Fabien Villedieu, francuski borac za radnička prava: Politici je važniji poslušnik u administraciji nego rudar

Teško da je neko od radnika željeznice prepoznao šetača na peronu zeničke željezničke stanice. Zagledao je lokomotive, vagone, red vožnje. Tu je na svom terenu. Fabien Villedieu sekretar je Nacionalnog sindikata transportnih radnika Francuske. Tamošnjoj javnosti je itekako poznat. Kao lider Sindikata željezničara za Lyon, jedne od najžešćih radničkih organizacija u Francuskoj, prevodio je brojne proteste tražeći i poštovanje i povećanje radničkih prava, od plata do penzija. Upoznala ga je i svjetska javnost kada je kao sekretar Nacionalnog sindikata transportnih radnika Francuske predvodio žestoke štrajkove širom zemlje.

Francuski političari imaju fobiju od njegovog pojavljivanja. Odgovara im beskompromisno, bez ulagivanja. U legendu je ušao njegov odgovor vladinim službenicima povodom izmjena penzionog sistema.

“Tražite novac da biste finansirali penzije? Uzmite ga iz džepova milijardera“, rekao im je Fabien.

Šta Fabien radi u Zenici? Jednostavan je odgovor, zenički je zet i veliki zaljubljenik u BiH. Mnogo šta ima zamjeriti bosanskohercegovačkim sindikalcima, no u javnom istupu trudi se ne kazati ono što im po svemu sudeći otvoreno govori u direktnim kontaktima, da ne budu amortizer za ostvarenje radničkih prava, da ne pokrivaju kako onaj u javnim preduzećima i ustanovama, tako i tajkunski korporativni kriminal.

Povodom Prvog maja za Žurnal je dao nekoliko detalja svog viđenja borbe za preostalo radništvo u BiH.

 - Sa porodicom barem dvije-tri sedmice godišnje provodim u BiH, obilazimo cijelu zemlju. Razgovaram sa običnim ljudima, radnicima, sindikalcima, kolegama iz transporta. Moja zapažanja? Prvo slabo se poštuje fiskalna politika, ne traže se računi. Visokotarifna roba se kupuje na crno. Cigare prodaju 100 metara od zgrade vlade. Posebno sindikalci nemaju osjećaj za ubiranje prihoda i da kasnije kontrolišu raspoređivanje istog.

- U praksi je vrlo slaba sindikalna solidarnost. Imate sada primjer da se u Zenici tri rudnika zatvaraju, koksara u željezari se zatvara. Ništa ili vrlo je malo o tome u medijima. Istovremeno se u vladi potpisuje kolektivni ugovor za državne službenike. Ko će puniti budžet?

- Radi se pan-evropski koridor koji nije samo auto put, tu je željeznica i energetske i komunikacione instalacije. I ništa od toga, ideš zakrčenim putem pored dva kolosjeka, pruga prazna. Ili ne znaju ili neće ili rade naftni lobiji, lobiji uvoznika polovnih kamiona i osiguravajućih kuća.

-Neshvatljivo je da imate talgo vagone i dobre mašinovođe, a lokomotive su stare 40 godina. Željeznica je najkompleksniji vid saobraćaja, uvijek je u konfliktu bilo koje vrste ili kao u BiH posljedica agresije i nekog drugog poremećaja. Prva strada i posljednja se oporavi. I kad u Zenici bude na željezničkoj stanici međunarodni red vožnje za zemlje i lijevo i desno i gore i dole i posebne linije,  onda će to biti znak da se društvo vraća u normalu.

- Pričam sa radnicima iz telekom operatera, pitam zašto su cijene toliko visoke. Nezgodno im pričati. Vidim, uglavnom je monopol prisutan. Novac pretplatnika se ne troši za razvoj. Drže se na minimumu investicija sa minimumom stručnog osoblja. Kako mi kažu, novi dolaze u javna preduzeća po rodbinskoj-partijskoj-jaranskoj liniji. Svugdje toga ima, ali ovdje niko ne odgovara što za veoma visoku cijenu koju plaćate, imate jadan internet naprimjer.

- I ovo sa plinom na jugu, ugljem i kineskom investicijom u Tuzli. Političari se igraju, lobiji u miru rade, a sindikalci ko nojevi, ko da ih se ništa ne tiče. I onda sve političari prebace na teren nacionalizma i sve fino operu…

- Državni sindikat mora postojati kao faktor okupljanja, ali snaga sindikata je u granskim dijelovima. Pogotovo se treba raditi na jačanju sindikata u privatnom sektoru i pripremati za predstojeće usaglašavanje radnog prava sa EU zakonodavstvom. Bosna i Hercegovina ima dobre radnike, veliku tradiciju, ali se radnik u realnom sektoru više cijeni vani nego u BiH. Politici je važniji poslušnik u administraciji nego neki rudar, željezničar, poljoprivrednik, metalac ili učitelj, zaključuje Fabien.

(zurnal.info)