Nema ekonomskog oporavka, neizvjesno punjenje budžeta

Od ekonomskog oporavka BiH u ovoj godini nema ništa, zaključak je Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) čija je misija okončala višednevnu inventuru stanja u bh. ekonomiji.

“Ne vidimo da će doći do rasta obima proizvodnje tokom 2012, a perspektive nakon 2012. su neizvjesne zbog kontinuirane neizvjesnosti u eurozoni i vlastitih slabosti Bosne i Hercegovine”, zaključak je šefa Misije MMF-a Costas Christoua nakon dvosedmičnih razgovora sa predstavnicima vlada u BiH.

Relativno dobra vijest, po ocjeni MMF-a, je da se ukupan budžetski deficit u BiH zadržao "u okviru tri procenta BDP-a tokom 2011. godine, što predstavlja smanjenje u odnosu na 2010. godinu kada je deficit iznosio 4,2 posto BDP-a", te da je zabilježen pad inflacije.

 Loša vijest je da smanjenje budžetskog deficita nije bilo rezultat sistemskih reformi kojima bi se budžetska potrošnja svela na realan nivo, onoliko koliko stvarno ima novca, već je riječ o "privremenim mjerama, dok je slabila koordinacija državnih politika i usporavao napredak u provođenju strukturalnih fiskalnih reformi".

Slična je situacija i sa padom inflacije jer je to prije svega rezultat činjenice da ni građani ni privreda nemaju novca, pa troše sve manje, odričući se svega što nije neophodno za golo preživljavanje.

Banke rađe pozajmljuju državi nego preduzećima

Rezultat je da domaća potrošnja ne može kompenzirati pad izvoza niti podstaći proizvodnju, što još dublje gura domaću ekonomiju prema dnu. "Domaća potražnja je i dalje niska zbog fiskalnih ograničenja, stagnacije plata i sporo kreditnog rasta", zaključak je MMF.

Dok domaća proizvodnja zamire ni plate u privatnom sektoru ni broj zaposlenih ne mogu značajnije rasti, a poslednjih mjeseci su vlasti u BiH, pored već postojećeg tereta različitih nameta i neefiksane administracije, domaćoj ekonomiji zadali još jedan udarac.

Pokušavajući grozničavo zatvoriti rupe u budžetima, kako se nedostatak novca ne bi osjetio barem do lokalnih izbora u oktobru, entitetske vlade krenule su u masovno kratkoročno i dugoročno zaduživanje na domaćem tržištu, prvenstveno kod domaćih banaka.

Što se više država zadužuje kod domaćih banaka manje novca ostaje na raspolaganju za kreditiranje privatnog sektora, pa je i MMF upozorio da kreditiranje privatnog sektora " stalno potiskuju velike potrebe vlade za finansiranjem a koje se sve više zadovoljavaju zaduživanjem kod banaka".

Očigledno, domaće vlasti su zaključile da je važnije pokrivanje budžetskih rashoda nego kreditiranje domaćeg privatnog sektora.

Novca u budžetima sve manje

Kako ozbiljne promjene u načinu razmišljanja, kada se radi o trošenju budžetskog novca novca u BiH nema, predviđanja MMF-a su crna, pa se očekuje "da će javne finansije ostati pod pritiskom tokom 2012. kako ekonomija bude slabila".

Prevedeno na običan jezik, šanse da se napune budžeti, prije svega entitetski i kantonalni, gdje su prihodi bili planirani vrlo optimistično, na bazi očekivanja o ovogodišnjem oporavku i rastu ekonomije, u situaciji kada od oporavka nema ništa a domaća ekonomija tone sve dublje, blago rečeno su simbolične.

Drugim riječima, prihodi će biti manji od očekivanih pa će i planirani manjak prihoda nad rashodima u budžetima biti veći nego što je predviđeno.

Stoga će ukoliko vlasti u BiH žele dobiti svježe pare od MMF-a, a koje su im očajnički potrebne za krpljenje budžeta, morati gadno da se zamjere budžetskim korisnicima.

Očigledno je da MMF nije zadovoljan predloženim simboličnim smanjenjem plata budžetskih korisnika od četiri do pet posto, već će tražiti puno više.

"Apeliramo na vlade da krenu korak dalje od jednokratnih mjera štednje i da intenziviraju reforme u polju plata i zapošljavanja u javnom sektoru, boračkih naknada i sistema penzionog i zdravstvenog osiguranja", poruka je MMF-a.

Traži se i smanjenje administracije, ne samo plata

"Reforme u polju plata i zapošljavanja u javnom sektoru" u rječniku MMF-a znače ne samo smanjivanje plata javnim službenicima već i smanjenje njihovog ukupnog broja, odnosno otpuštanja. Isti recept već se primjenjuje kod korisnika boračkih naknada gdje proces revizije za cilj prije svega ima smanjenje ukupnog broja korisnika ovih naknada.

Neminovno rezanje troškova očekuje se i u oblasti penzionog i zdravstvenog osiguranja gdje se stvari već izmiču kontroli pošto redovni mjesečni prihodi, pogotovu u penzionom fondu ne mogu pokriti mjesečne iznose potrebne za redovnu isplatu penzija.

Poučeni ranijim iskustvom sa vlastima u BiH, koje su 2009. godine kada je došlo do kolapsa budžeta, MMF-u obećale sve i svašta samo da se dohvate barem prve tranše kredita od 1,2 milijarde eura, da bi ubrzo odustali od provođenja obećanih reformi, MMF je sada promijenio taktiku.

Domaćim vlastima je nonšalatno poručeno, "hajde vi fino sjedite pa vidite šta ste spremni da uradite na stavljanju budžetskih troškova pod kontrolu, pa kad se dogovorite, javite se. Mi ćemo onda vidjeti da li je to dovoljno i koliko za to možete dobiti novca".

Sa ili bez MMF-a, novca nema dovoljno

Za razliku od MMF-a, kome se nigdje ne žuri, domaćim vladama vrijeme ističe jer je novca u budžetima sve manje a rupe se neće moći još dugo krpiti zaduživanjem.

Iz perspektive vlasti suočeni su sa izborom između dva zla. Ako prihvate zahtjeve MMF-a, dobiće novac da saniraju budžet ove i naredne godine, ali će rezovi na javnoj potrošnji izazvati revolt budžetskih korisnika, koji ne pokazuju spremnost da private ni minimalna smanjenja primanja, što je loše za aktuelne vlasti par mjeseci pred lokalne izbore.

Ako ne prihvate uslove MMF-a, novca u budžetima već u ovoj, a pogotovu naredne godine, svakako neće biti dovoljno, pa će nedostajati novca i za budžetske korisnike, koji će se opet razljutiti na aktuelnu vlast.

Jedina prednost opcije bez MMF-a, što bi se revolt nezadovoljnih budžetskih korisnika i penzionera odgodio na nekoliko mjeseci, barem dok ne prođu lokalni izbori, što svakoj vlasti djeluje kao izuzetno privlačna opcija.

"Plan B" - zaduživanjem protiv reformi

Stoga su se za sada domaće vlasti odlučile na blefiranje, tvrdeći kako se "može i bez MMF-a", te da imaju i "plan B", koji se praktično svodi na nova zaduživanja kod banaka, a o vraćanju tih novih dugova razmišljat će kasnije.

MMF ne djeluje pretjerano impresioniran ovim "prijetnjama" domaćih vlasti. I jedni i drugi vrlo dobro znaju da, prije ili kasnije, svi traženi rezovi moraju biti napravljeni, samo što će cijena takvih rezova svaki dan biti sve veća. Utoliko prije što, osim sumanutog zaduživanja, domaća vlast nema neku suvislu strategiju za oporavak domaće ekonomije i alternativu reformama koje traži MMF.

Ako MMF i može čekati još koju godinu, BiH i njeni građani ne mogu, jer svaki račun na kraju plaćaju oni a ne političari na vlasti i taj račun, koji će se morati platiti kad-tad, postaje sve veći.

(zurnal.info)