Analiza
ANALIZA FONDACIJE ACT: Institucije moraju istražiti moguće izvore trovanja olovom u Varešu
Institucije u BiH još nisu ponudile sveobuhvatne odgovore ni osigurale transparentan i adekvatan sistem zaštite stanovništva nakon utvrđenih povišenih koncentracija olova u krvi stanovnika Vareša. Novo komparativno istraživanje Fondacije Atelje za društvene promjene pokazuje kako dugogodišnje zanemarivanje industrijskog zagađenja može ugroziti zdravlje čitavih generacija.
Gotovo deset mjeseci nakon što je problem povišenih koncentracija olova u krvi stanovnika Vareša dospio u fokus javnosti, ključna pitanja i dalje su bez odgovora: odakle dolazi olovo, kojim su izvorima kontaminacije stanovnici izloženi i šta su nadležne institucije konkretno poduzele da spriječe daljnju izloženost?
Uprkos ozbiljnosti zdravstvenih nalaza, Fondacija ACT smatra da dosadašnje reakcije vlasti na različitim nivoima nisu rezultirale odgovarajućim, transparentnim i sveobuhvatnim mjerama zaštite ljudi i okoliša. Formiranje radnih grupa ne može biti zamjena za nezavisna istraživanja, djelotvoran zdravstveni nadzor i uklanjanje mogućih izvora kontaminacije.
Podaci koje je Fondacija ACT pribavila od Javne ustanove Dom zdravlja Vareš dodatno potvrđuju ozbiljnost situacije. Prema službenom odgovoru od 17. septembra 2026. godine, tokom januara i februara provedena su tri kruga ispitivanja koncentracije olova u krvi, sa ukupno 193 testiranja. U prvom krugu, od 110 testiranih, njih 44 ili 40% imalo je vrijednosti iznad referentnih. U drugom krugu takve vrijednosti utvrđene su kod 19 od 49 testiranih, odnosno 38,7%, a u trećem kod devet od 34 testirana, odnosno 26,47%.
Dostavljeni zbirni podaci ne omogućavaju utvrđivanje jesu li pojedine osobe testirane više puta, ali jasno ukazuju na potrebu za hitnim, sistematskim javnozdravstvenim odgovorom i zaštitom zdravlja ljudi. Dodatnu zabrinutost izazivaju informacije koje su u javnosti posljednjih dana iznose lokalno stanovništvo, aktivisti i mediji o polutajnom provođenju novih testiranja stanovnika Vareša bez odgovarajućeg informisanja javnosti o njihovom obimu, svrsi i rezultatima.
U situaciji u kojoj još uvijek nisu utvrđeni izvori kontaminacije stanovništva olovom, a među stanovništvom vlada opravdan strah za zdravlje, svako netransparentno postupanje dodatno produbljuje nepovjerenje u institucije. ACT smatra da institucije moraju hitno razjasniti ko provodi testiranja, po čijem nalogu, na osnovu kojih procedura i s kojim ciljem.
Da bi pokazao kakve posljedice može imati dugotrajno institucionalno nepostupanje, ACT je pripremio novo komparativno istraživanje o slučajevima kontaminacije olovom i drugim teškim metalima u Zambiji, Peruu, Keniji, Australiji itd. Posebno je značajan slučaj La Oroya u Peruu, gdje je Međuamerički sud za ljudska prava utvrdio odgovornost države zbog povreda ljudskih prava povezanih s industrijskim zagađenjem. U slučaju Owino Uhuru u Keniji, sudska praksa pokazala je da odgovornost za posljedice kontaminacije ne mora snositi samo privatni zagađivač, nego i nadležni državni organi koji nisu izvršavali svoje regulatorne obaveze.
Iskustva zajednica upozoravaju upravo na to koliko skupo mogu platiti dugogodišnje zanemarivanje upozorenja o izloženosti olovu. Razmjere posljedica posebno ilustriraju podaci iz La Oroye, gdje je čak 99% djece u trenutku vrhunca poslovanja kompanije imalo izrazito povišene koncentracije olova u krvi, te Kabwea, gdje su historijska istraživanja bilježila povišene vrijednosti kod približno 95% ispitivane djece, u pojedinim slučajevima čak do 100 µg/dL
Koliko je teško otkloniti posljedice dugotrajne izloženosti pokazuje i primjer australijskog grada Port Pirie, gdje je, uprkos višedecenijskim programima smanjenja zagađenja od aktivne topionice, tokom 2025. godine čak 79,8% testirane dvogodišnje djece imalo koncentracije olova u krvi iznad 5 µg/dL, iako je paralelno zabilježeno i smanjenje prisustva olova u ukupnim suspendovanim česticama uslijed poduzetih mjera.
“Zajednička poruka ovih slučajeva jeste da države ne smiju čekati konačno utvrđenje izvora kontaminacije olovom i drugim teškim metalima prije nego što počnu istinski štititi zdravlje stanovništva. Neophodni su nezavisno ispitivanje mogućih izvora kontaminacije u Varešu, kontinuirano praćenje kvaliteta zraka, vode, tla i prašine, dostupna zdravstvena zaštita i jasno utvrđivanje odgovornosti. Teret zaštite od industrijskih rizika ne smije biti prebačen na pojedinačne porodice i pojedince”, zaključila je Azra Berbić, aktivistkinja i zamjenica direktorice Fondacije ACT.
Fondacija godinama upozorava na sve rizike rudarskih aktivnosti u Varešu i to posebno u odnosu na rijeku Bukovicu, koja je ključna za vodosnabdijevanje stanovništva Kaknja, Čak i tehnički izvještaj o rudarskom projektu Vareš, objavljen u junu 2025. godine, koji je za kompaniju DPM Metals izradila je međunarodna konsultantska kuća SRK Consulting (UK) Limited ukazuje na potrebu za dodatnim hidrogeološkim istraživanjima, nedostatke podataka o nizvodnim utjecajima i zabilježene incidente u Vrućem Potoku.
Zbog ozbiljnosti i međusobne povezanosti ovih pitanja, ACT je uputio komunikaciju specijalnim procedurama Ujedinjenih nacija, uključujući mandate za ljudsko pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, opasne materije i otpad, pravo na zdravlje, pravo na sigurnu vodu i sanitaciju i drugih. Putem ove komunikacije zahtijevaju od tijela Ujedinjenih nacija da od Bosne i Hercegovine traže hitne odgovore i plan mjera koje su institucije poduzele u ovom pogledu, te da na osnovu skupljenih informacija UN predloži hitne dalje korake, poput nezavisnog istraživanja i sl.
“Mi zahtijevamo od nadležnih institucija da bez daljnjeg odgađanja osiguraju nezavisno i sveobuhvatno ispitivanje mogućih izvora kontaminacije u Varešu, transparentno objavljivanje rezultata, kontinuirano zdravstveno praćenje stanovništva, posebnu zaštitu djece i drugih ranjivih grupa te hitne mjere za sprečavanje daljnje izloženosti,” naglasila je Azra Berbić.
Stanovnici Vareša ali i susjednih općina, Kaknja i Breze, imaju pravo znati čemu su izloženi, ko je odgovoran da zaštiti njihovo zdravlje te zašto institucije pasivno posmatraju ovo što se dešava u njihovim zajednicama. Zdravlje ljudi ne smije čekati da se institucije dogovore ko je nadležan, niti da posljedice postanu nepovratne. Iskustva drugih zemalja iz pomenutog istraživanja pokazuju da odgađanje zaštite dovodi do razornih posljedica. Vrijeme je da institucije Bosne i Hercegovine na svim nivoima počnu djelovati u korist zdravlja građana i građanki Vareša, Kaknja i Breze, zaključuju u svom saopštenju iz Fondacije Atelje za društvene promjene.
(zurnal.info)