VRŠNJAČKA UBISTVA U BIH: Naša djeca su kolateralna šteta nesposobnog sistema!

Moj je život vreća pijeska i više nikada se neću sakupiti. Prva i zadnja misao svakog dana je moj Harun – Haris Mujkić otac je Haruna Mujkića, dječaka iz Zenice, koji je u septembru 2014., nakon udaraca koje mu je zadao školski drug preminuo na licu mjesta, u učionici. U nalazu obdukcije jasno se navodi da je smrt bila nasilna. 

Kako sistem reaguje i prevenira ovakve slučajeve? Harunova porodica reći će – nikako.

- Naša djeca su kolateralna šteta tog sistema – tvrdi u razgovoru za Žurnal Azra Mujkić, dječakova majka. 
Bio je peti razred i imao je 11 godina. Za njegovu smrt niko nije odgovarao.

Haruna je školski drug udario nekoliko puta u predjelu glave, nakon čega je dječak pao, udario glavom u pod i preminuo na licu mjesta. Hitna pomoć je došla jako brzo ali udarci su bili takvi da ni trenutna ljekarska intervencija ne bi spasila njegov život, navodi se u nalazu obdukcije:

- Ozljede glave i unutarlobanjskog sadržaja su mogle nastati djelovanjem nekog tupo-tvrdog mehaničkog sredstva na desni jagodični i obrazni predio lica, zatim lijevi sljepoočni, te zatiljni prednji dio glave, s tim da ozljede u desnom jagodičnom i obraznom dijelu lica, te ona u lijevom sljepoočnom predjelu su mogle nastati djelovanjem-udarcima stisnute šake zamahnute ruke, dok ozljeda u zatiljnom dijelu glave je najvjerovatnije nastala udarom tog dijela zamahnute glave od neku tupo-tvrdu prepreku-podlogu prilikom pada, odarom od tlo. 
Sve naprijed navedene ozljede su nastale zaživotno, te se zaključuje da se ova nasilna smrt nalazi u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa zadobijenim povredama glave-mozga. Intenzitet je bio takav da blagovremeno ukazana ljekarska pomoć ne bi mogla spriječiti nastanak smrtnog ishoda - smrt je, jasno se navodi u nalazu na dva mjesta, bila nasilna. 

U decembru iste godine roditelji Haris i Azra dobili su tužilačku odluku da se neće provoditi postupak protiv dječaka koji je udario Haruna jer ne može odgovarati po Krivičnom zakonu FBiH zbog toga što nije napunio 14 godina. 
Ni na koji način nisu odgovarali ni njegovi roditelji, ni škola, niti bilo ko od nastavnog osoblja iako su djeca za vrijeme velikog odmora ostavljena bez nadzora. 

Također, njegova porodica nije dobila nikakvu psihološku pomoć, niti im je nuđena. Nije se oglasio ni Pedagoški zavod, a iz resornog ministarstva tek kratka izjava saučešća. Nije uključen ni Centar za socijalni rad. Nakon nekoliko dana, dječak koji je udario Haruna vraćen je u isti razred. Djeca koja su svjedočila događaju imala su tek jedan sat razgovora sa psihologom koji je održao predavanje, i to je sve što je škola poduzela. 
Harun je umro u četvrtak, njegova učiteljica školski ruksak majci Azri donijela je u petak:

- U subotu su mi po njegovim školskim drugovima poslali njegovu jaknu – sjeća se Azra. 
Bez saglasnosti porodice škola je u učionicu stavila Harunovu fotografiju kojoj se, prema tvrdnjama roditelja, dječak koji ga je udario trebao izvinjavati. Nakon što su saznali za ovaj apsurdni postupak Azra i Haris tražili su da fotografija bude uklonjena. Harunova smrt, sigurni su njegovi roditelji, nije promijenila ništa u reakciji sistema u sprečavanju nasilja u školama.

Kada je u osnovnoj školi u Beogradu ubijeno osam učenika i domar Osnovne škole  Vladislav Ribnikar za porodicu Mujkić to je značilo bolno prisjećanje na ono što su i sami preživjeli prije devet godina:

- Preplakao sam taj dan – kaže Haris. 
- Mislio sam samo o roditeljima koji su svoje dijete poslali u školu, a ne na ulicu. 

Ali, Mujkićima je dodatnu bol prouzrokovalo to što za Harunovu smrt niko nije sankcionisan a oni kao porodica nisu imali podršku institucija.
Lanac odgovornosti u slučaju smrti Haruna Mujkića u potpunosti je zakazao. Iako djeca nisu smjela biti sama za vrijeme velikog odmora, iako učionica nije ispunjavala prostorne kapacitete propisane zakonom, iako dnevni red u školi datira iz 1998. godine, dok je na snazi bilo osmogodišnje obrazovanje, a djeca iz neobjašnjivih razloga nisu smjela napustiti učionicu za vrijeme odmora, te iako je u školi nakon ovog slučaja bilo još incidenata vršnjačkog nasilja, škola i odgovorni nisu snosili nikakve posljedice:
- Za tu školu, u kojoj je ubijen, Harun Mujkić je tabu tema. Kao i za Ministarstvo i Pedagoški zavod – kaže Azra.

Mujkići imaju još jedno dijete - već odraslu kćerku. Na Harunov mezar nikada ne idu zajedno:

- Idemo posebno. Svako od nas se tamo raspada na svoj način i nijedno od nas ne može gledati ono drugo u tom trenutku.

Matrica bez rezultata

Početkom 2018. godine u škole u Kantonu Sarajevo je uveden pilot projekat matrica ponašanja - Matrica za rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja djece. Tadašnji ministar obrazovanja KS-a bio je Elvir Kazazović. Zamišljena je kao mehanizam napravljen kako bi se uočile potencijalne žrtve nasilja, ali i nasilnici. Pravnici, profesori, socijalni radnici… učestvovali su u izradi matrice a posao nastavnika bio je da bilježi ponašanje učenika. 
Reakcije na matricu bile su različite, prosvjetni radnici ali i roditelji smatrali su da se matrica može pogrešno iskoristiti ili zloupotrijebiti a djeca su stekla dojam da su dobili dosje “koji će ih pratiti do kraja života”. 
Pet godina kasnije, ni traga ni glasa od matrice, dokumenata ili evaluacije projekta. 
Ministarstvo obrazovanja KS-a pitali smo vrlo konkretno kakve je rezultate projekat polučio, ali i šta poduzimaju u vezi sa problemom nasilja u školama. 
Nismo dobili nikakav odgovor. 

Umjesto toga, Ministarstvo obrazovanja KS-a izdalo je preporuke školama koje se odnose na postupanje u slučaju da učenik prijeti “da će ugroziti svoj ili tuđi život”. Ministarstvo upozorava da se odmah po tom saznanju mora obavijestiti direktor, roditelji a zatim i policija. Učenik se, prema zamisli Ministarstva, zatim šalje u psihijatrijsku kliniku, i sve to nazivaju “pravovremenom reakcijom”. 
Baš kao i u slučaju matrice ponašanja, koja očito nije poslužila ničemu, MInistarstvo ponovo provodi mjere koje bi se prije mogle nazvati represivnim i stihijskim nego stvarnim rješenjem problema.
U praksi: Žurnal je proveo kratku anketu među učenicima i roditeljima različitih osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo. Ni u jednoj od tih škola, a nakon ubistava u Beogradu, nastavno osoblje ili pedagozi do sada nisu razgovarali sa djecom o ovoj temi, niti održali posebnu radionicu.

U 2016. Federalno ministarstvo obrazovanja održalo je tematsku sjednicu Koordinacije ministara obrazovanja i nauke koja je bila posvećena poduzimanju mjera i aktivnosti na prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja. U Federalnom ministarstvu obrazovanja za Žurnal kažu da su nakon ove sjednice pokrenuli niz aktivnosti – podržali su stručno usavršavanje prosvjetnih radnika a jedan od kriterija za finansiranje je da se rad odnosi na sprečavanje vršnjačkog nasilja. Od kantonalnih ministarstava tražili su da im se dostave podaci o potrebama za stručnim saradnicima u školama. 
U Kantonu Sarajevo u školskoj 2022/2023., tvrde, sve škole imaju zaposlene psihologe i pedagoge i ukupno 18 socijalnih radnika. 

FUP je 4. maja uhapsio mladića iz Bihaća zbog prijetnji da će ubiti učenike i uposlenike u Ekonomskoj školi u Bihaću. On je odranije poznat po vršenju krivičnih djela još kao maloljetnik.
U ovom kantonu uveden je Program sekundarne prevencije neprihvatljivih ponašanja, kao i KS i Kantonu 10:

- Omogućava pružanje adekvatnog tretmana djetetu i porodici umjesto određivanja sankcije, u okviru kojeg se pravovremeno reaguje na rane znakove neprilagođenog ponašanja, istražuju njihovi uzroci uzroka, te se radi na njegovom smanjivanju ili otklanjanju kao i na jačanju protektivnih faktora, resursa koji postoje u okruženju djeteta – navode u Ministarstvu. 

U Federalnom ministarstvu navode još niz pravilnika, protokola i program koji se bave problemom vršnjačkog nasilja u školama. Na terenu, malo toga zaista i dođe do učenika. 

(zurnal.info)