Bojan Stojanović, dreser u kampu za obuku pasa:OD AFGANISTANA DO RJEČICE: Psi su mi dvaput spasili život

Arhiva

OD AFGANISTANA DO RJEČICE: Psi su mi dvaput spasili život

Nisu psi krivi što ih "konji" izbace na ulicu. Svi koji se žale na pse ili ih maltretiraju trebali bi ih koji put nahraniti pa će vidjeti da ih pas više nikada neće napasti

OD AFGANISTANA DO RJEČICE: Psi su mi dvaput spasili život
FOTO: Adi Kebo/zurnal.info

Dok se u glavnom bh. gradu sve češće o psima govori kao agresivnim životinjama i neprijateljima ljudi, u selu Rječica u predgrađu Sarajeva Bojan Stojanović vraća vjeru u priču o psu kao čovjekovom najboljem prijatelju.

Bojan se dresurom pasa počeo baviti 1988. godine, nakon čega obuke i školovanja prolazi širom svijeta. Danas je dreser pasa u kampu K9 Delta Sarajevo, gdje radi sa policijskim i vojnim psima, ali i vlasničkim psima dovedenim na dresuru.

U vrijeme naše posjete u kampu je bilo 18 pasa, a Bojan kaže da ih je u jednom trenutku bilo 41. Svoje znanje sticao je, između ostalog, u Holandiji, Americi, pri Francuskoj legiji časti kao kerovođa ali i u Afganistanu, gdje je radio kao vodič pasa, pa se još uvijek dobro sjeća psa koji mu je dva puta spasio život:

Prvo idem ja sa psom pa svi ostali. Nedavno kad sam pitao za psa koji mi je spasio život rekli su mi da sad maltretira nekog drugog jer je navikao na mene – kaže sa smijehom.

Vojne i policijske pse uglavnom trenira po „narudžbama“ iz inostranstva jer, kaže, u BiH nema sluha za njegov posao, a policija rijetko koristi pse za osiguravanje važnih događaja. Dresura službenog psa traje oko godinu i po dana a idealno vrije za započinjanje rada sa vlasničkim psom je od šest do osam mjeseci:

Ljudi dovode pse i nekada kažu kako su „nemogući“ a ja nakon rada sa njima zapravo vidim da su psi bili maltretirani. Pas vas neće ugristi ukoliko nije ranije udaran ili šikaniran, nema kod pasa zlonamjernih ugriza.

Ugrize koje je on zaradio, kaže, dobio je tokom treninga ali ne krivicom psa:

- A imam ih više nego Branko Ćopić djela – kaže u šali.

U narednom periodu planira ponovo u Afganistan:

Idem kako bih ovaj kamp napravio onakvim kakav treba biti i kakav želim, s obzirom na uslove i nerazumijevanje ovdje.

Osvrćući se na probleme u smislu neprovođenja Zakona o zaštiti životinja i odnosu ljudi prema psima posljednjih godina Bojan kaže:

Nisu psi krivi što ih "konji" izbace na ulicu. Svi koji se žale na pse ili ih maltretiraju trebali bi ih koji put nahraniti pa će vidjeti da ih pas više nikada neće napasti. A i pas koji napadne učini to jer je isprovociran ranijim zlostavljanjem. Rješenje jeste i sterilizacija i ukljanjanje sa ulica ali promjena odnosa prema životinji.

U BiH radi samo još jedan dreser certificiran kao Bojan, kaže, a nešto manje od 30 ih radi kao kerovođe:

- U svijetu je to zanimanje traženo i cijenjeno jer policija često koristi pse, a kod nas dreseri uglavnom imaju stalni posao pa rade pored njega.

Bojan u kampu sa psima radi svaki dan i kaže kako su za njega psi „broj jedan, pa sve ostalo“.

(zurnal.info)