Michael Madsen (1958 - 2025): Ništa neće umaći, prijatelju.

Zbogom

 

Prvi put kad sam imao seks
sa ženom
bilo mi je 13 godina.
Zvala se Jackie.
Rekla je da joj je 28.
Nisam joj bio jedini
jebala je i
sve moje prijatelje.
Ja sam ih doveo k njoj
ali samo zato jer mi nisu vjerovali.
A svi smo morali
povaliti nešto, znate.
Jeff, Danny, Tim, David
svi su pili Coca – Colu
čekajući Jackie
u bijelom hodniku.

 

Bila je udata,
rekla nam je,
pa smo jednog dana čekali

i posmatrali njenog

muža kako dolazi kući,
izlazi iz auta
i penje se na trotoar.

 

Vidio je samo petoricu dječaka
kako sjede na krovu
zgrade gledajući
ga kako se gega.

 

Tužno božićno drvce,
prljavo posuđe u sudoperu,
Jackieno rublje i 
slomljena kaseta.
Flinstoni na TV-u
dok smo sisali njene bradavice
a ona nas uzimala
jednog za drugim.

 

Čuli smo da se seli
i sa krova smo gledali
kako se kamion za selidbe puni,
konačno odlazeći
ona se okrenula
i mahnula zbogom.

 

 

Bez Sinatre

 

Budim se prije sunca i izlazim
na verandu. Nedugo zatim, tračak svjetla
obasjava opalo lišće koje vjetar polako
raznosi na sve strane, uglavnom u uglove verande.

 

Prizor me podsjeća na
scenu iz Kuma III,
samo bez muzike.

 

Frank je umro prije nekoliko dana i
tablice su na njegovom kombiju
promijenjene.
Njegova kuća izgleda drugačije.
I tamo ima lišća, 
velike gomile na prilazu.
Nikada nisu bile tu
dok je bio živ.
Sve je uvijek bilo čisto, zaista čisto.

 

Nekako je tužno, mislim, ja, ti,
kuća, lišće, sve.
Uistinu bez Sinatre.

 

UVIJEK SMRT

 

Ptica mi je preletjela iznad glave… galeb, vjerovatno.

Uglavnom, šta god da je, umrijet će…

Možda ne danas ili sutra, pa čak ni sljedeće sedmice,

ali, jednog dana sigurno.

Zapravo, umrijet će sve. Mislim, sve.

Ti, ja, tvoja baka, sestre i braća,

tvoji roditelji, djeca, ljubimci,

čak i prokleto cvijeće na tvom grobu.

Tvoji psi, mačke, ptice, štakori,

majmuni i tigrovi i sve divlje zvijeri.

Svaki mrav, bubašvaba, leptir, crv, paličnjak.

- Moj sin ima paličnjaka koji je već mrtav.

Čuva ga u staklenoj kutiji.

Tvoji prijatelji, ljubavnici, neprijatelji, muževi i žene

i svi predsjednici svih onih mjesta koja su predsjednike imala.

                         Ništa neće umaći, prijatelju.

Ništa i niko što se može vidjeti, čuti ili zamisliti.

                        Danas je to bio moj pas Blue,

                       krupni rotvajler koji je bio sa mnom trinaest godina.

                       Plakao sam nad njegovim tijelom kao što nikad neću

                      plakati za nekim ljudima koje sam poznavao.

Neko se našalio s nama. Uvijek smrt, oh yeah,

ribe i drveće, ako ih se mi ne dočepamo prvi.

                     Blue je izabrao svoj trenutak da ode.

                    Znao je da ona dolazi.

Kažu da životinje osjete takve stvari.

Želim li ja otići prvi? Nisam siguran.

                   Ali ova tuga je tako duboka.

                  Znam da me nikada neće napustiti.

Neko će reći, oh da, ali život ide dalje. Baš!

Onda će umrijeti i oni i tako dalje i tako dalje.

                 Uvijek smrti, baby.

 

Blue je ostavio ovaj svijet dok je Sinatra još uvijek bio tu.

Ja sam ostavljen u svijetu bez ijednog od njih.

 

STARENJE

 

Noge me bole,

leđa me bole,

čak me i prokleta kosa boli.

 

Zaista mislim da nemam više ništa

što me tu i tamo

ne zaboli.

 

Ponekad se radujem buđenju

tek da bih saznao

šta će tog dana da zaboli.

 

 

SIJEDE VLASI

 

Računam da mi je ostalo otprilike deset godina

Da otjeram starca.

Vidim ga kasno noću

I ujutro nakon previše viskija –

Pusta želja

Možda to svog oca vidim

Ili mrtvog brata;

Svaki čovjek, na svoj način,

Mora to napraviti,

Valjda?

Svaki pametan, barem.

Još uvijek mogu da trčim brže od metka

A znam da je i Superman

Tu i tamo

Popušio cigaretu.

 

Rođendan

 

Napunio sam 35 godina u Luksemburgu,

Negdje

između Pariza i Njemačke.

Ovdje postoji crveni most

Gdje, kako Helen kaže

Ljudi stalno dolaze da se ubiju,

Ali, ja nisam vidio nikoga

Pokraj ograde.

Ovdje snimam A House in the Hills.

Nedostaje mi sin.

Nedostaje mi supruga.

Imam noćne more kad pokušavam zaspati, ali

Sviđa mi se

Jutarnja magla.

Michael Madsen je američki glumac i producent rođen u Chicagu 1958. godine. Glumio je u nekim od najznačajnijih, sada već i antologijskih filmova kao što su: Thelma & Louise, Reservoir Dogs, Kill Bill Vol. 1 i Vol. 2, Donnie Brasco, Die Another Day, Sin City, The Hateful Eight... Osim po filmskim ulogama i saradnji sa značajnim holivudskim rediteljima (Quentin Tarantino, Ridley Scott), Madsen je u SAD prepoznat i kao pjesnik. Poeziju je, kako kaže, počeo pisati u pauzama između snimanja, na salvetama i hotelskim bločićima. U proteklih dvadesetak godina objavio je knjige poezije (Beer, Blood and Ashes (1995), Eat the Worm (1995), Burning in Paradise (1998), A Blessing of the Hounds (2002), 46 Down; A Book of Dreams and Other Ramblings (2004), When Pets Kill (2005), American Badass (2009) i Expecting Rain (2013)). 

(zurnal.info)