Broj pokrenutih sudskih postupaka zanemariv:Kome i za šta služe revizorski izvještaji?
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Fokus

Broj pokrenutih sudskih postupaka zanemariv: Kome i za šta služe revizorski izvještaji?

Iako su revizorske službe u Federaciji BiH i Republici Srpskoj samo u ovoj godini objavile oko 180 revizorskih izvještaja, a u kojima su zabilježene brojne nepravilnosti i nezakonitosti u radu, broj istraga koje su pokrenute na osnovu izvještaja je zanemariv. Postavlja se pitanje – kome i za šta služe revizorski izvještaji?

Kome i za šta služe revizorski izvještaji?
Ilustracija

 

U prethodnih nekoliko godina revizori iz Ureda za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine i Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske revidiralI su stotine javnih institucija, agencija, uprava, firmi. Prema dostupnim podacima, samo je u ovoj godini do sada objavljeno oko 180 revizorskih izvještaja.

Iako mnogi kritikuju i same revizorske službe i njihov rad, određene nepravilnosti i nezakonitosti revizori ipak zabilježe, a svakako nije riječ o zanemarivom broju. Žurnal je pisao o tome da su revizori ustanovili sumnjive radnje npr. u Federalnoj upravi civilne zaštite, Elektroprivredi HZHB, Elektroprivredi BiH, Autocestama FBiH… Međutim, broj pokrenutih istraga i sudskih postupaka na osnovu revizorskih izvještaja je razočaravajuće mali. 

„Svi negativni revizorski izvještaji trebali bi po automatizmu završavati u tužilaštvima, ali rijetko kad vidimo da se pokreću istrage po brojnim navodima gdje postoji sumnja na ozbiljna krivična djela. Nažalost, pravosudni organi već godinama ne djeluju proaktivno i rijetko pokreću istrage po službenoj dužnosti“, govori za Žurnal Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH.

Iako su u entitetskim zakonima propisane obaveze revizorskih službi prema organima za provođenje zakona, a samim tim i odgovornost tužilaštava da odreaguje na negativne izvještaje, prema izjavama većine tužilaštava to nije slučaj.

Kontaktirali smo nekoliko tužilaštava na teritoriji cijele BiH. Kako nam je rečeno, Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu u posljednje tri godine nije naredilo ni jednu istragu, niti je podiglo optužnicu na osnovu revizorskih izvještaja. 

Velika razlika nije ni u ostalim tužilaštvima u RS-u, a na postavljene upite zaprimili smo sljedeće odgovore: 

- Okružno javno tužilaštvo Banja Luka u posljednje tri godine zaprimilo je šest revizorskih izvještaja od kojih se za tri tužilaštvo odlučilo da ne provede istragu. 

- Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini u istom tom vremenskom periodu zaprimilo jedan izvještaj u 2018. godini, da bi 2020. donijelo naredbu o neprovođenju istrage.

Glavni revizor Republike Srpske Jovo Radukić, kaže da „postoje razumijevanja da dokazi u reviziji koji služe za izražavanje revizorskog mišljenja nisu oni dokazi koji su potrebni tužilaštvu radi istrage koju vode“.

Iako se saradnja revizora i tužilaca nameće kao logična, Radukić ističe: „Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske u funkciji je parlamentarnog nadzora i samim tim njena uloga nije servis tužilaštva.“

S druge strane, tužilaštva u Federaciji BiH su znatno netransparentnija. Osim Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, mnoga druga nisu bila voljna da daju izjave i konkretne podatke o broju zaprimljenih izvještaja i pokrenutih istraga.

Kako nam je rečeno, Kantonalno tužilaštvo TK je u periodu od početka 2018. do kraja 2020. godine u radu imalo četiri predmeta koji su formirani na osnovu izvještaja Ureda za reviziju institucija FBiH ili su izvještaji revizora dio tužilačkog spisa u predmetima koji su formirani ranije na osnovu potpisanih ili anonimnih prijava ili izveštaja nadležnih agencija za provođenje zakona.

Na naše zahtjeve nisu odgovorili iz tužilaštava Kantona Sarajevo, Hercegovačko-neretvanskog kantona i Unsko-sanskog kantona. Također, odgovor nismo dobili ni od Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Generalni revizor Ureda za reviziju institucija u FBiH Dževad Nekić za Žurnal objašnjava da cilj revizije nije da utvrđuje da li je neko počinio krivično djelo: „Mi od subjekata revizije uzimamo originalne papire i pravimo kopije za sebe, provjeravamo da li je ta dokumentacija tačna i ono što je revizorski dokaz ne mora da znači da je to dokaz i u tužilaštvu. Što se tiče na koji način oni tumače revizorske izvještaje, to je pitanje za tužilaštvo.“

Ipak, čini se kako nepravilnosti i nezakonitosti u radu više prijavljuju nevladina udruženja. Iz Transparency Internationala BiH su na osnovu analiziranih izvještaja podnijeli brojne krivične prijave na osnovu revizorskih nalaza, među kojima se izdvajaju tri velika slučaja.

„Prva prijava se odnosi na Upravu Cesta Federacije BiH koja je bez ikakvog postupka javne nabavke podijelila 27 miliona KM. Drugi slučaj je RITE Gacko gdje tenderi uporno padaju zbog žalbi, a nakon toga se ugovori daju pregovaračkim postupkom i do sada je tako istom ponuđaču plaćeno 29 miliona. Treći slučaj se odnosi na Rudnik Kreka Tuzla koji je preko milion maraka podijelio na apsurdan način, tako što je nakon cijepanja jedne nabavke potpisano desetine direktnih sporazuma“, kaže nam Srđan Traljić ističući da se u sva tri slučaja čeka reakcija pravosudnih institucija.

On dodaje da saradnja između revizora i tužilaštava treba i mora biti intenzivnija: „U velikom broju tih izvještaja, prema našoj procjeni, ima posla za tužilaštvo. Nažalost, to nismo vidjeli u proteklom periodu i mislim da zato na tome trebamo insistirati.“

Dakle, u mnogim izvještajima revizori su utvrdili određene nepravilnosti i nezakonitosti u radu javnih organa. Ako postoji zakon koji naglašava saradnju između revizora i organa za provođenje zakona, a ako tužilaštva pokrenu tek nekoliko postupaka na osnovu tih izvještaja – postavlja se pitanje kome i za šta služe revizorski izvještaji? 

(zurnal.info)