Damjan Ožegović, TIBiH : Naše pravosuđe je zarobljeno, ne bavi se visokom korupcijom

Bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Halil Lagumdžija je posljednji dan mandata na redovnoj sjednici najavio da će dati iskaz Tužilaštvu BiH zbog „zloupotrebe sistema“. S ovim je sve rekao o načinu funkcionisanja bh. pravosuđa. Nema se tu više šta ni dodati, a ni oduzeti, osim da na račun bh. pravosuđa godinama stižu iste kritike, a oni koji ga vode, ovako poput Lagumdžije godinama žmire i prećutno odobravaju sve nezakonitosti. Kad ostanu bez fotelje i podrške onda odluče da je vrijeme progovoriti. 

Koji su trenutno najveći problemi u pravosuđu, koliko su ovisni o politici, te kakvo je stanje kod procesuiranja visoke korupcije razgovarali smo sa Dajmanom Ožegovićem iz Transparency International BiH.

Kako bi opisali trenutno stanje u bh. pravosuđu? Šta su najveći problemi? 

Katastrofalno stanje u pravosuđu i dalje je najslabija karika Bosne i Hercegovine, a u regionalnom izvještaju Transparency International navodi se da reformski zakoni u pripremi još uvijek imaju brojne nedostatke. Tu se propušta prilika da se unaprijedi proces imenovanja i omogući efikasna provjera imovine sudija i tužilaca, a prošlogodišnje izmjene zakona o VSTV-u koje su ovo trebale riješiti još se ne primjenjuju. Zarobljeno pravosuđe već godinama ima porazne rezultate kod procesuiranja visoke korupcije, a uprkos nekoliko sudskih presuda visokim zvaničnicima u FBiH protekle godine, najkrupnije afere i dalje nisu rasvijetljene. Zbog svega je pred institucijama obaveza da preduzmu hitne reforme. Мanjak efikasnosti, nizak stepen integriteta i netransparentnost ključni su nedostaci bh. pravosuđa.

Kako ocjenjujete nezavisnost pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini, posebno u pogledu političkoj utjecaja?

Na žalost, pravosudni organi nisu nezavisni i trpe snažne političke i druge uticaje. Pogotovo je krivično gonjenje generalno neefikasno i podložno političkoj manipulaciji, što je često rezultiralo uslovnim kaznama ili zatvorskim kaznama ispod minimalne. Izrečene kazne za koruptivna krivična djela nemaju dovoljan preventivni učinak, niti su učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne, dok su sankcije predviđene sporazumom o priznanju krivice blage zbog česte primjene olakšavajućih okolnosti, uz zatvorske kazne koje su često uslovne ili čak pretvorene u novčane kazne.

Prethodnih godina bile su česte kritike na račun tužilaštava u BiH (posebno Tužilaštva BiH) da se ne bave visokom korupcijom. Prema Vašim analizama, da li je na tom polju došlo do poboljšanja i kako općenito ocjenjujete efikasnost pravosuđa u pogledu visokokoruptivnih predmeta?

Тokom 2021. godine, na nivou cjelokupne tužilačke zajednice u BiH bilo u radu ukupno 16 predmeta visoke korupcije, tokom 2022. godine formirano je novih 38 predmeta, te je zaključno u 2023. godini, formirano dodatnih 30 predmeta visoke korupcije, što u ukupnom zbiru iznosi 84 krivičia predmeta, uspostavljena na osnovu podnesenih krivičnih prijava ili po službenoj dužnosti od strane samih tužilaštava.

Iako je prisutan trend povećanja broja ovih predmeta u tužilačkom radu, kada se isti posmatra kroz širi vremenski okvir, te uvaži činjenica da se odnosi na cjelokupni tužilački sistem u BiH, s pravom se izvodi zaključak o izuzetno malom broju predmeta visoke korupcije u radu, što je i početna osnova loših konačnih rezultata na ovom polju, u smislu podignutih optužnica, te donesenih pravosnažnih presuda. Izrazito je upitna i uloga sudskog sistema u procesuiranju visoke korupcije, iz razloga očitih disproporcija u načinu okončanja postupaka povodom visoke korupcije u odnosu na postupke povodom krivičnih djela opšteg kriminaliteta.

Koje su konkretno promjene koje bi trebalo da budu prioritet u pravosudnoj reformi u BiH? 

Promjene koje bi trebalo da budu prioritet u smislu procesuiranja visoke korupcije su mnogobrojne, ali najbitnije bi se mogle sumirati na sljedeći način:

1. revidirati postojeći sistem imenovanja sudija i tužilaca,
2. provoditi sistemske analize imovinskog stanja postojećih i novoizabranih nosilaca pravosudnih funkcija, te sa njima povezanih lica, a u cilju provjere integriteta navedenih subjekata, i to kroz jačanje statusa, nadležnosti, autonomnosti i kapaciteta tijela koje će provoditi provjere,
3. uspostaviti sistem obavezne kontinuirane obuke za nosioce pravosudnih funkcija koji rade na predmetima visoke korupcije,
4. ojačati unutrašnje kapaciteta tužilaštava i sudova, sa posebnim naglaskom na kadrovske resurse,
5. unaprijediti sistem interne kontrole optužnica unutar tužilaštava, prije upućivanja na sud, a koji se neće iscrpljivati kroz ispitivanje ispunjenosti formalnih elemenata optužnice, već će se temeljiti na suštinskoj analizi kvaliteta dokaza, te na osnovu njih, izvedenih zaključaka o inkriminaciji sadržanoj u optužnici,
6. izmijeniti postojeći sistem vrednovanja rada tužilaca kroz napuštanje statističkog pristupa u procjeni kvaliteta,
7. intezivirati aktivnosti tužilaštava koje se odnose na procesuiranje koruptivnih krivičnih djela unutar pravosuđa, u pravcu jačanja povjerenja javnosti u pravnosudni sitem,
8. a nivou sudova preispitati i značajno revidirati postojeću kaznenu politiku kod krivičnih djela visoke korupcije, u smislu izricanja krivično – pravnih sankcija koje će biti srazmjerni društvenoj opasnosti i štetnosti krivičnih djela visoke korupcije, a ne podsticajno djelovati na učinitelje ovih krivičnih djela, kao i unaprijediti mehanizme usklađivanja sudske prakse,
9. izmjenom krivičnih zakona, onemogućiti primjenu instituta zamjene izrečene kazne zatvora do jedne godine novčanom kaznom u predmetima organizovanog kriminala i korupcije visokog nivoa, ili smanjiti predmetni zakonski prag na šest mjeseci,

Na koji način poboljšati transparentnost pravosudnih institucija prema medijima?

Kratki uvid u praksu navedenih tužilaštava i sudova ukazuje da postoje različite prakse u transparentnosti i javnosti njihovog rada, te da se ne poštuju isti standardi (propisani od strane VSTS-a BiH) u pristupu informacijama i objavljivanju informacija. To urušava integritet pravosuđa u cjelini, ozbiljno ometa borbu protiv korupcije, ali i predstavlja odstupanje od obaveza u okviru evropskih integracija. Sveukupno, potpuna transparentnost pravosudnih institucija očigledno je još uvijek više aspiracija nego realnost.

Treba naglasiti da postoji zanemarivanje značajnog mehanizma za postizanje transparentnosti, a to je uloga predsjednika suda. Jedan od elemenata ocjene njegovog rada i organizacije i rukovođenja sudom jeste blagovremeno i adekvatno informisanje javnosti u vezi s radom i djelovanjem suda. Organizacije civilnog društva, mediji i javnosti bi ovu činjenicu trebalo da iskoriste prilikom zagovaranja veće transparentnosti rukovodstva sudova da obezbijede veću digitalnu transparentnost.

(zurnal.info)