Žurnal s povratnicima u Odžak: Mislili smo da se vlast konačno nažderala, ali nije...

Mersed Mehić je 67-godišnji penzioner s prebivalištem u Odžaku. Nakon ratnih dešavanja, u februaru 1996. godine vratio su u ovu općinu na sjeveru Bosne i Hercegovine. Ni 24 godine od povratka, Mersed nema stambeni objekat koji je uvjetan za stanovanje.

„Evo, ovo je moja kuća. Nemam ništa u njoj. Nemam toalet. Odem kod sestre da se okupam. Nikada niko nije dolazio da me obiđe. Dobijem nekada po 200 maraka za drva, šta ja mogu od toga? Radio sam privatno dok sam mogao. Sad sam u penziji, od 2014. godine. Živim od 370 maraka mjesečno. Više ne mogu privatno raditi, zdravlje... Prije nekih mjesec dana su došli iz općine, kažu da nisu znali za moj slučaj. Sad se prave da niko nije znao za moj slučaj... Niko nije znao, a ja šutim, ne mogu nikome oči kopati“, priča Mersed novinarima Žurnala.

Trenutno živi u objektu koji se nalazi pored kuće. Ni taj mali objekat nije uvjetan za stanovanje. U njemu Mersed ima krevet, ormar, stari televizor. Govori kako mu je sve to davno poklonjeno. Istovremeno, pokazuje nam brojna oštećenja.

Mersed je povratnik u Odžak. Ima neuvjetnu kuću za stanovanje. Prema tome, ispunjava jedan od osnovnih kriterija Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica (FMROI) kada je riječ o javnim pozivima ovog ministarstva za rekonstrukciju stambenih objekata povratnika. Nije se prijavljivao na javne pozive, jer, kako kaže, ne zna ni kad budu objavljeni, a ni kako se prijaviti.

„Ja samo čujem da je bilo donacija i bit će. Niko iz tog ministarstva nikada nije došao da me obiđe. Samo moji penzioneri mi nekada nešto daju. Evo, ovaj prozor su mi oni platili“, objašnjava on.

Mersed Mehić nema računar. Nema pristup internetu. Ima samo stari mobilni telefon. Narušenog je zdravlja, pa se rijetko udaljava od kuće. Na taj način teško može saznati za javne pozive koje raspisuje FMROI na čelu s ministrom Edinom Ramićem (SDA).

Iz ovog ministarstva tvrde da oni poduzimaju sve aktivnosti da raseljene osobe i povratnici budu informisani u vezi s njihovim javnim pozivima. Podsjetimo na njihov odgovor Žurnalu kada smo pripremali tekst u vezi s povratnicima u Vlasenicu:

„Javni poziv je bio objavljen u dnevnim novinama, na internet stranici ministarstva www.fmroi.gov.ba, oglasnim pločama resornih kantonalnih ministarstava/uprava/ureda i općinama povratka. Od strane općina u kojima borave raseljene osobe su dostavljene pismene obavijesti da se iste prijave na objavljeni javni poziv.“

Sedmog septembra ovo ministarstvo je na svojoj službenoj facebook stranici podijelilo post ministra Ramića. Objavljeno je da je 18 povratničkih porodica iz B. Broda, Teslića, Modriče, Vukosavlja, Šamca, Dervente, Orašja i Odžaka potpisalo ugovore o dodjeli građevinskog materijala za izgradnju i rekonstrukciju stambenih objekata.

Na ovaj javni poziv prijavila se i Aida Ćatić iz Odžaka. Imala je 150 bodova što ju je svrstalo na 11. poziciju, a ugovori su potpisani s tri porodice iz Odžaka. To znači da ugovor nije potpisala, a izvjesno je da ga neće ni potpisati. U skoro potpuno devastiranoj kući gdje je ona suvlasnik, tražila je da joj se obnovi samo njen dio, onoliko koliko je, prema propisima ministarstva, dovoljno za samca.

„Pošto sam ispunjavala uvjete javnog poziva koje je raspisalo FMROI za obnovu stambenih jedinica, prijavila sam se. Mislila sam da su se za 24 godine, koliko su dijelili samo međusobno, ili svojim rođacima i prijateljima, konačno 'nažderali' i da bi mogli bar sad odraditi kako treba. Ali... ako nisu usta, jesu džepovi ostali prokleto alavi. Opet su isto uradili. Šta njih interesuje kome je potrebno kad su već unaprijed znali kome će donacije dati“, govori Aida za Žurnal. 

Ona trenutno živi kao podstanar. Zbog sumnji u način na koji su izabrane porodice koje su dobile donacije, Aida je ministarstvu pisala prigovor. 

„Napravila sam prigovor u kojem sam napomenula da je nemoguće napraviti rang-listu bez izlaska na teren, jer ne možeš ti čovjeka bodovati bez izlaska na teren, bez uvida da je tom čovjeku stambena jedinica neuvjetna prema propisima“, objašnjava ona.

Dobila je odgovor u kojem se, između ostalog, navodi da „zbog novonastale situacije komisija nije bila u mogućnosti izaći na teren i utvrditi uslovnost stambenih jedinica“.

Aida tvrdi da su predstavnici ministarstva posjetili samo neke porodice: „Obišli su samo prve tri kuće s te 'štela rang-liste' i s njima potpisali ugovore.“

Za razliku od mnogih u ovom kraju, Aida je zaposlena. Ističe da nema ništa protiv da se sredstva prvenstveno daju ljudima kojima su kuće neuvjetne, a koji su nezaposleni. Posebno, kaže, treba pomoći borcima. Ipak, žalila se jer, kako navodi, to sada nije bio slučaj.

„Mimo uvjeta iz javnog poziva su na vrh preliminarne rang-liste stavili čovjeka kojem ni veličine igle ništa ne treba. Nije čovjek kriv, krivi su oni koji su pravili rang-liste“,  kaže ona.

Novinari Žurnala otišli su do adrese Redže Porobića 177. Prema podacima s rang-liste, tu živi Osman Emić i on se nalazi na poziciji broj 1. 

Sudeći prema vanjskom dijelu, riječ je o uređenoj kući. Pokušali smo razgovarati s osobama koje žive tu i provjeriti kakva je unutrašnjost objekta, no novinarima Žurnala niko nije otvorio vrata. Veš koji se suši, papuče, stolice i stolovi ispred vrata... jasan su pokazatelj da u ovom objektu stanuju određene osobe. Podsjetimo da je jedan od osnovnih uvjeta iz javnog poziva federalnog ministarstva taj da se stambena jedinica koja je predmet rekonstrukcije smatra neuvjetnom za stanovanje.

„Smatram da je ovakav način bodovanja i dijeljenja donacija krivično djelo i to zloupotreba položaja ili ovlasti, te da se protiv službenih ili odgovornih osoba koje tako rade treba podnijeti krivična prijava“, zaključuje Aida Ćatić.

Novinari Žurnala razgovarali su s povratnicima. Mnogima nije jasno na koji način se dodjeljuju donacije, odnosno na osnovu kojih kriterija se boduju aplikanti. Mnogi se žale da ni ne znaju kada se raspišu javni pozivi za pomoć povratnicima. Tvrde i da mnogi friziraju podatke prilikom aplikacije, a da to često ostane neotkriveno jer ih, navode, predstavnici ministarstva nikad ili rijetko posjećuju.

Rat je završen prije skoro 25 godina. Do danas je sredstvima raznih institucija i organizacija obnovljeno na stotine kuća. Ipak, mnoga povratnička mjesta danas su poluprazna.

Mladi, posebno iz ovih krajeva, odlaze „trbuhom za kruhom“, najčešće u razvijene zemlje Evropske unije. I dok stranački kadrovi već godinama dobijaju donacije, istovremeno mnogi povratnici, kakav je i Mersed s početka priče, i dalje žive u objektima koji su sve, samo nisu domovi dostojni čovjeka. 

(zurnal.info)