život u Brezi polako odumire“, kaže Cvjetković.

 

Dajana Cvjetković: "Naši su rudnici othranili generacije" (Fotografija: Svjetlana Panić)

Iskustva rudarskih zajednica iz Velike Britanije pokazuju kakve posljedice može imati zatvaranje rudnika bez dugoročne podrške stanovništvu.

Alan Mardguhm iz Udruženja rudara Durhama govorio je o nestanku radnih mjesta, propadanju malih preduzeća i urušavanju zajednica nakon gašenja rudnika.

Prema njegovim riječima, procjenjivalo se da je na svako radno mjesto ukinuto u rudarstvu nestajalo još pet radnih mjesta u drugim industrijama povezanim s tim lancem snabdijevanja.

„Posljedice ne ostaju samo u rudnicima. One pogađaju čitave gradove, porodice i generacije koje dolaze“, poručio je kolegama s Balkana britanski sindikalac.

Britanski sindikalisti i irska ekološka aktivistica na ZBOR-u u Brezi (Fotografija: Svjetlana Panić) 

Lynda Sullivan iz Irske poručila je kako iskustva rada u rudnicima privatnih kompanija, poput rudnika cinka u Irskoj, pokazuju kako su ova radna mjesta vrlo nesigurna, sa privremenim radnim ugovorima, direktno zaviseći od fluktuirajućih cijena cinka na tržištu. Pritom se iznova zapošljavaju uglavnom rudari mlađe generacije.

Slična tendencija prisutna je i u domaćem rudarskom sektoru, gdje se radnicima, u kontekstu urušavanja RiTE Ugljevik i rudnika u koncernu EPBiH, kao svojevrsno rješenje u okviru „pravedne tranzicije” nudi zapošljavanje u privatnim rudnicima metala. 

Šta je kritično za korporacije, a šta za ljude?

U fokusu debata ZBOR-a bile su nove rudarske investicije, posebno projekti eksploatacije mineralnih sirovina koje se proglašavaju strateškim za energetsku tranziciju, na Balkanu i širom svijeta.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke upozorava da se iza priče o kritičnim mineralnim sirovinama često kriju interesi kompanija i pojedinaca, dok se potrebe lokalnog stanovništva potiskuju u drugi plan.

„Za nas je kritično: šuma, plodna zemlja, zdrava hrana i vazduh. To je za nas kritično, da ostanemo i da imamo. I ljudi na prvom mjestu“, poručuje Topić.

Vladimir Topić: "Za nas su kritični ljudi, vazduh, zemlja i voda!" (Fotografija: Svjetlana Panić)  

U filmu govore i aktivisti koji se protive rudarskim projektima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Portugalu. Njihova iskustva ukazuju na slične probleme koje donose geološka istraživanja i eksploatacija ruda: ugrožavanje izvorišta vode, zagađenje vazduha, uništavanje biodiverziteta i narušavanje života lokalnog stanovništva.

Primjeri s planina Majevice i Ozrena, Homolja i doline Jadra u Srbiji, stanovništva koje se protivi eksploataciji litijuma i drugih kritičnih sirovina, kao i slična borba mještana portugalskog Barrosa protiv projekta eksploatacije litijuma, pokazuju da se otpor štetnim rudarskim projektima širi regijom i Evropom.

“Izgleda da se samo od običnog naroda i sirotinje traži da se žrtvuju za energetsku tranziciju. I to kad industrija vidi šansu da profitira,” zaključio je Diogo Sobral, aktivista organizacije „Ujedinjeni u odbrani Covas do Barroso“.

Privatizacija kao rješenje ili novi problem?

Iskustva radnika iz različitih zemalja pokazuju da privatizacija i dolazak stranih investitora sami po sebi ne garantuju bolja radna mjesta, sigurnost niti odgovorno upravljanje prirodnim resursima.

Chris Kitchen iz Državnog rudarskog sindikata Velike Britanije govorio je o iskustvu privatizacije i potrebi da se dio dobara vrati u javno vlasništvo.

„Po iskustvu Velike Britanije, od privatizacije nema koristi“, kaže Kitchen. Navodi da se sindikalci sada zalažu za renacionalizaciju kako bi se javnim dobrima upravljalo u interesu građana.

Prostorije rudnika u Brezi (Fotografija: Svjetlana Panić) 

Zajednički otpor u zaštiti radnika i prirode

Iza priče o „zelenoj budućnosti“ koju obećava Evropska unija, kako su konstatovali učesnici, krije se prilično siva sadašnjost i pitanje ko plaća ceh tranzicije koju međunarodni i domaći stručni i politički krugovi predstavljaju kao pravednu.

U zaključcima ZBOR-a u Brezi naglašava se da transformacija društva mora počivati na socijalnoj i energetskoj pravdi, potrebama ljudi i očuvanju prirodnih vrijednosti, a ne na gomilanju profita u privatnim rukama i centrima moći, rastu ratnih mašinerija i razvoju pogubnih tehnologija. 

Poručeno je da je temeljno pravo rudara pravo na dostojanstven rad i pravičnu naknadu, te da ne smije više biti urušavanja i stihijskog zatvaranja javnih elektroenergetskih objekata, a naročito ne javnih rudnika uglja koji su uveliko na udaru u mnogim dijelovima Balkana. 

 

Neki od učesnika ZBOR-a u Brezi 

Učesnici ZBOR-a pozivaju lokalne zajednice, radne kolektive, sindikate, omladinu, penzionere, udruženja i medije da se organizuju, pomažu jedni drugima i koriste proteste, štrajkove i blokade kao oblike otpora uništavanju prirode i društva.

Cijeli film uskoro ćete moći pogledati na youtube stranici Žurnala.

 

(zurnal.info)

Žurnal je bolji u aplikaciji

Otvori u aplikaciji