SANA IZ NOVOG GRADA:Od sinonima za tekstilnu industriju do ruševine
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Istraga

SANA IZ NOVOG GRADA: Od sinonima za tekstilnu industriju do ruševine

„Sve rijeke teku od izvora prema ušću, samo Sana teče prema vama”. Ovo su riječi prepoznatljive prijeratne reklame za Fabriku tekstilne industrije „Sana“ iz Novog Grada.

Od sinonima za tekstilnu industriju do ruševine
Foto: capital.ba

„Sana“ je u pogonima i prodajnim objektima zapošljavala 3.000 radnika i predstavljala je jedan od sinonima za tekstilnu industriju u bivšoj SFRJ, piše CAPITAL.

Od nekadašnjeg uspjeha ostala je urušena centrala u Novom Gradu te nekoliko manjih pogona koji su preživjeli privatizaciju i bave se tekstilnom proizvodnjom.

Fabrika „Sana“ osnovana je 1937. godine kao malena privatna pletionica u vlasništvu porodice Avdagić. U procesu nacionalizacije poslije Drugog svjetskog rata prerasla je u veliki proizvodni kombinat. Na vrhuncu je ovaj gigant zapošljavao oko 3.000 radnika, većinom žena.

Osim centrale u Novom Gradu imao je i manje pogone u drugim mjestima te razgranatu prodajnu mrežu. Osamdesetih godina prošlog vijeka „Sana“ je proizvodila vlastite kolekcije ležerne odjeće, donjeg veša, dječje odjeće i vjenčanica. Sve to je prodavano u prodavnicama koje su bile dio trgovačke mreže „Sane“ širom bivše Jugoslavije.

„Sana“ nije proizvodila samo za domaće potrebe, jer je u pojedinim periodima i oko 80 odsto proizvodnje bilo namijenjeno za inostrano tržište.

U „Sani“ je 1985. godine snimljena popularna televizijska serija „Priče iz fabrike“ koja je prikazivala radničku svakodnevicu.

Fabrika je radila punom parom do devedesetih godina i početka rata na prostoru bivše Jugoslavije. „Sana“ je u ratnom i poslijeratnom periodu održala proizvodnju, ali smanjenim intenzitetom. Ta situacija je trajala cijelu tu deceniju nakon čega je počelo rasparčavanje imovine nekadašnjeg giganta.

Dio objekata na centralnoj lokaciji u Novom Gradu je prodat, a ostatak je vremenom propao. Radionice je kupio Ranko Živković i pretvorio ih u supermarket koji je vremenom propao. Prostor u kojem se obavljala dorada je takođe prodan, ali je i on propao. Rasprodate su i mašine koje su se nalazile u pogonima.

Dio zgrada je kupila firma „Interpromet“, ali one nisu dobile novu funkciju. Sličnu sudbinu doživjela je i upravna zgrada za koju se takođe traži nova namjena.

Stečajni postupak nad fabrikom „Sana – trikotaža i konfekcija“ otvoren je 2004. godine. Prije otvaranja stečajnog postupka sva nepokretna imovina „Sane“, izuzev dvije portirnice, stavljena je pod hipoteku. Razlučni povjerioci su se zbog toga namirili u izvršnom postupku čime je umanjena stečajna masa i onemogućeno potpuno namirenje ostalih povjerilaca.

Ukupna stečajna masa, odnosno ono što je preostalo od imovine, unovčeno je za 252.869 KM. Na troškove stečajnog postupka otišlo je 193.280 KM, a sa preostalih 59.589 KM pokriveno je tek deset odsto priznatih potraživanja.

Od toga je za izmirenje obaveza prema radnicima otišlo oko 20.000 KM, a za potraživanja povjerilaca višeg isplatnog reda nepunih 40.000 maraka. Stečaj je okončan 2007. godine.

Osim centralne lokacije, „Sana“ je imala 106 prodavnica širom bivše Jugoslavije. Neke su prodate, a neke izgubljene, uglavnom one koje su raspadom bivše Jugoslavije ostale na teritorijama drugih država.

„Sana“ je imala i brojne manje pogone koji su privatizovani. Pojedini danas proizvode, dok drugi nisu preživjeli privatizaciju. Pogon u Sanskom Mostu je završio u privatnim rukama, ali ne radi, dok pogon u Rujiškoj dijelom radi. „Sana Elvis“ u Svodni i „Sana linea“ u Kostajnici su opstali, bave se tekstilnom proizvodnjom i zadržali su dijelić nekadašnjeg sjaja „Sane“.

Na mjestu gdje je snimljena popularna serija „Priče iz fabrike“ danas se mogu snimiti samo ruševine i tužni kadrovi za ovaj serijal o propalim fabrikama.

(zurnal.info)