Razgovor sa ministrom za obrazovanje, nauku i mlade KS:Ministar Damir Marjanović: Nepotizam ima više lica, a najvidljivija je protekcija po rodbinskoj liniji
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Interview

Ministar Damir Marjanović: Nepotizam ima više lica, a najvidljivija je protekcija po rodbinskoj liniji

Najopasniji je onaj vid nepotizma kada uposlenici jedni drugima pišu pozitivne izvještaje o napredovanju, zasnovane na privatnim interesima

Ministar Damir Marjanović: Nepotizam ima više lica, a najvidljivija je protekcija po rodbinskoj liniji
FOTO: Adi Kebo (zurnal.info)

Damir Marjanović, profesor je i naučnik na Univerzitetu Sarajevo, odnosno u Institutu za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju. Na čelo Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo "preporučile" su ga, prije svega naučne reference, pa i kada govori o problemima koji ga na ministarskoj poziciji čekaju, govori u maniru "čovjeka iz struke" i obećava brze i sistemske promjene.

Za magazin Žurnal govori o spremnosti za bitku s nepotizmom i svim drugim teškim i dubokim biljezima na obrazu akademske zajednice.

FORMIRAT ĆEMO ODJEL ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE

Ministre Marjanoviću, odmah nakon što ste preuzeli funkciju, najavili ste u medijima da ćete "istjerati politiku iz Ministarstva". Šta to podrazumijeva, i jeste li već poduzeli neke korake?

Odgovor je jednostavan, svaka dobra ideja koja donosi unapređenje u sistemu znanosti i obrazovanja, ili svaki dobar kandidat sposoban da obavlja svoj posao pošteno i efikasno, bit će prihvaćeni, bez obzira na njihov politički background.

Dakle, stavljamo kvalitet na prvo mjesto! To je stil rada koji smo uspostavili i koji poštujemo i to su prvi, ali odlučni koraci ka „depolitiziranju“ aktivnosti ovoga ministarstva.

Kakve su pretpostavke u aktuelnom političkom i akademskom miljeu, odnosno s obzirom na vaše nadležnosti, za efikasniji obračun s nepotizmom na Univerzitetu Sarajevo?

Nepotizam ima više lica. Najvidljiviji je onaj koji se tiče bliskih srodnika koji rade na Univerzitetu i eventualne protekcije koja se ostvaruje isključivo po toj rodbinskoj liniji. Tu je neophodna opreznost i u isti koš se ne smiju svrstavati osobe koje su na pojedine pozicije došle na osnovu kvalitete, a ne samo na osnovu toga što im majke, žene ili muževi rade na Univerzitetu.

S druge strane, prema mojem mišljenju, najrašireniji i najopasniji je onaj vid nepotizma kada skupina uposlenika jedni drugima pišu, primjera radi, pozitivne izvještaje o napredovanju, zasnovane isključivo na privatnim interesima, a ne na kvaliteti kandidata.
To je nešto na što se akademska zajednica mora fokusirati!

Obračun sa nepotizmom mora da bude prvenstveno iniciran i vođen unutar akademske zajednice, a Ministarstvo mora da ponudi sistemsku i dobro osmišljenu potporu i tome. Sama dosadašnja struktura ministarstva ni na koji način nije ovome izazovu mogla da odgovori.

Zanimljivo je da do prije par mjeseci ministarstvo nije imalo niti jednog uposlenika u sektoru za visoko obrazovanje.

Sada imamo već i pomoćnika ministra iz te oblasti i to osobu koja ima dugogodišnje iskustvo kao inspektor za visoko obrazovanje. Ova činjenica kao i podatak da će u novoj organizaciji ministarstva koju pripremamo postojati odjel zadužen za borbu protiv korupcije u obrazovanju, dovoljno govori o našim namjerama, zar ne?    

Žurnal je objavio desetine tekstova o nepotizmu na fakultetima.Kako je moguće da, uprkos brojnim primjerima koje i drugi mediji godinama rasvjetljavaju, nema značajnije reakcije akademske zajednice, ali ni Ministarstva, bar u dijelu nadležnosti gdje je to moguće?

Mislim da sam vam u odgovoru na prethodno pitanje dobrim dijelom odgovorio i na ovo.

Sistem koji je do sada funkcionirao, ili tačnije koji i nije baš funkcionirao, svodi se na to da na, najčešće anonimnu prijavu, ministarstvo pošalje predmet inspekciji. Inspekcija uradi svoj dio posla, donese rješenja i tu se najčešće stane. Ako su u pitanju neke novčane kazne za manje prekršaje one se i realiziraju. Međutim, bilo bi zanimljivo analizirati s kolegama iz inspekcije koliko su slučajeva predali na dalje procesuiranje višim instancama.

Ono što mi planiramo jeste da po uspostavljanju sistema unutar samoga ministarstva, zajedno s kolegama iz Univerziteta, policije, tužilaštva i suda, pokrenemo aktivnosti i kreiramo model koji će moći brzo i efikasno procesuirati ovakve slučajeve. U biti, najsretniji bi bili kada bi jedna ovakva inicijativa došla iz same akademske zajednice jer bi to značilo da je problem prepoznat i detektovan na samom izvoru.

Kao ministar, ali i kao respektabilan naučni radnik, šta mislite koji bi to model za obračun s nepotizmom bio najefikasniji, s obzirom na to da rezultati borbe zapravo najviše ovise o etičkim normama pojedinca?

Navest ću vam jedan od najboljih primjera kako to može da se radi, i kako to mi, između ostalog, radimo.

Prema našim informacijama, a koje smo dobili iz prve ruke, od  učesnika konkursa, u proteklih nekoliko mjeseci, u periodu koji se podudara sa zajedničkim, medijima poznatim aktivnostima pokrenutim sa nositeljima zlatnih znački, na tri konkursa otvorena na pojedinim fakultetima Univerziteta u Sarajevu, nositelji zlatnih znački bili su izabrani kao najbolji kandidati! Sva tri puta su nam se ti mladi ljudi i javili, te zahvalili što smo ovo otvoreno pitanje aktualizirali. Također, izjavili su da sumnjaju da bi bez tih aktivnosti uopće i dobili poslove na koje su konkurirali.

U ministarstvu smo odlučili da ćemo, koliko nam sadašnji resursi i unutarnja organizacija dozvole, pomno pratiti sve konkurse ali ujedno smo pozvali mlade ljude, zlatne značke ali i sve odlične studente da nas informiraju o njihovim iskustvima. A, kako sam već rekao, nova organizacija unutar ministarstva bi trebala obezbjediti i model kontinuiranog praćenja ovih aktivnosti.  

PRITISAKA IMA, ALI  NAS NE SMETAJU DA RADIMO ŠTO SMO NAUMILI

Nedavno donesenim novim Pravilnikom o zapošljavanju u institucijama osnovnog i srednjeg obrazovanja, negativne pojave o kojima govorimo u značajnoj bi mjeri trebalo da budu suzbijene.

S obzirom na pravila za zapošljavanje i napredovanje u visokoškolskim ustanovama, koliko je moguće sličan model primijeniti i na fakultetima, odnosno, da li je realno očekivati skoro donošenje novog pravilnika, bar za zapošljavanje nenastavnog osoblja?

Pravilnik o zapošljavanju koji spominjete kreiran je u suradnji sa direktorima osnovnih i srednjih škola i predstavnicima sindikata iz sfere predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja.

Kako ste već naveli, očekujemo da će u značajnoj mjeri uvesti reda u sferu zapošljavanja u ovim institucijama obrazovanja. Njegovu primjenu ćemo pomno pratiti u narednom periodu. Vezano za akademsku zajednicu, prvi korak koji željno očekujemo jeste donošenje Statuta Univerziteta u Sarajevu.

Prema informacijama koje dobijamo iz rektorata Univerziteta u Sarajevu kreiranje tog dokumenta je pri kraju. Upravo donošenje statuta će otvoriti smisao kreiranja ostalih pravilnika, pa i pravilnika o zapošljavanju.

Svakako, u ovim aktivnostima, kao i kod kreiranja pravilnika u ostalim sferama obrazovanja, ovo podrazumijeva zajednički rad sa kolegama iz akademske zajednice.

Čak šta više, s obzirom na autonomiju Univerziteta u Sarajevu, po logici stvari nositelj ovih aktivnosti upravo treba da bude akademska zajednica, a ministarstvo treba da bude partner koji pruža podršku.

Izloženi ste brojnim medijskim kritikama tokom angažmana na integraciji Univerziteta Sarajevo. Šta je prema Vašem mišljenju ključni razlog "otporu" koji u značajnoj mjeri dolazi upravo iz akademskih krugova? Vjerujete li da je posrijedi i strah od gubitka kontrole nad finansijskim tokovima, jer bi integrirani Univerzitet bio u sistemu trezorskog poslovanja?

Kao što ste rekli, pojedinih kritika u ovome pravcu svakako je bilo, ali iskren da budem, da ih nema posumnjao bih u rad i rezultate koje smo postigli u ova četiri mjeseca. S druge strane, ukupni glas javnosti je vrlo pozitivan.

Kroz svakodnevnu neposrednu komunikaciju s građanima na društvenim mrežama, u školama, na fakultetima, pa čak i na ulici kada me zaustavljaju „u prolazu“, svakodnevno dobijamo podršku za ono što radimo i za način kako to radimo.

To nam  daje stvarnu sliku stvari na terenu i to bez političkog uticaja i eventualne pojedinačne "obojenosti" medija. No, da budem konkretan, u proteklom periodu sam održao veliki broj sastanaka sa kolegama zaposlenim na Univerzitetu, od rektora, prorektora, dekana, do profesora i asistenata.

Moje prvo zvanično obraćanje kao ministra bilo je na sjednici Senata u cilju pokretanja priče o integraciji, iz statusa "mrtvog slova na papiru" ka statusu stvarnih aktivnosti na terenu. Proces integracije je zakonski neupitan i on se sada praktično mora realizirati.

Kao član akademske zajednice, kao profesor na Univerzitetu u Sarajevu, bio bih presretan kada bi realan model i način integracije prvo bio u potpunosti usaglašen na nivou samoga Univerziteta, te kao takav ponuđen Vladi i Ministarstvu. Taj model treba da se zasniva na potpunoj funkcionalnoj integraciji svih kapaciteta, ljudskih resursa, ali i integraciji financijskih tokova, koja bi omogućila njihovo efikasno i trensparentno praćenje. Zadnje što želim jeste jednostrano nametanje rješenja od strane Ministarstva, što bi prema mojem  mišljenju univerzitetsku autonomiju dovelo u pitanje.

No, s druge strane, autonomija podrazumjeva pored prava, i obaveze koje se moraju ispuniti, i ona se najviše brani iznutra. Vjerujem i nadam se da će moje kolege iz rektorata vrlo brzo odgovoriti na ponudu ministarstva i poslati jedinstveni stav glede ovoga pitanja. Usaglašen Statut koji očekujemo je upravo poruka u tom pravcu. U svakom slučaju, u ministarstvu smo u proteklom periodu pripremili par scenarija i u ovisnosti o dešavanjima na terenu, a posebno o dinamici tih zbivanja, pristupit ćemo aktivnostima u tom pravcu.  

Jeste li tokom Vašeg angažmana na čelu Ministarstva izloženi političkom, odnosno pritisku određenih lobija unutar akademske zajednice?

Kao i u svakom poslu različiti pritisci su prisutni. Međutim, kao što se može vidjeti iz našeg dosadašnjeg rada, oni nas ni najmanje ne ometaju da radimo svoj posao baš onako kako smo zacrtali i nikako drugačije!

Koliko bi veća izdvajanja budžetskog novca za nauku i obrazovanje, posebno za visoko obrazovanje, pomogla bržem i efikasnijem suzbijanju negativnih pojava o kojima govorimo?

U ovome momentu novac realno i jeste najveći problem. Ove 2013. godine ga ima manje nego prijašnjih godina u svim sferama, pa i u visokom obrazovanju i znanosti.

S druge strane, u prethodnim godinama kada ga je bilo mnogo više, njegovo trošenje, u najvećoj mjeri, izgleda da nije bilo efikasno usmjereno ka traženju sistemskih rješenja. Zato sada imamo nedostatak mladih kadrova na Univerzitetu, nedovoljno finansiranje naučnih projekata kojim se može aplicirati na europske fondove, nejasnu potporu studentima koji postižu najbolje rezultate.

Ono čega smo u ministarstvu svjesni jeste da ćemo za mnoge projekte novac tražiti izvan budžeta, ali i da ćemo novac koji dolazi iz samoga budžeta morati restruktuirati u odnosu na način kako je do sada trošen.

U protekla četiri mjeseca smo samostalno ili u suradnji sa drugim ministarstvima već pokazali neke od modela koje želimo razvijati, poput potpore zapošljavanju i edukaciji najboljih mladih ljudi. Sada, nakon konačnog usvajanja budžeta za 2013, intenzivirat ćemo procese u ovome pravcu. Mišljenja sam da i u ovim, ne tako sretnim financijskim okolnostima, veliki broj stvari može biti dobro urađen. Upravo tome i težimo.

(zurnal.info)