DA LI JE NAVALJNI UBIJEN: Obračun Putinovog režima s borcem protiv korupcije

Aleksej Navaljni, ruski opozicionar i najglasniji kritičar Vladimira Putina i njegovog režima, umro je 16. februara u zatvoru u ruskom autonomnom okrugu Jamalo-Nenec, na dalekom sjeveru ove države, saopćili su prije nekoliko dana iz ove zatvorske službe.

Vrlo brzo pojavile su se informacije da je Navaljni umro nakon šetnje od „sindroma iznenadne smrti“, dok su ruski prorežimski mediji objavili kako je umro od krvnog ugruška. Mnogi u ove izvještaje ne vjeruju, a brojni zvaničnici mahom iz zapadnih zemalja prst su uperili prema Kremlju, pozivajući na nezavisnu istragu.

„Aleksej Navaljni je ubijen. Putin ga je ubio“, saopćit će potom na svojim kanalima na društvenim mrežama iz tima Alekseja Navaljnog.

Vladimir Osečkin, osnivač grupe za ljudska prava Gulagu.net, rekao je kako je Navaljni vjerovatno ubijen udarcem šakom u srce nakon što je nekoliko sati bio izložen ledenim uvjetima. Riječ je o tehnici kojoj su nekada podučavali KBG-ove operativce.

Osečkin je, pozivajući se na izvor koji radi u zatvoru, za The Times rekao da su modrice pronađene na tijelu Navaljnog „u skladu s tehnikom jednog udarca“, te da je prije smrti Navaljni bio prisiljen provesti više od dva i po sata na otvorenom, u samici, gdje su temperature znale pasti do minus 27 stepeni Celzija. Zatvorenici su obično držani na otvorenom ne duže od jednog sata.

U vrijeme kada je objavljena informacija o smrti Alekseja Navaljnog, njegova supruga Julija Navaljna prisustvovala je Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu. Na iznenađenje prisutnih, izašla je za govornicu, rekavši da „Putin i njegovi saveznici treba da budu lično odgovorni za sve zločine koje su počinili u Rusiji“, da „Putin mora biti izveden pred lice pravde“, te je pozvala međunarodnu zajednicu da se „ujedini i pobijedi ovo zlo“.

Da stvari budu sumnjivije, posmrtni ostaci Alekseja Navaljnog, uprkos zahtjevima, neće biti predati porodici još najmanje dvije sedmice. Razlog je, istakli su, provođenje dodatne istrage i tzv. hemijska analiza.

Međutim, sve ono što se dešavalo Alekseju Navaljnom prije smrti – od zabrana okupljanja i hapšenja, preko trovanja nervnim agensom novičokom, pa sve do, kako mnogi ocjenjuju, politički montiranim sudskim procesima – idu u prilog tezi da je za njegovo zatvaranje i konačno smrt odgovoran ruski režim, pa čak i sam Vladimir Putin.

Lista sumnjivih smrti Putinovih protivnika i kritičara tako je proširena. Jurij Šekočikin, novinar Novaje Gazete i opozicioni zastupnik u Državnoj dumi kasnih 1990-ih koji osuđivao korupciju i organizirani kriminal u Rusiji, umirao je sedmicu dana 2003. godine mučnom smrću od misterioznog trovanja. U 2006. godini Ana Politkovskaja, novinarka Novaje Gazete, ubijena je u liftu svoje kuće s pet metaka u prsa i glavu. Iste godine je Aleksandar Litvinenko, bivši zaposlenik tajne službe i Putinov protivnik, preminuo u londonskoj bolnici od trovanja radioaktivnom tvari polonij-210. Tri godine kasnije pripadnici jedne fašističke organizacije ubijaju advokata Stanislava Markelova i novinarku Anastasiju Baburovu. Natalija Estemirova je 2009. oteta ispred vrata svoje kuće u čečenskoj prijestolnici Grozni i pronađena mrtva nekoliko sati kasnije u jarku u susjednoj republici Ingušetiji, ubijena s više hitaca u glavu i prsa. 

U februaru 2015. godine, sa četiri metka u leđa i potiljak, ubijen je Boris Njemcov, bivši zamjenik premijera Ruske Federacije u vrijeme Borisa Jeljcina i istaknuti Putinov kritičar. U 2018. godini ruski dvostruki agent Sergej Skripalj i njegova kćerka Julija pronađeni su bez svijesti na klupi u parku u Velikoj Britaniji. Oboje su preživjeli napad nervnim agensom novičok. A augustu 2019. u Berlinu je ubijen Selimkan Kangošvili, dok je 2022. Ravil Maganov, direktor ruske naftne kompanije Lukoil, preminuo nakon pada sa šestog sprata jedne moskovske bolnice. Ruski naftni div Lukoil bio je prva velika ruska kompanija koja je pozvala na prekid rata u Ukrajini. 

OD TROVANJA DO ZATVARANJA

Odgovori na mnoga pitanja u vezi sa Aleksejom Navaljnim pružena su u dokumentarnom filmu „Navalny“ koji je objavljen 2022. godine i koji je kasnije nagrađen Oskarom. U filmu su date detaljne informacije u vezi s trovanjem i pokušajem ubistva Alekseja Navaljnog.

Krenimo redom. Navaljni je predstavljen kao najglasniji Putinov opozicionar i njegov istinski protivnik, neko ko ruskog predsjednika i njegove saradnike direktno naziva lopovima, te neko ko istovremeno javnost obavještava o brojnim koruptivnim aferama ruske vlasti uz predočavanje konkretnih dokaza. Djelovalo je da je on jedini opozicioni lider u Rusiji koji je sposoban da okupi veliki broj ljudi širom države u protestima protiv Putinovog režima.

Kritičari Alekseja Navaljnog uvijek su u prvi plan izbacivali nekoliko stvari iz njegove prošlosti – prisustvovanje nacionalističkim skupovima s nacističkim i fašističkim obilježjima, ali i islamofobne i antimigrantske stavove i istupe. Navaljni u filmu to brani na način da kaže kako je nemoguće boriti se protiv režima bez stvaranja široke koalicije, a čiji veliki dio čine upravo nacionalisti.

Ali, Navaljni vremenom svu svoju pažnju usmjerava ka borbi protiv korupcije. Da su ga Putin i saradnici ozbiljno shvatili pokazuje i to da se Navaljni, uprkos sve većoj popularnosti, na početku uopće nije ni pojavljivao u prorežimskim ruskim medijima, zabranjivani su mu protestni skupovi, upadali su u kancelarije njegovog tima, konfiskovali opremu, čak i fizički maltretirali.

U takvoj situaciji, Navaljni se morao prilagoditi. „Shvatio sam da mogu uraditi mnogo toga sam, uz podršku supruge Julije. Treba mi samo mala grupa ljudi na koje mogu da se oslonim. Ništa novca, mnogo rada, internet i to je to“, govorio je Navaljni.

On i njegov tim shvatili su moć novih medija i u potpunosti se oslonili na internet i društvene mreže, jedini, ali vrlo moćan kanal koji im je preostao s obzirom na to da je Navaljni praktično bio zabranjen u klasičnim ruskim medijima.

Pozivi na proteste, stotine snimaka o istraživanjima o korupciji, pridobijanje ruskih građana… Navaljni je znao kako da iskoristi društvene mreže, pa su njegovi snimci bili veoma popularni, a gledanost se mjerila u desetinama i stotinama miliona.

Takav opozicionar nije odgovarao Putinovom režimu, a sam Putin uvijek je odbijao čak i da mu izgovori ime. Vremenom su shvatili da ga ne mogu ignorisati, pa su režimski mediji ipak počeli da ga spominju, ali u najgorem mogućem kontekstu – strani agent, budala, alkoholičar, neko ko koristi droge, američke antidepresive, neko ko orgija sa homoseksualcima…

Uprkos tome što je prepoznat kao opasnost za režim, Navaljni nije vjerovao u to da je vlast spremna da ga ubije. „Bilo bi problematično kad bi me samo ubili“, mislio je on.

Ubrzo će shvatiti da se prevario. Na letu iz grada Tomsk na Sibiru, 20. augusta 2020, osjetio je snažne bolove, nakon čega avion hitno slijeće u grad Omsk. Navaljni se u životno ugroženom stanju prevozi u bolnicu. U javnosti se ubrzo pojavljuju informacije da je otrovan.

Iz bolnice su demantirali mogućnost trovanja, a prema njihovom izvještaju riječ je bila o poremećaju metabolizma i padu šećera u krvi. I tada su na početku zabranjivali porodici da uopće vide Navaljnog, a odbijali su i zahtjeve da se prebaci u neku od evropskih bolnica.

„Mislimo da je prebacivanje odbijeno da bi se dobilo na vremenu i da bi otrov nestao iz Aleksejevog tijela“, reći će medijima supruga Julija.

Naposljetku je Navaljni prebačen u bolnicu u Berlinu 22. augusta. Istovremeno njegov tim, kasnije pojačan istraživačkim novinarom Hristom Grozevom, počinje raditi na istraživanju trovanja Navaljnog. Ubrzo dolaze do informacije da je Navaljni otrovan i to vojnim nervnim agensom novičok.

Za njegov tim to je bio veliki šok. „To je Putinov omiljeni otrov. Znači da nije odlučio samo da ga ubije, već da ga otruje. I to ne bilo kojim otrovom, već novičokom. Kao da se potpisao na mjestu zločina“, kazao je Leonid Volkov, šef kabineta Navaljnog.

Ubrzo Hristo Grozev otkriva imena agenata glavne ruske obavještajne agencije FSB i naučnika koji rade s novičokom, a koji su bili uključeni u tajnu operaciju trovanja, odnosno pokušaja ubistva Navaljnog. Osim toga, otkriveno je i da su ubistvo Navaljnog planirali godinama.

„Kad smo otkrili tu tajnu operaciju, bila je toliko šokantna da je i nama izgledala nevjerovatno. Mislim, dajte, Vlada plaća čitav tim od 20 i nešto ljudi čiji je jedini posao da truje druge Ruse? To zvuči nevjerovatno. Zato je trebalo da sve vide i drugi novinari“, rekao je Hristo Grozev.

I vidjeli su. CNN, Spiegel, El Pais… provjerili su i potvrdili sve ono što je istraživački tim otkrio. Ipak, najzanimljiviji dio uslijedio je na dan objave istraživanja kada je Navaljni lično zvao ljude koji su učestvovali u akciji usmjerenoj protiv njega.

Na kraju je, lažno se predstavljajući, razgovarao s hemičarem Konstantinom Kudrjavcevom koji mu je otkrio mnoge detalje akcije, a najvažnije da su novičok nanosili na rubove donjeg rublja. Navaljni nije tada preminuo, otkrilo se, jer je avion brzo sletio u grad Omsk i jer su ljekari brzo reagirali.

Navaljnijev tim bio je siguran da iza svega stoji sam Vladimir Putin, što su iz Kremlja u više navrata demantirali. Ali Navaljni je opet koristio moć društvenih mreža, sada uz pomoć velikih svjetskih medija, te je ova priča postala jedna od najvećih i najznačajnijih svjetskih tema. Za Kremlj cijela priča bila je – lažna.

Uprkos realnoj opasnosti, Aleksej Navaljni 17. januara 2021. ipak odlučuje da se vrati u Rusiju, u Moskvu. Njegov dolazak došli su pozdraviti brojni građani koji su imali problema i s policijom, a sam Navaljni priveden je kada je sletio.

Dva dana nakon povratka Navaljnog u Rusiju, njegov tim objavio je istraživački film pod nazivom „Putinova palata“, a u kojem su, kako tvrde, otkrili razgranatu korupcijsku shemu povezanu s Putinovom palatom i imanjem na obali Crnog mora. O tome možete čitati na Žurnalu u narednim danima.

Što se tiče filma „Navalny“, on završava njegovim hapšenjem na aerodromu i ranije snimljenom porukom u slučaju da bude ubijen.

„Ako odluče da me ubiju, to znači da smo nevjerovatno jaki. Moramo iskoristiti tu moć, ne odustati, sjetiti se da smo veoma snažni. Zlo jedino može da pobijedi, ako dobri ljudi ne čine ništa“, poručio je Navaljni.

Za njega lično u Rusiji su uslijedili sudski procesi, a mnogi će ih ocijeniti političkim i montiranim. Posljednji put osuđen je na još 19 godina zatvora zbog „osnivanja i finansiranja ektremističke organizacije i njenih aktivnosti“. Ranije je bio osuđen na devetogodišnju kaznu zatvora zbog kršenja uvjetne kazne, prevare i nepoštovanja suda. Njegova antikorupcijska organizacija proglašena je ekstremističkom, a ključni saradnici morali su utočište pronaći izvan Rusije.

U zatvorima će biti sve do 16. februara 2024. kada je umro, odnosno kako tvrde iz njegovog tima, kada je ubijen. Prethodno je njegov tim u nekoliko navrata izražavao zabrinutost zbog odnosa prema Navaljnom i uvjetima u zatvorima, posebno u zatvoru u ruskom autonomnom okrugu Jamalo-Nenec gdje je Navaljni boravio do svoje smrti.

Ovaj zatvor, odnosno kaznena kolonija je u sovjetskom vremenu bila poznata kao Gulag 501, ili „Polarni vuk“, i smatra se jednim od najgorih i najizolovanijih zatvora u Rusiji. Vremenski uvjeti su surovi, s prosječnim zimskim temperaturama od -20 stepeni Celzijevih. Zatvor je okružen planinama i nepreglednom tundrom, pa je pobjeći praktično nemoguće.

Stručnjaci kažu i da je zatvor dizajniran da slomi zatvorenike i fizički i psihički. Zatvorenici su svjedočili kako su, na primjer, bili kažnjavani za prestupe drugih tako što su ih primoravali da stoje vani, na zimi, bez kaputa.

Navaljni je podnosio žalbe na zatvorske uvjete, što mu je omogućavalo da se pojavljuje na sudu i redovno daje izjave pred kamerom.

(zurnal.info)