RIFAT ŠKRIJELJ, REKTOR UNSA: O Zakonu o visokom obrazovanju, centrima moći, kodeksu, individualnim slobodama...

ŽURNAL: Fakulteti UNSA uskoro, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju, gube pravni subjektivitet. Vi ste bili protiv toga prilikom rasprave o Zakonu?

Pravni subjektivitet fakulteta je doveden u pitanje prvo zakonom, a sada je donesena i odluka o pripajanju organizacionih jedinica UNSA. Kao Univerzitet sada imamo ubrzanu dinamiku provođenja tog procesa, koju diktira Ministarstvo obrazovanja KS. Nije dobro da se to radi brzo jer se prethodno moraju riješiti sva pitanja kako bi jedan fakultet ugasio svoj pravni subjektivitet i pripojio se Univerzitetu. Dugačak je to proces, treba riješiti sva pravna pitanja, od imovine preko obaveza koje imaju ta pravna lica. Dok ih kao “očišćena” pripojite UNSA - za to treba vremena.

ŽURNAL: Zašto ste bili protiv toga?

Smatrao sam da će jedan veliki univerzitet, sarajevski, koji se pokušava prekrojiti po modelu malih univerziteta, i čija je infrastruktura velika sa mnogo organizacionih jedinica, doživjeti veliki potres te da za to treba daleko više vremena. Bio sam protiv toga jer sam smatrao da će taj nagli gubitak pravnog subjektiviteta organizacionih jedinica dovesti u pitanje funkcionalnost Univerziteta u punom kapacitetu koja je sada postignuta, da će neki procesi biti usporeni, te da ćemo doživjeti pad kvaliteta nekih procesa. Međutim, zakon je donesen, ta formulacija je ugrađena u njega, i mi ćemo, za sada prvi u regiji, doživjeti potpunu reformu kroz taj proces.

Krenut ćemo na integraciju i trezorski način poslovanja, a kako će se to dugoročno odraziti na Univerzitet, na njegove organizacione jedinice, na međunarodne projekte, na ukupan izgled Univerziteta i njegovu funkcionalnost vidjet ćemo. Smatrao sam da to ne treba biti tako kruto postavljeno u zakonu, mogla se napraviti jedna kombinacija potpune akademske integracije, potpune finansijske kontrole u smislu transparentnosti ali ne ograničavanja Univerziteta da stiče i troši novac koji zarađuje. Moglo je da se napravi neko prelazno rješenje da sačuvamo neke naše autonomne elemente malo bolje.

ŽURNAL: Nije bilo razumijevanja za Vaše prijedloge?

Kao rektor nisam imao dovoljno razumijevanja od Ministarstva obrazovanja, koje je bilo inicijalni predlagač zakona. Kod  Parlamenta i političkih partija prevagnuo je taj prijedlog i vi nemate mogućnost da birate. Odluka o pripajanju je logičan slijed jer ona sada slijedi odredbe Zakona.
 
ŽURNAL: Kako je moguće da Ministarstvo obrazovanja KS ne uzima u obzir primjedbe, prijedloge, najviših članova akademske zajednice?

Događa se, nažalost. I ovog trenutka imate situaciju da se mnogi dokumenti pokušavaju donijeti kroz Ministarstvo. Oni smatraju kad uzmu dva ili tri čovjeka u komisiju da su time zadovoljili akademsku zajednicu. To je samo figurativno zadovoljavanje akademske zajednice, to nije suštinsko. Kad se donosi neki dokument koji se tiče reforme na univerzitetu, on bi trebao proći u nekoj formi nacrta makar mini javnu raspravu u akademskoj zajednici, na fakultetima i dobiti izjašnjenje Senata. Druga stvar, mi nismo budžetski korisnik, a tjera nas se na trezor. Trebamo prvo postati budžetski korisnik na način da se potpiše kolektivni ugovor za oblast visokog obrazovanja. Potpisivanje kolektivnog ugovora je obaveza između osnivača i sindikata kako bi se uredili međusobni odnosi a iza toga Univerzitet može da ide na trezor, jer je tada sigurna da osnivač mora plaćati ono što je preuzeo. Ovako mi imamo grant koji nam može biti jednog dana veći jednog manji a može biti zaustavljen.

ŽURNAL: U vezi sa gubitkom pravnog statusa, objavljena je i odluka da se imovina fakulteta prenosi na Univerzitet?

Prema toj odredbi, ukidanjem pravnog subjektiviteta fakulteta dogodilo bi se da i imovina organizacionih jedinica postaje imovina Univerziteta.

ŽURNAL: Pa onda i Kantona kao osnivača Univerziteta?

Da, on je po automatizmu vlasnik imovine Univerziteta. To je jako složeno pitanje i ono će se u periodu koji je pred nama sa aspekta prava morati vrlo precizno rješavati. Ne mogu tačno odgovoriti na neka pitanja iz tog domena, nisam pravnik ni sudija, ne radim na tim pitanjima. Ne znam, da budem vrlo iskren, ni kako će se to dogoditi. Ali ćemo generalno voditi računa kao Univerzitet da to ne bude na štetu organizacionih jednica ni Univerziteta. U tome će nam svakako trebati pomoć Pravobranilaštva.

ŽURNAL: Je li Vam neobično što se u tako krupan projekat prenosa imovine krenulo bez detaljnije pravne analize?

Slažem se s vama. I to je bio jedan od razloga mojeg suprotstavljanja takvom zakonu jer sam sve to predvidio da će nam se u narednom periodu događati. Sada kad je već takav zakon mora se uraditi jedan dobar akcioni plan, dokument, kojim će se definisati objektivni rokovi, ne kratki rokovi, kojim će se decidno definisati izvršioci i finansijski izbudžetirati sve te radnje. Kako ne bismo doveli u pitanje funkcionalnost.

ŽURNAL: U posljednje vrijeme pažnju javnosti zaokuplja i Kodeks UNSA. Ko je njegov autor?

Statutom Univerziteta se bavio odbor za normativna i pravna pitanja a Kodeksom komisija za pripremanje nacrta kodeksa koju smo formirali. Ispred kolegija rektora Komisijom je kooordinirala prorektorica za kvalitet prof. Majda Čohodar. Usvojili smo tekst nacrta kodeksa i uputili u javnu raspravu.

ŽURNAL: Hoće li biti usvojen?

Procijenio sam da taj dokument ne treba usvajati pred godišnje odmore, da ne treba tako brzo te primjedbe sagledati da se ne naprave greške. Tako da i javnost ima vremena za primjedbe. Nakon toga,  zadužit ćemo komisiju i možda je proširiti da napravi uvid u sve primjedbe i da se u pogledu definitivnog teksta kodeksa, odnosno prijedloga dokumenta, iz njega uklone sve eventualne sporne stvari, a nije isključeno da ih ima.

ŽURNAL: Najviše polemike je izazvao dio o odijevanju, koji je poprilično razrađen?

To je osjetljiv dio, i ako je tu komisija koja je pripremala ušla više u detalje mogla je napraviti greške, tj. ući u prostor koji se zove prava i uskraćivanja pojedinca, pa moramo tu biti oprezni. Pogledat ćemo taj dio i reducirati mnogo toga jer ne možete u takvom dokumentu dopustiti da ograničite nekome pravo. Neću kao rektor staviti na usvajanje dokument koji može u sebi imati bilo kakva ograničenja ili iritirajuće formulacije po bilo koga.

ŽURNAL: Da li ste svjesni kao rektor da se u javnom prostoru jedan čovjek ističe kao osoba koja brani taj kodeks i zalaže se za njega, pa se u javnosti stiče dojam da je on tvorac te ideje, ako već ne autor kodeksa? Zašto mu se dozvoljava da plasira tu sliku u javni prostor?

Ne možete zabraniti pojedincu da u javnom prostoru govori šta on misli.

ŽURNAL: Ali on je član Upravnog odbora?

Ali ga nije imenovao UO nego Vlada KS, odnosno studenti. On je iz reda studenata i mi smo ga kao Senat izabrali. Ali on to ne govori kao član UO, on se pojavljuje imenom i prezimenom kao predstavnik studenata. Ja kao rektor nemam pravo ograničavati pravo studentima u vršenju njihove dužnosti. Kada bih ja kao rektor pokušao uskratiti to pravo Studentskom parlamentu da nešto u javnosti kaže, onda bih ja napravio grešku. Prema tome svako treba da je odgovoran za ono što govori i što radi.
Izričita odgovornost za donošenje Kodeksa je na Senatu UNSA, prema tome pojedinci, bilo ko da su oni i iz bilo koje grupacije da dolaze, imaju mogućnost i pravo govoriti nešto, ali na Senatu će biti usvojeno onako kako bude najbolje i najprihvatljivije za akademsku zajednicu. U to sam više nego siguran, jer meni nije u interesu a ni bilo kome na Univerzitetu da imamo dokument koji će biti predmet stalne kritike ili koji neće na neki način negativnu sliku o Univerzitetu slati.

ŽURNAL: Ovaj kodeks dosta se razlikuje od kodeksa iz okruženja. U njemu nema odredbi o transparentnosti prilikom polaganja ispita, krivotvorenju radova, primanju dara, sukobu interesa, diskriminaciji... Da li je ta oblast dovoljno regulisana nekim drugim dokumentima UNSA?

Na snazi imamo i Etički kodeks i u njemu su obuhvaćeni neki elementi ovoga o čemu vi govorite.
Primanje dara nije regulisano tu. UNSA i svi univerziteti su obavezni to urediti na neki način. Moguće da ovaj kodeks ponašanja i oblačenja ne sadrži te formulacije, to je sasvim moguće, jer različiti univerziteti imaju različite pristupe u izradi ovih dokumenata. Ali generalno to ne znači da se Univerzitet neće pozabaviti i tim.
UNSA sarađuje sa Antikorupcionom timom vlade KS. Proslijedili smo im naše dokumente i dobili smo saglasnost od njih. Imamo mehanizme za djelovanje po ovim pitanjima – Etički komitet i Etički kodeks.
Nije se u te detalje ulazilo o kojima govorite jer su predmetom drugačijih posmatranja na UNSA.

ŽURNAL: Član 11 predloženog kodeksa kaže kako osoblje treba slijediti pravilo političke neutralnosti. Mislite li da će to biti moguće s obzirom na pasivni ili aktivni politički angažman velikog dijela uposlenika UNSA?

U Kodeksu se ta odredba odnosi na jednu vrlo specifičnu formulaciju političke neutralnosti koja je i sada prisutna u članu 62 statuta UNSA. Tamo i sada piše da rektor i dekani u mandatu ne mogu biti članovi rukovodstva političkih partija, članovi izvršnih organa političkih partija niti zakonodavne i izvršne vlasti bilo kog nivoa. Zbog te odredbe ja sam, kada sam izabran na  mjesto rektora prije nego sam preuzeo dužnost 30. septembra 2016., zvanično podnio ostavku na mjesto člana Kantonalnog izvršnog odbora SDA. Dakle, to je ograničenje koje prozlazi iz Statuta. Ta vrsta političke neutralnosti podrazumijeva se i u ovim formulacijama u Kodeksu. Na fakultetima i Univerzitetu u radnim prostorijama ne može biti političkih partija, skupova itd.

ŽURNAL: U tom kontekstu političke neutralnosti - i Vi ste nedavno dali podršku gospodinu Đukanoviću na izborima u Crnoj Gori.

Moja podrška gospodinu Đukanoviću u državi koja se zove Crna Gora bila je zvanično na poziv šireg kruga intelektualaca iz tih krajeva, gdje su u kampanji izbora predsjednika susjedne države tražili da neko od značajnih ličnosti iz Crne Gore, ko negdje izvan te države obnaša dužnost, može dati podršku. Pa su me tako u Nikšiću, gdje sam odrastao i započeo svoje školovanje, pozvali i  naravno da sam dao podršku gospodinu Đukanoviću, kao čovjek, kao intelektualac.

ŽURNAL: Dali ste podršku kao profesor UNSA? Citiram: “Kao profesor Univerziteta moram da kažem da je za Crnu Goru važno da njen lider u vremenu koje je pred nama ne mora posebno da se predstavlja u budućnosti Evropi i svijetu. Crna Gora je osigurač mira u zemljama Zapadnog Balkana. Vidite ko nas okružuje, vidite kako danas žive Bošnjaci u CG, vidite kako danas žive građani CG i shvatit ćete da je ovo zajednički imenitelj koji će u značajnoj mjeri odrediti budućnost ove zemlje. U to ime molim dragog Boga da pobijedi ovaj čovjek zajedno sa svima vama jer tada pobjeđujete svi i pobjeđuje Crna Gora.”

Ja sam tamo govorio kao neko rođen u toj zemlji, birao se predsjednik te države i ja na tu vrstu građanske slobode imam pravo. Ja sam do kraja života profesor Univerziteta i to je dimenzija sa kojom čovjek živi. Ali, da se razumijemo, to moje obraćanje možemo uzeti kao primjer u odnosu na Univerzitet potpune političke neutralnosti. Niti se taj skup događao na UNSA ni u BiH niti sam bilo šta što je vezano za Univerzitet koristio u toj mojoj podršci. To su potpuno odvojene stvari.

Ali, kad vi dođete na predavanje i treba da držite predavanje iz književnosti ili ja iz zoologije, i ako ja mojim studentima umjesto tog predavanja pričam o politici stranke čiji sam član - e to nema smisla.  A to nam se nekad događa. Ili da umjesto da održim predavanje svojim studentima izostavim to predavanje ili ga reduciram i pričam im političku priču. To su ozbiljne stvari i u tom pogledu politička neutralnost nastavnog osoblja odnosno akademskog osoblja se zahtijeva na univerzitetu.

ŽURNAL: Ili naprimjer ako je neko ko je član jedne jake političke partije i član UO u isto vrijeme i učestvuje u donošenju odluka?

Vlada, među ona četiri kandidata koje sad po novom zakonu imenuje, bira koga hoće i to je dogovor političkih partija ko će tamo biti. Za Univerzitet taj dio za sada nije sporan jer među te četiri osobe koje su predložene nije predložen niko od predsjednika političkih partija, rukovodnih organa. To su uglavnom lica koja jeste predložila Vlada ali neki nisu u stranci.
Predstavnik ispred SPUS-a ima pravo biti na listi i ima pravo biti član političke partije ali ako prođe u parlament KS, morat će podnijeti možda i ostavku na mjesto članstva u UO. Ali pošto je on imenovan iz reda studenata mandat mu je godinu dana i ističe krajem ove godine i mislim da u tom pogledu nije povrijeđen zakon.

Nisam dobio odluke inspekcije u vezi sa Medicinskim fakultetom

ŽURNAL: Dosta je burno u zadnje vrijeme na Medicinskom fakultetu UNSA.

U zadnjih godinu dana imali smo smjenu tri menadžmenta, Zbog izmjena Zakona Fakultet je sada došao u vrlo specifičnu situaciju kao i KCUS, koji je sada zvanično pridružena članica UNSA kao nastavna baza. Po zakonu iz 2013. to nije bio, neko ga je potpuno besporebno i nepravedno bio isključio iz članstva Univerziteta. To u značajnoj mjeri mijenja odnose na Fakultetu, i to je činjenica sa kojom se neki ljudi teško suočavaju, ljudi koji su bili zaposlenici KCUS-a. U tom smislu pojavljuju se sporovi između profesora i Fakulteta.

Neki profesori koji su imali 95 posto radnog odnosa na KCUS-u a pet posto na Fakultetu, a sada su napustili KCUS žele ostati u stalnom radnom odnosu na Fakultetu. Medicinski fakultet sada je na stanovištu da prednost da onome koji su zapolensi u KCUS-u, jer studenti trebaju praksu u nastavnoj bazi. Taj odnos između Fakulteta i KCUS-a je uređen posebnim sporazumom i na temelju tog sporazuma imaju se ponašati..

ŽURNAL: To je neki sporazum između Fakulteta i KCUS-a, ne nešto što je prošlo zakonsku proceduru i doneseno na Vladi, pa je u tom smislu i zakonski obavezujući?

Jeste on obavezujući kad se napravi jer se po njemu mora postupati.

ŽURNAL: Vi znate da su u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, koja je zadužena za pravno tumačenje te situacije, donijeli više rješenja kojima je Fakultet kažnjen?

To gdje su izrečene kazne su stvar proceduralnih grešaka u postupanju Fakulteta. Ja kao rektor nisam dobijao ta rješenja od inspekcije jer nisu dužni da ih meni šalju, oni su ih upućivali Fakultetu, Ne mogu ih komentarisati ni postupati po njima.

ŽURNAL: Ipak, vi ste potpisivali neke odluke koje su ranije osporavane rješenjima inspektora?

Ne, samo odluke koje se tiču akademskih procedura.

ŽURNAL: Ali za te odluke su postojala rješenja kantonalne inspekcije da su nezakonita?

Imali smo samo jedan slučaj gdje je bila upućena odluka o imenovanju prema Senatu. Zaustavili smo je jer smo uočili da je bila greška. Ja sam čak išao na sastanak kod direktora Uprave za inspekcijske poslove sa molbom da ono što je po proceduri njihovog rada dozvoljeno po zakonu da mogu dostaviti Univerzitetu preventivno, da nam se ne bi dogodilo da za nešto na Medicini bude izrčena kazna a da mi u nastavku procedure to usvojimo na Senatu.

ŽURNAL: Kako vi tumačite te odredbe da neko ko ne radi u Kliničkom centru ne može raditi ni na Medicini?

U jednom slučaju Fakultet je poništio konkurs za predmet Interna medicina jer je komisija u konačnici utvrdila da jedna kandidatkinja, a nakon intervencije Kantonalne inspekcije, ima falsifikovane podatke u prijavi na konkurs, a drugi kandidat, navodi komisija, nije član nastavne baze. Upravo za tu tvrdnju o nastavnoj bazi je i KUIP i Ministarstvo obrazovanja kao drugostepeni organ donijelo rješenja da nemaju zakonska uporišta.

Senat je prihvatio taj izvještaj komisije koji je baziran na toj tezi o nastavnoj bazi za koju je inspekcija utvrdila da je nezakonita?

Trajala je ta procedura. U prvom slučaju za ovu kandidatkinju bio je pokušaj prijedloga da se ona izabere. Ta je procedura zaustavljena na Senatu jer nije ispunjavala uslove prema mišljenju pravne službe UNSA koja je bila sljedeći filter. Mi smo uočili da to nije kompletno i vratili. Kako god MF gledao kao rektor UNSA ne mogu reći da je dekanica kriva za tu stvar. Taj izbor nam više nije došao na dnevni red. U nastavku te procedure donijeli su odluku koja je predmet sudskog spora, ali mi nismo mogli na Senatu postupati suprotno odlukama Vijeća u elementima u kojima nismo 100 posto sigurni da je nešto nezakonito. A pošto naša pravna služba nije stajala na stanovištu da je nešto nezakonito, tu proceduru smo proveli. Sada će Medicinski fakultet biti u poziciji da odgovara na tužbu.

ŽURNAL: U našem ranijem razgovoru i sami ste rekli da nastavna baza nije uslov za predavanje. Može biti prednost ali nije uslov?

Ne piše tamo decidno da je uslov ali kad birate nastavnike i kad komisija piše izvještaj pod jednakim uslovima... Ali, nisu bili jednaki uslovi – kandidatkinja je imala falsifikovanu prijavu...
A ona nije ni prošla, nismo je izabrali. Sama činjenica da je nismo izabrali govori da ona nije mogla proći pored nas.

ŽURNAL: Gdje je tu odgovornost predsjednika komisije i Fakulteta?

Vijeće je razmatralo izvještaj komisije i sada svaki moj dublji ulazak u procedure na Fakultetu je involviranje rektora u 25 vijeća 25 fakulteta. To nije praksa. Praksa je da naša pravna služba kad dođe s fakulteta odreaguje i vrati što nije uredu. Ja ću pratiti stanje i vidjeti u okviru svojih nadležnosti koje nisu beskonačne. Tamo gdje budem imao dokaze reagirat ću. U ovom slučaju, na žalost kandidata koji su završili tako kako su završili, ja nisam imao dokaze o nezakonitostima.

ŽURNAL: Šta su onda rješenja inspektora?

Nisam ih dobio. Tamo gdje dobijemo rješenje poštovat ćemo ga.

ŽURNAL: Mogu li MF i UNSA sebi priuštiti da ostaju bez takvog nastavnog kadra? Međunarodno priznatih ljekara i profesora?

Ja mislim da je velika šteta što takvi profesori nisu i uposlenici KCUS-a i nastavnici na Fakultetu. Sigurno je ta šteta evidentna na Fakultetu u slučaju nekih ljudi, ali to nije do mene. Kod ovakvog odnosa snaga u Kantonu, to pitanje ne može riješiti rektor.

ŽURNAL: Prethodna dekanesa prilikom obrazlaganja ostavke rekla je kako MF upravljaju “izmješteni centri moći”, referirajući se na generalnu direktoricu KCUS-a Sebije Izetbegović.

Profesorica Izetbegović je samo jedna od članica Vijeća i veliki je grijeh od bilo koga sa UNSA da iznosi takve tvrdnje. Fakultet ima dekana, prodekana, Vijeće... i ako zaista nisu u stanju da naprave odluke po zakonu i Statutu, onda tu nešto nije uredu.
Naš Medicinski fakultet jedan je od boljih ako ne i najbolji u BiH i šire, na kome imamo školovanje ljekara i na engleskom jeziku. U prvoj generaciji studija na engleskom jeziku imali smo studente iz 11 zemalja i ja odgovorno tvrdim da je to jedan od boljih fakulteta UNSA. Ako Vijeće broji više od 100 ljudi a imamo problem sa dva čovjeka – pa to su stvari koje treba objektivno sagledati.

(zurnal.info)