Nekoliko pljusaka nije ratni zločin

predrag lucić Objavljeno: 18. novembar 2012. 22:40

U novinama vidim naljepnice podrške i domovinskog ponosa, vidim mobilizacijske pozive da budemo jedinstveni kao u Domovinskom ratu, vidim da se uz novine pokušava prodat remitenda onih petkunačkih biografija, vidim da se štancaju ankete gdje ispitanici redaju želje da presuda bude pravedna, odnosno oslobađajuća, ali ne vidim da se netko usudio istrčat s prognozom.

A šta se ti imaš pravit pametan i u ovakvoj situaciji, presudnoj za cijelu zemlju i za čitavu hrvatsku povijest?! Kao da svi ne znamo da je presuda već donesena i kao da itko od nas zna šta u toj presudi piše!

Ne zajebavaj se, trafikant, da te ja ne bih ispljuskao! U optužnici nije bilo nikakvih pljusaka.

Pa i nije. Bilo je puno više od toga. Bilo je vrijeđanja ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog zlostavljanja, višekratnog premlaćivanja po cijelom tijelu...

Trafikant, Bog te višekratno premlatio mokrom krpom po toj glavi, o čemu ti govoriš?!

Pa trebala bi zanimat svakoga tko eto baš danas govori o pravdi i nepravdi, o viteštvu i uzvišenosti, o humanosti i vojničkoj časti, o generalima koji su žrtvovani umjesto stvarnih počinitelja zločina, o individualizaciji krivnje, o neodgovornim pojedincima čije samoinicijativno kršenje ratnih konvencija ne dovodi u pitanje karakter Domovinskog rata i dostojanstvenu obranu od velikosrpske agresije...

Daj, ne davi! Šta je to na tom osječkom sudu bilo tako zanimljivo pa da bi sve nas moralo zanimat?

To da je sud nedvojbeno utvrdio da je Ivan Kumić kao pripadnik Vojne policije 9. kolovoza 1992. godine u novogradiškoj vojarni zatočio civila Dimitrija Škrpana, hrvatskoga građanina pogrešne nacionalnosti. Nakon provedenog dokaznog postupka časni sud je zaključio kako nije sporno da je taj Kumić bio posebno agresivan i bezobziran u grupi vojnika koji su udarali Škrpana, ali ga je svejedno oslobodio krivnje. Pa ti meni sad kaži šta to znači kad se sudski dokazano zlostavljanje civila u ratu ne drži vrijednim sudskog sankcioniranja...

Možda je sud procijenio da se to ipak ne može podvest pod ratni zločin. Kad kažeš ratni zločin, obično se misli na ubojstva, silovanja, razaranja... Je li taj civil preživio?

Bile su takve da su čovjeka dovele do pokušaja samoubojstva. Uzeo je komad stakla i nekoliko ga puta zabio sebi u trbuh, ozlijedio jetru i želudac, ali su ga liječnici uspjeli spasit. Sudski vještak psihijatar je na osnovu toga donio mišljenje da se "pokušaj suicida ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s psihofizičkim zlostavljanjem od strane optuženog Kumića", a sud je na koncu presudio da "nekoliko pljusaka ne predstavlja onu kriminalnu količinu koja može dovesti do zaključka da je optuženi, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, nečovječno postupao prema civilnoj osobi i nanosio joj velike patnje".

Šta je rekao? Da vojni policajac nije dovoljno mlatio i ponižavao civila, pa stoga nije zadovoljena ta famozna kriminalna količina zločinačkog ponašanja? I da kriminalna količina ne bi bila zadovoljena ni u slučaju da se zatočeni i pretučeni civil uspio ubit, jer te patnje koje mu je priuštio pripadnik Vojne policije nisu bile tako velike da bi čovjek išao dizat ruku na sebe? Dobro da tom nesretnom Škrpanu još nisu stavili na teret da se protupravno htio lišit života.
Nemoj sad pretjerivat, trafikant!

Važno da taj optuženi i oslobođeni Kumić, po mišljenju suda, nije pretjerao u batinanju i vrijeđanju...
A da je žrtva njegovog iživljavanja pretjerala u osjetljivosti na premlaćivanje i ponižavanje.
Daj, prestani! Kud si me baš danas spopao s tom mučnom pričom...
Pa danas je objavljena, takva kakva jest.
Ma znam, ali... Znaš, trafikant, da sam i ja osjetljiv, da nakon takvih priča ne mogu zaspat...
Nisi valjda mislio spavat na molitvenom bdijenju?

Petak, 16. novembar

Preneseno iz Novog lista

(zurnal.info)

Tako se govori