Eldin Karić
S ONE STRANE OGLEDALA: Nikola u zemlji čuda
U toj Bosni i Hercegovini možete i smijete sve, osim jedne stvari. Ne smijete poželiti da vidite šta je sa one strane ogledala. Jer, tamo ćete vidjeti jednu drugu BiH. Bosnu i Hercegovinu, zemlju čudesa
Bosna i Hercegovina je predivna zemlja. Prepuna mogućnosti. Tamo su ljudska prava zagarantovana. Nacionalne manjine ne postoje. Svi su građani, nema nacija, entiteta, etniteta… Svi imaju jednaka prava, iste mogućnosti. Ako ste mladi i željni uspjeha, za vas je Bosna i Hercegovina mjesto iz bajke. Da vam čak nikad ne padne na pamet da odete otamo. Pa ni na more. Šta više, BiH ima svoje more.
ZEMLJA SNOVA
Ako ste stari i nemoćni, ili, ne daj Bože, bolesni, nema boljeg mjesta na ovom svijetu od BiH. Penzije su više nego dovoljne za pristojan život, čak i više od toga. Možete sebi priuštiti povremene raskalašnosti, ako vam to zdravlje dozvoljava. Država je tu da o vama vodi računa, lijekovi su besplatni, ljekari stručni i prepuni empatije. Vaša djeca mogu da se posvete sebi, obrazovanju, pa čak i svojoj djeci. Sistem koji ste vi gradili decenijama sada brine o vama. U toj BiH.
Ako ste, slučajno, željni poslovnih prilika i uspjeha, na pravoj ste adresi. Vaše je da imate ideju i volju, za sve ostalo tu je država rasterećena korupcije, do banalnosti pojednostavljenih procedura za pokretanje biznisa, sa činovnicima koji su uvijek na usluzi da vam pomognu…
Ako niste znali, Bosna i Hercegovina je članica Evropske unije. Šta članica, glavna u EU! Predvodnica NATO-a, stalna članica Savjeta bezbjednosti UN… Zemlja iz snova za Amerikance, Kineze, Ruse… Merkelova želi tamo ostariti, ako je to ikako moguće!
Kažem vam, mjesto za svakog. U toj Bosni i Hercegovini možete i smijete sve, osim jedne stvari. Ne smijete poželjeti da vidite šta je sa one strane ogledala. Jer, tamo ćete vidjeti jednu drugu BiH. Bosnu i Hercegovinu, zemlju čudesa!
Pošto je to zemlja s druge strane ogledala, zvat ćemo je anivogecreH i ansoB. Onostrana zemlja u kojoj se čuda dešavaju svaki dan. Toliko je u toj anivogecreH i ansoB čuda da bi vam jednog dana bilo sasvim normalno kada biste ugledali bijelog zeca kako priprema čaj ili ogromnu gusjenicu kako puši lulu ili ratnog zločinca koji slobodno hoda ulicom. Toliko je tih čuda, da nikad ne možete prestati da se čudite. Toliko je toga, da jednog dana umrete. U čudu.
SVAKI DAN NOVO ČUDO
Evo, baš ovih dana je u toj anivogecreH i ansoB desilo se novo čudo. Zapravo, to tamo nije čudo, ali sa prave strane ogledala to, zaista, jeste vrijedno čuđenja. Zamislite da imate čovjeka, recimo da se on zove Nikola. Nikola Špirić, na primjer. Recimo da je taj Nikola neki autor bestsellera, čija se naučna djela prodaju u ogromnim tiražima, ali čovjek je sklon korupciji. Uhvate njega tako kako posjeduje imovinu za koju ne može opravdati porijeklo. Mada, iskreno, ko bi to mogao na njegovom mjestu. Čovjek je promijenio sve političkih stranaka što postoji. I znate kako to ide, kad krenete, ponesete sa sobom kutiju sa dokumentima, šiljalo, sliku žene, djece…, a zakači se tako i stan u Beču, račun u banci… Ne gleda čovjek, dešava se. Neise, nakupi se toga godinama, ne sjeća se čovjek kako je stekao prvi million, a kako da se sjeti odakle mu stan u Beču, je li.
Nije to toliko ni čudno. Nije ni čudno to što ima jedna država, tačnije pedesetak njih koje se zovu Sjedinjene Američke Države, koje odluče da tog Nikolu stave na takozvanu “crnu listu” zbog njegove sklonosti korupciji. Ono što je u toj anivogecreH i ansoB demencija to u tim SAD zovu korupcija. I, gle sad čuda. U toj anivogecreH i ansoB jednog dana odluče da baš tog našeg Nikolu postave za, gledaj sad: člana Komisije za izbor i praćenje rada Agencije za koordinaciju borbe protiv korupcije. Političara koji se zbog korupcije nalazi na crnoj listi SAD-a parlament anivogecreH i ansoB postavlja za nekog ko treba pratiti borbu protiv te, kako se zove, korupcije. Svašta!? Ne može čovjek da se načudi.
MISTERIOZNI VLAK
Ali, nije to ništa. U tom Predsjedništvu anivogecreH i ansoB godinama je sjedio čovjek, recimo da se on zove Dragan Čović. Šta sjedio, rasturao čovjek. Kad je došao onako mlad, zgodan, elokventan, svi su mislili da anivogecreH i ansoB ima predsjednika drugačijeg od svih prije i poslije njega. Nažalost, vrlo brzo se pokazalo da je i on sklon kleptomaniji. Dokaza za to nije falilo. Bilo je toga dovoljno za deset godina robije, minimalno. Ali, anivogecreH i ansoB ne bi bila zemlja čudesa da se i u njegovom slučaju nije desilo jedno. Usred procesa Draganu Čoviću iz Mostara u Sarajevo pošalju dokaze. Kako drugačije nego vozom. I gle čuda, dokazi koji su u Mostaru ušli u vlak, do Sarajeva nestali. Nema!? Prazan voz!? Mirikl! Priznat ćete. Naravno, ako nema dokaza, nema ni kleptomanije. Zahvaljujući čudesnom vozu Dragan je i dan danas na slobodi.
Ne tako davno u toj anivogecreH i ansoB desilo se kako su entitetskog premijera, neka se on zove, recimo, Fadil Novalić, uhvatili da pokušava zajedno sa uzgajivačem malina (!?) pronevjeriti desetak miliona maraka kupovinom neupotrebljivih respiratora u jeku pandemije smrtonosnog gripa. Čudite se otkud uzgajivač malina u poslu sa premijerom u nabavci medicinske opreme. Ma ne, nije to čudno. Čudno je to što su policajci priveli tog premijera, dakle predsjednika Vlade jednog entitata u anivogecreH i ansoB, a penzioneri su čekali da on izađe kako bi im podijelio penzije. Javnost u anivogecreH i ansoB ne interesuje zašto je jedan premijer osumnjičen za kriminal, nego kada će on izaći iz zatvora da podijeli penzije!
TRI DIPLOME
Ako vam ovo nije dovoljno čudno, možda vam bude čudno da je u anivogecreH i ansoB prvi čovjek pravosuđa “potkovan”. Ne, nije to što mislite, to je Neron uradio još u Starom Rimu. Ovdje se radi o predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog savjeta.
Recimo da se on zove Milan Tegeltija. Dakle, taj Milan, taj predsjednik najviše pravosudne institucije u državi snimljen je kako nudi uslugu iz njegove nadležnosti drugoj osobi, dok njegov kolega traži novac da se “to sredi”. Zapravo traži novac da “potkuje” predsjednika. Naravno, u toj anivogecreH i ansoB to potkivanje funkcionera nije ništa čudno. Šta više, to je uobičajeno. Čudno bi trebalo biti to što je taj “potkovani” Milan Tegeltija još uvijek predsjednik VSTS-a. I što on bira, postavlja i kontroliše tužioce i sudije u anivogecreH i ansoB. Da to nije čudo, onda ne bi bilo čudo ni to što je postavio glavnu državnu tužiteljicu, recimo da se ona zove Gordana Tadić, osobu koja podigne optužnicu protiv premijera entiteta koji je muljao sa malinarima, ali ne optuži drugog entitetskog premijera koji je muljao sa poljskom bolnicom i sa dobavljačima medicinske opreme. Morate priznati da je, u najmanju ruku čudno što taj premijer, recimo da se zove Radovan Višković, ne odgovara za milionske afere ili zbog toga što postoje svjedoci koji tvrde da učestvovao u genocidu u Srebrenici.
Ma, puna je ta anivogecreH i ansoB čuda, vjerujte. Nećete vjerovati, ali tamo postoji i direktor obavještajne službe koji jednog dana nema niti jednu fakultetsku diplomu, a sutra već tri!? Ili direktor Agencije za koordinaciju borbe protiv korupcije koji je jedini u državi, u po rata, za nepune dvije godine završio fakultet za, gledajte čuda, kuhara!!! A, sada se kao direktor APIK-a, bori protiv korupcije…
Čudesna je ta anivogecreH i ansoB. Zato, ostanite s ove strane ogledala i neka vam jedino čudo bude kad Ivana Marinkovića šutne Anđela u Zadruzi. Sve drugo je rijaliti.
(zurnal.info)
