OD SVJEDOKA DO OPTUŽENIKA: Mlaćo, Cikotić i Granić optuženi za ratne zločine u Bugojnu

Višedecenijska priča i istraga o ratnim zločinima nad bugojanskim Hrvatima dobija nastavak. Optužnicom Tužilaštva BiH Dževad Mlaćo, Selmo Cikotić i Tahir Granić se terete za ratni zločin, odnosno ubistva i mučenja  ratnih zarobljenika na području Bugojna te propuštanje da se spriječe i kazne počinioci.

Kao što je Žurnal svojevremeno pisao, Selmo Cikotić je status osumnjičenika u istrazi o ratnim zločinima u Bugojnu stekao prije trinaest godina, kada je bio – ministar odbrane BiH. Tokom aprila 2010. godine Cikotić je bio svjedok odbrane Enesa Handžića, koji je zajedno sa Nisvetom Gasalom, Musajbom Kukavicom i Senadom Dautovićem bio optužen za ratne zločine nad zarobljenim civilima hrvatske nacionalnosti i vojnicima HVO-a u Bugojnu 1993. i 1994. godine.

Njegovo svjedočenje je sudsko vijeće zaustavilo i predložilo da angažuje pravnog savjetnika, jer su procjenili da bi nastavkom mogao - sebe optužiti. Povod je Cikotićevo priznanje da je kao zapovjednik Operativne grupe Zapad 307. brigade lično odobrio slanje 50 zarobljenika na borbene linije odnosno kopanje rovova, što je u suprotnosti sa Ženevskom konvencijom.

Nakon početka sukoba Armije RBiH i HVO na bugojanskom stadionu Iskra bilo je zatočeno stotine zarobljenika hrvatske nacionalnosti, prema kojima se postupalo nehumano. Za tijelima 23 tada zatočenih, a potom ubijenih iz ovog logora još uvijek traje potraga.

Septembra 1993. godine Selmo Cikotić obavještava komandanta III Korpusa ARBiH Envera Hadžihasanovića o ratnim zarobljenicima.

“Želim vas upoznati da smo mi ovdje u Bugojnu u toku dejstava zarobili 470 pripadnika HVO, od kojih je 393 imalo status ratnih zarobljenika. Zbog nepostojanja razloga za držanje u zatvoru otpušteno je 66 zarobljenika. U zatvoru imamo 317 zarobljenika + 2 u Gornjem Vakufu. Od ovih 319 ljudi za sve postoje osnove za suđenje, nisu za puštanje, a za 23 zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“, napisao je Cikotić.

Prvobitno je bio predviđen transport 121 zarobljenika za Travnik i(ili) Zenicu, ali je prema svjedočenju Enesa Handžića sve otkazano po naredbi Dževada Mlaće, čelnika bugojanskog Ratnog predsjedništva,

Enver Hadžihasanović početkom oktorbra 1993. godine strogo povjerljivom depešom Cikotiću poručuje:  “Ponovo vam skrećem pažnju da prebacite u KPD Zenica ona 23 bojovnika o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela.”

Ta “23 bojovnika” nikada nisu stigla u Zenicu. Ubijeni su, a za njihovim tijelima godinana tragaju članovi njihovih porodica.

Selmo Cikotić je pred Sudom BiH odgovornost za vojne zarobljenike prebacio Ratnom predsjedništvu, odnosno Dževadu Mlaći.

„Praktično su za ratne zarobljenike bile odgovorne jedinice koje su ih zarobljavale u borbi, do trenutka kada su oni predavani u nadležnost Državne komisije za razmjenu i MUP-a i Ratnog Predsjedništva, što je prema tadašnjoj interpretaciji odnosa prema ratnim zarobljenicima, bila neka  vrsta uređenih odnosa. To je bilo moje razumijevanje“, izjavio je tada Cikotić.

Poput Cikotićevog, i svjedočenje Dževada Mlaće je bilo prekinuto kako bi mu bio dodijeljen pravni savjetnik. U njegovom ratnom dnevniku ostala je bilješka, a Mlaćo navodno nije znao ko je autor “sporne”rečenice.

„Ne smijemo imati zvanično zarobljenih civila, a tajno, ekstremni dio zarobljenih vojnika treba da se likvidira”, pisalo u dnu jedne stranice.

Nisvet Gasal i Musajb Kukavica osuđeni su na po četiri godine, Senad Dautović na 7, a Enes Handžić (sporazumno) na 8 godina zatvorske kazne za nečovječno postupanje sa zatočenicima na stadionu Iskre. Potom je istraga protiv Cikotića bila obustavljena, što će porodice žrtava spoznati tek godinama kasnije kasnije. Žalba na tu odluku je uvažena i Cikotić je ponovo stavljen među osumnjičene.

“Stvarna obnova društva i izgradnja državnih struktura Bosne i Hercegovine ovisi upravo od načina na koji će u lokalnim sudnicama biti procesuirani ratni zločini koji su tek opisivani u haškim presudama”, pisaće o bugojanskim zločinima preminuli zenički novinar Esad Hećimović, koji je godinama pratio ono što se dešavalo ratnih godina na području Srednje Bosne.

Selmo Cikotić je još od prvih poratnih godina predmetom istrage za navedene zločine. Zbog te sumnje je 1997. godine suspendovan iz programa elitne vojne obuke u Sjedinjenim Američkim Državama. Potom je zbog istog razloga, na intervenciju SFOR-a prisilno penzionisan 2004. godine. Tri godine kasnije kao kadar SDA biće imenovan ministrom odbrane, a potom i ministrom sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Početkom ovog mjeseca Cikotića je Sud BiH nepravosnažno osudio na tri godine zatvora zbog nezakonitog pogodovanja firmi "Scout" iz Zagreba u vrijeme dok je bio ministar odbrane, čime je državni budžet oštećen za oko 9,7 miliona maraka.

(zurnal.info)