Nataša Radulović, direktorica „Centar za predškolsko vaspitanje“ Banjaluka, godinama provodi strahovladu u toj javnoj ustanovi, a zaposlenima, koji joj se suprotstave, reagujući na korupciju, nezakonitosti, nepotizam i mobing, otvoreno prijeti da će ih „zgaziti kao bubašvabe“.
Radulovićeva je čuvena po tome što je ostala na direktorskoj poziciji mimo svih zakonskih normi, te što je za potrebe banjalučkih vrtića nabavljala enormne količine alkoholnih pića. U međuvremenu su na vidjelo izašli podaci o tome kako direktorica Centra nezakonito zarađuje na djeci, čak i onoj sa posebnim potrebama. Krenimo redom.
DONACIJE U KEŠU
Ekonomska cijena boravka po djetetu u banjalučkim vrtićima (pokazatelji iz 2014. godine) iznosi 358,37 konvertibilne marke. Ta cifra dobije se na bazi pokazatelja ukupnih troškova od 8.966.881,59 KM i podatka da u banjalučkim vrtićima ima prosječno 2083 djece. Centar se dijelom finansira iz gradskog budžeta, što znači da je Grad izdvojio sredstva za oko 2100 djece, koliko ih, prema dostavljenim podacima, ima u banjalučkim vrtićima.
Međutim, notorno je da je na listama čekanja za vrtiće više od 2100 djece, a da ih u vrtićima nema više od 1750. To znači, da je gradski budžet oštećen za iznos koji izdvaja za 350-oro “nepostojeće” djece u vrtićima. Prema pouzdanim informacijama, taj novac direktorica Radulović troši na lična zadovoljstva- putovanja, večere, reprezentaciju. Na drugoj strani, roditelji čija su djeca “na čekanju” za prijem u vrtiće su očajni, a nerijetko moraju “potegnuti veze” kako bi riješili taj problem.
Još gore od ovoga je činjenica da Radulovićeva zarađuje i na djeci sa posebnim potrebama. Nekoliko godina unazad u vrtiću “Marija Mažar” prijavljeno je 18-oro djece sa posebnim potrebama, navodno raspoređenih u tri grupe. Istina je da je u tom vrtiću ukupno sedmoro djece sa posebnim potrebama i da o njima brine pet zaposlenih.
I za ovu djecu se izdvajaju sredstva iz gradskog budžeta, a sramotno je što je na račun ove djece ostvaren veći broj donacija, kako novčanih, tako i u vidu opreme, poput klima uređaja, tepiha, računara, posteljine...
Drskost Radulovićeve ide do mjere da frapira i same donatore. Prema saznanjima Žurnala, jedan od donatora je želio nabaviti određena sredstva za jedan od banjalučkih vrtića u kojem je bilo njegovo dijete. Međutim, Radulovićeva je tražila keš, koji bi, po ustaljenoj praksi, potrošila na ispunjenje vlastitih želja.
O svemu ovome znaju svi u gradskoj administraciji, od gradonačelnika, preko odbornika, ali Radulovićevu niko ne pomjera sa direktorske pozicije. Ona je kadar SNSD-a i miljenica gradonačelnika Slobodana Gavranovića. Ostali odbornici vladajuće koalicije u gradskoj skupštini (SNSD-DNS-socijalisiti) zatvaraju oči pred njenom samovoljom i nezakonitim radnjama, jer je skoro svakome od njih učinila neku uslugu ili zaposlila nekog od bližih članova porodice u Centar za predškolsko vaspitanje.
SNSD VOLI VRTIĆE
Tako je Radulovićeva u Centar zaposlila suprugu odbornika SNSD-a Milana Granule, koja je na poslu provela svega par dana, a potom otišla na bolovanje godinu dana. U centru je zaposlena i supruga odbornika SNSD-a Draška Kremenovića, koja nije imala odgovarajuću diploma, pa je nakon dva mjeseca rada ekspresno završila novu školu u Širokom brijegu, odakle je donijela potrebnu diplomu.
Radulovićeva je kao volonterku u Centar primila i nećaku načelnika gradskog Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja Zoran Novaković. Volonterka je vrlo brzo prekinula volonterski rad i primljena je na neodređeno vrijeme.
I Dušan Čajić, odbornik SNSD-a, zaposlio je svoju rođaku u Centar.
U Centru za predškolsko obrazovanje je zaposleno 309 radnika. Svi oni i dan danas izdvajaju sredstva za članarinu za Udruženje radnika predškolskih ustanova od 12 maraka godišnje. Kvaka je u tome što to Udruženje ne postoji već dvije godine.
Dalje, upražnjena radna mjesta vaspitača koji koriste godišnje odmore ili plaćena odsustva, popunjavaju pripravnici-volonteri, koji po zakonu ne mogu da budu u grupi bez svojih mentora, koji snose odgovornost za djecu. Riječju, vlast SNSD-a društvo uništava u temelju. Kako drugačije tumačiti to što su djeca, koja nisu starija od pet godina, prepuštena osobama koje nisu osposobljene da brinu o njima.
Zaposleni u banjalučkim vrtićima su pod konstantnim pritiskom, bez prava glasa. Onima koji se suprotstave direktorici, ona, po pravilu, priprijeti „osvetom“. U Centru više nema ni sindikalne ogranizacije, već samo lojalni zastupnici tj. povjerenici, koje lično imenuje i smjenjuje direktorica Radulović.
Pojedini radnici Centra, koji imaju svoj stav, obraćali su se Granskom sindikatu obrazovanja, ali odatle, osim pukih obećanja, nisu dobili nikakvu podršku da obuzdaju samovolju u Centru, koje u udruženom poduhvatu sprovode direktorica Radulović, njena saradnica iz granskog sindikata Jela Dakić i „povjerenik“ sindikalne organizacije Centra Snežana Markić- Stojaković.
U Centru je mnogo onih koji smatraju da zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju treba da pretrpi reforme, kao i da treba promijeniti kriterijume imenovanja direktora Centra. Njihov glas, za sada, niko ne želi da čuje.
(zurnal.info)