Pjesme Michaela Madsena: Novogodišnji dan 1994.

Decembar

 

Popio sam

       pola boce tekile

       i ušao u jacuzzi

potopio sam glavu ispod vode

                 i

   razmišljao o Dennis Wilson.

Božićna svjetla su treperila na zidu

    skočio sam da ugrabim dah.

 

 

Klinci

Djeca su zabavna, znate?

Ovo je njihov svijet

Mi samo živimo tu.

Onda odrastu

            i žive u našem.

 

Mada, prije nego se to desi

Njihova maštarija biva ispunjena

Stvarima

Koje samo zamisliti možete

Kao dobre ili loše,

Ispravne ili pogrešne

            sretne ili tužne –

 

Pištolji igračke i G. I. Joes,

Zgužvane majice i prljave čarape,

Šljive na oku i čokoladom umazana lica,

Šmrcavi nosići i odvezane pertle.

Slomljene igračke i isflekani donji veš

            Ostavljeni na stepenicama.

 

 

Mjesečina

Sjedim vani

Za staklenim stolom

Na kojem dogorijeva svijeća.

 

Kasno je,

Gluho doba noći.

Pušim neke usrane cigarete,

• - neko organsko sranje

barem tako piše na kutiji.

 

Blue se upravo vratio

Iz svoje pseće avanture

I sada leži kraj mojih nogu.

 

 

13. septembar

Sve u svemu,

            Trinaesti septembar

Bio je dobar dan.

 

Živim u Malibuu

Na Broad Beachu

Sa DeAnnom Gale Morgan.

Imamo tri psa…

I sva tri imaju buge.

Imamo tri ptice…

Vjerovatno i one imaju ptičije buhe.

Naš mali sin Hudson

Star je četiri mjeseca…

Vjerovatno ima buhe…

Nekada su svi imali šugu…

Ali to je prošlo.

Bebe slonovi sa svjetlima u boji na leđima

I album Barryja Whitea „Love Unlimited“

Stoje na polici

            Trinaesti septembar.

Bio je to dobar dan.

 

Zelena violina

U Quebecu

U hotelu Vogue

Vidio sam ženu

Kako svira zelenu violinu.

 

Zvuk je bio

Tako sladak

I odjednom sam bio sretan što sam živ

U ormaru sam potražio

Zelenu košulju

 

Taxi

Rim:

Padala je kiša kad smo stigli:

Dan zahvalnosti 1987.,

Poslije, rekao bih

Ne postoji bolji način

Da se upozna neko mjesto.

Kiša na ulicama

I otvoreni kišobrani;

Zvuk

Mokrog grada.

 

 

Zippo

Nasuo sam si još jednu votku

            i ugledao svoj odraz na pozadini

                        srebrnog Zippa

Kao ogledalo u zabavnom parku:

                malo iskrivljeno/malo čudno

Nikad ne podcjenjuj

Vrijednost Zippa

 

 

Iguana

Osjećam u srcu

Čudno mjesto,             dio mene

Koji je izgubljen

zauvijek sam,

            nedostižan

Za bilo koga ili bilo šta.

Zašto je tu?

 

Da li mi je potrebno?

Pojavljuje se iznenada. Kao sada…

Starac

U sobi do moje;

Podsjeća me na kornjaču.

            Pokušavao je da pije

sa ostalima, ali čuo sam

kako povraća

svaku noć,

Ubijao se pićem

samo da bi se osjećao mladim na tren.

Zidovi su tanki u Lanzaroteu.

Čuo sam ga kako povraća u kupatilu…

Jadni Stari Gad.

Pokušava da ide u korak s Fabiom Tesijem

dok Fabio Tesi pokušava da održi korak

sa samim sobom.

 

Clint Eastwood

Jedne noći u Arizoni:

Upravo sam izašao iz pritvora

i prelazio preko parkinga

s tipom po imenu Mike.

Obojica smo pušteni

u isto vrijeme.

Neki su se Meksikanci skrili iza auta

i dozivali nas.

Nisu bili dobronamjerni, pa

smo nastavili hodati.

Onda se Mike okrenuo i rekao

„jebite se, glupi Meksikanci!“

A onda je nastalo sranje.

Jednom sam odmah prikliještio glavu

I zadao mu nekoliko dobrih udaraca u facu.

Mike je pobjegao, a ostali

su se zabavljali

skačući po mojim leđima

i mlateći me na mrtvo ime.

Držao sam se koliko sam mogao;

čak i dok sam nastavljao hodati ulicom

šutirali su me,

udarali

vičući:

Bježi!!!

Ali, razmislio sam o tome

i odlučio da im neću priuštiti to zadovoljstvo.

Pa sam nastavio hodati, primati udarce

dok nisu odustali.

Kad sam zašao za ugao,

Mike je plakao, „Žao mi je, čovječe…

„Ustrtario sam se!

I tako unedogled.

Lice mi je oteklo

jedno oko nisam mogao otvoriti.

Malo prije nego što ćemo izaći iz pritvora

Pomislio sam kako Mike liči na Clinta Eastwooda…

Jedino na šta sam mogao misliti sada

jeste da se on ne bi ponašao tako.

 

           

Novogodišnji dan 1994.

Nat King Cole pjeva „spavaj u nebeskom miru“

Dok iz Britanije stižu vijesti o abortiranim fetusima

Implantiranim u sterilne žene.

Vozio sam sinoć Corvettu do Malibua – 130 milja na sat

Da poželim sinu sretnu Novu godinu.

Spavao je kad sam stigao.

Sutra…

            Danas mi je čestitao rođendan preko telefona.

 

Rođendan

Napunio sam 35 godina u Luksemburgu,

Negdje

između Pariza i Njemačke.

Ovdje postoji crveni most

Gdje, kako Helen kaže

Ljudi stalno dolaze da se ubiju,

Ali, ja nisam vidio nikoga

Pokraj ograde.

Ovdje snimam A House in the Hills.

Nedostaje mi sin.

Nedostaje mi supruga.

Imam noćne more kad pokušavam zaspati, ali

Sviđa mi se

Jutarnja magla.

 

(Pjesme prevela ELMA MUJAGIĆ)

 

(zurnal.info)