Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovo je zajašio svoje referendumsko magare i krenuo u obilazak spahiluka, telaleći na sve strane da je “Srpska na dobrom putu”, premda su svi putevi propali. Očekivalo se da Dodik ovog proljeća spadne sa magarca na avion, pa da izreklamira “Srpsku na dobrom koridoru”, ali aerodromi u Bijeljini, Trebinju i na Sokocu nikako da se završe, kako bi primili eskadrile Komandanta Civilne zaštite RS.
Ne treba biti zajedljiv, nije RS Rusija, pa će i magare, istina u poodmakloj fazi izlizanosti zbog silnih referenduma koje je na sebi iznijelo u proteklih pet godina, dobro poslužiti.
Sav astralan, Dodik je najavio novu petoljetku magarećih godina, 31. Marta ljeta gospodnjeg, u Kini poznatog i kao Godina Zeca. Na početku petoljetke je referendum o potrebi daljeg postojanja Tužilaštva i Suda BiH, (ostali se tek osmišljavaju), ali će se prije građana (kako se pogrdno nazivaju Srbi iz RS), o nasušnoj potrebi izjašnjavanja očitovati Narodna skupština RS kojoj je Dodik, kako obznani masi, uputio zahtjev za održavanjem. Istina, isti dan kada je Dodik saopštio Zapovjesti održan je i Kolegij NSRS, ali na njemu nije bilo ni riječi o “Mesijinom” zahtjevu. Biće da na čelu parlamenta, tom Hramu demokratije, sjede fariseji i sadukeji koji su sakrili/prikrili/sklonili/zaboravili… “Prorokovu” uputnicu, čijom realizacijom će se voda sama od sebe pretvoriti u vino, šljivu, travaricu, lozovaču, klekovaču, dunju, jabukovaču, razblaženu naftu i pitralon koju Srbi (pogrdno nazvani građani) ljube da konzumiraju, a jučerašnji hljeb u današnji, s tim da će se od vekne moći nahraniti cijeli kvartovi.
UKIDANJE PRAVNOG PORETKA
Ukidanje Suda i Tužilaštva značilo bi ukidanje pravnog poretka BiH, te čitavog niza procesnih zakona po kojima ove institucije rade. To bi ujedno značilo ukidanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, SIPE, ali i poništavanje desetina, tačnije stotina odluka visokog predstavnika, donesenih radi implementacije pravnog sistema. Jasno je da Dodik svojim zahtjevom želi srušiti pravni poredak, ali je nejasno zbog čega u projekat ulazi kao Zec, jer ima dovoljan broj ruku u “Hramu” da Tužilaštvo i Sud BiH odmah proglasi nenadležnim na teritoriji RS i na taj način ih, de facto, ukine. Dodik se boji! Tu je kvaka, a neustrašivost koju emituje, lažna je baš koliko i krilatica da je Srpska na dobrom putu, jer ovaj entitet nije ni na kakvom putu, već u crnoj rupetini, teško kontaminiranoj pljačkom, lažima, opsjenama i manipulacijama vladajuće oligarhije, specijalizovane za proizvodnju Potemkinovih sela, gradova, cesta, aerodroma, Čezova... Rupetina se dodatno zatrpava izmišljenim referendumima o otcjepljenju, (ne)ulasku u NATO, ukidanju pravosudnih institucija, a njena djelimična asanacija se vrši bacanjem “eksplozivnih naprava” o “nikad boljim odnosima” sa Srbijom, koja se i sama nalazi pred bankrotom i teškim socijalnim nemirima.
Posljednja priča o referendumu je najobičnije bacanje prašine u oči i pokušaj pretvaranja Srba (pogrdno nazivanih građani) u živi štit, koji bi trebao da očisti minsko polje, u kojem se nalazi Dodik zbog intenzivne istrage Tužilaštva BiH o nezakonitim radnjama koje je počinio i u kojima su ovdašnji budžeti oštećeni za 115 miliona KM.
Naravno, Dodik to demantuje, a šta mu drugo i preostaje. Jednostavnije rečeno, dok god Tužilaštvo vodi istragu o njemu, Aero Dodik će zahtijevati njegovo ukidanje, sa nadom da će se stvar završiti kompromisom, koji će značiti da se njega neće dirati, nakon čega će njega baš da zaboli za njihovo “antidejtonsko ponašanje”. To je dugoročni cilj “pravosudnog srbovanja”, dok kratkoročno “Prorok” odvlači pažnju sa HDZ-ova i teškog političkog poraza koji su doživjeli u sukobu sa platformašima i međunarodnom zajednicom, pokušavajući da im da vremena za predah i konsolidaciju, ne bi li sa povraćenim žarom krenuli u dalje rasturanje države. HDZ-ove, koji su do sada bili najveća prepreka koaliciji SDP-a BiH i SNSD-a, Zlatko Lagumdžija je (prilično brutalno i krajnje nezgrapno) uklonio, a Dodik od njih ponovo pokušava napraviti “nešto između”, ne bi li Lagumdžiju uspio zaustaviti u “Teheranu”... S nadom da mu do tada magare neće lipsati.
BILO JEDNOM U PARLAMENTU
Nekoliko informacija za rubriku “Bilo jednom u parlamentarnoj skupštini BiH”: Nije visoki predstavnik prije desetak godina nametnuo samo Sud i Tužilaštvo (Zakoni o njima kasnije usvojeni u parlamentu BiH), već niz drugih odluka u toj oblasti. Tako su 1999. g. nametnute 3 odluke, godinu kasnije 4., 2001. njih osam; 42 dokumenta nametnuta su 2002, a 2003-31, u naredna dva ljeta po 30 odluka, 2006 - 16 odluka, 2007 - 11, 2008 - 1, 2009 – 6.
U vrijeme kada su nametnute ključne odluke (2000. - 2002.), SNSD je učestvovao u vlasti na državnom nivou kao dio Alijanse za promjene i bez zamjerki je učestvovao u kreiranju te politike. Kasnije je, kao opozicija, učestvovao u usvajanju tih odluka u Predstavničkom domu i Domu naroda BiH. Oktobra 2003. glasali su za usvajanje Zakona o Tužilaštvu BiH u Predstavničkom domu, a jula 2002. za Zakon o Sudu BiH. Iste odluke su potvrdili i SNSD-ovi delegati u Domu naroda BiH, nakon čega su u oba doma glasali za niz izmjena i dopuna tih zakona. Nijednom se niko od njih, ali ni tadašnji opozicioni lider Milorad Dodik nije “sjetio” da se volja Srba iz RS, (koje neki pogrdno nazivaju građanima), provjeri na referendumu u RS, premda je i tada kao i sada bio na snazi član 77 Ustava RS, koji im je to omogućavao.
Po današnjim mjerilima “Mesije” Milorada Dodika, Milorad Dodik, iz perioda 2000. – 2006. godina, bio je “Juda”, koji je za šaku “srebrenjaka” radio to što je radio. Prije pet godina došlo je do Iluminacije, pa je “Juda” postao “Stijena”. Zlobnici će reći, ponajprije zahvaljujući zlatnicima od prodaje “Telekoma”, koji su mu omogućili inicijaciju u društvo “srpskih dobrotvora” poput Miroslava Miškovića i ostalih delti. Negdje na tom svetačkom putu slave i uspjeha, u obliku kamena u cipeli pojavili su se SIPA i Tužilaštvo BiH sa onih famoznih 115 miliona... nakon čega je uslijedila priča o referendumima...
Zaista, da li će se Dodik usuditi da raspiše referendum? Neće, jer zec je Zec, ma koliko za sebe tvrdio da je “Mesija”. A uz to je ultrapragmatičan i svjestan da u toj situaciji Magarcu ne bi mogao pomoći ni genijalni doktor Haus!
(zurnal.info)