Najistaknutiji predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini Peter Sorensen završava svoj mandat u našoj zemlji i odlazi na novu funkciju ambasadora Unije u Ujedinjenim narodima. Bosnu i Hercegovinu Sorensen ostavlja zaglavljenu u mulju približavanja Uniji gdje je i bila kada je preuzeo funkciju u septembru 2011. godine.
Unija je Sorensena u BiH poslala najviše iz razloga da natjera domaće političare na dogovore i reforme koje će državu približiti Uniji. U tom je poslu Sorensen potpuno podbacio, što i sam priznaje. Vidi se to iz odgovora na pitanje o rezultatima svog rada u BiH.
Koliko zarađuje Sorensen?
U intervjuu za Glas Srpske Sorensen je imao priliku da kaže kako vidi BiH nakon svog mandata. Umjesto toga, Sorensen je ponudio najdiplomatskiji mogući odgovor bez ikakve suštine.
“Imajući u vidu obim i sadržajnost djelovanja Europske unije u zemlji, ono što je važno je cjelokupni odnos između Europske unije i Bosne i Hercegovine, te cijeli moj tim, svakako ne samo ja”, bio je Sorensenov odgovor.
Na još jasnije pitanje novinara, šta smatra svojim najvećim uspjesima i neuspjesima, Sorensen umjesto približavanja zemlje Uniji navodi pomoć poplavljenima.
“U posljednje tri godine razmatran je cijeli niz pitanja. Međutim, nakon razornih poplava koje su pogodile zemlju u maju, naš Ured je uložio značajan dio napora na rješavanje krizne situacije i njenih posljedica”, odgovorio je Sorensen.
On, naravno, ne može uraditi posao domaćih političara. Stanovnici ove zemlje svakako su zahvalni njemu i Evropskoj uniji na pomoći tokom i nakon poplava. Ipak, Sorensen je platu od Unije dobijao prije svega da privoli političare na reforme koje su uslov približavanja Uniji. Zanimalo nas je koliko je Sorensen zarađivao u BiH.
Glasnogovornik Delegacije Evropske unije Andy McGuffie nije mogao dati precizan odgovor na naše pitanje.
“Ne možemo komentirati pojedinačne ugovore (...)”, rekao je McGuffie u odgovoru za Žurnal i uputio nas na propise Unije o platama zvaničnika ali i nagovijestio kolika bi mogla biti Sorensenova plata.
“Osnovna mjesečna plaća u Evropskoj komisiji kreće se u rasponu od oko 2.300 eura za novozaposlene AST/SC1 službenike do oko 16.000 eura za visoke zvaničnike u rangu AD16 sa više od 4 godine staža”.
Sorensen svakako ima više od četiri godine staža. Danski diplomata rođen 1967. godine magistrirao je pravo na Univerzitetu Aarhus u Danskoj, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji.
Tokom karijere, ambasador Sorensen je radio u cijeloj regiji. Bio je zamjenik šefa UNMIK-a EU-a, stuba IV i direktor Evropskog ureda u Prištini, viši savjetnik specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a na Kosovu, pravni savjetnik specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN-a za Balkan, šef političkog odjela i viši savjetnik šefa OSCE-a u Hrvatskoj, pravni savjetnik visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini te je bio dio Posmatračke misije Evropske zajednice u Sarajevu, dio je zvanične biografije.
Prije dolaska u BiH Sorensen je bio šef Delegacije Evropske unije u Makedoniji.
BiH nije uradila ništa
Od kada je ova organizacija zemalja 2011. godine objedinila kancelarije šefa Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnik EU u BiH i na njeno čelo postavila ambasadora Petera Sorensena, naša zemlja nije napredovala niti milimetra prema Uniji.
Među ključnim datumima BiH u pridruživanju Uniji u izvještaju predstavljenom početkom oktobra, tokom mandata Sorensena samo je jedan datum – početak dijaloga na visokom nivou o procesu pristupanja 2012. godine.
Za to vrijeme susjedne zemlje napravile su velike korake u pridruživanju.
Crna Gora je u junu 2012. godine zvanično otvorila pristupne pregovore. Godinu poslije Evropska komisija preporučuje otvaranje dva poglavlja u pristupanju a kasnije još nekoliko njih. U maju 2014. Crna Gora završila je analizu usklađenosti zakona sa zakonima Unije.
Srbija je u martu 2012. godine dobila status kandidata. Već u junu iste godine Srbija počinje pregovore sa Unijiom. Ubrzo su počele i analize usklađenosti zakona nakon što je stupio na snagu Sporazum o pridruživanju.
Tokom trajanja mandata Petera Sorensena u BiH, Hrvatska je završila posljednje formalnosti oko ulaska u Uniju. U decembru 2011. Hrvatska je potpisala Ugovor o pristupanju. Naredne godine održan je referendum a Slovačka je bila prva zemlja Unije koja je ratificirala Pristupni ugovor. Početkom 2013. godine Hrvatska je riješila posljednje formalnosti prije pridruživanja da bi konačno 1. jula 2013. godine Hrvatska zvanično postala nova članica Unije.
Za sve uspjehe susjednih zemalja svakako su najzaslužniji njihovi političari ali značajnu ulogu su svakako imali i predstavnici Unije u tim zemljama.
U Bosni i Hercegovini, izvještaji o napretku prema Uniji su postajali sve gori od 2011. godine. U najboljem slučaju bili su isti kao i prethodne godine.
Sastanci koje je van zvaničnih institucija BiH sa vođama partija organizovao Sorensen nisu imali nikakvih rezultata. U intervjuu za agenciju FENA Sorensen je rekao kako su se tokom njegovog mandata dvije strane bolje upoznale!?
“Razvili smo vrlo jasnu i opsežnu komunikaciju između Bosne i Hercegovine i Brisela, uz mnogo bolje razumijevanje ovdje u zemlji o tome kako doista izgleda put u Europsku uniju. Vi sada bolje znate šta to podrazumijevaju europske integracije, a mislim da i mi radimo imajući u vidu situaciju i specifičnosti Bosne i Hercegovine”, odgovor je Sorensena o više o tri godine rada u BiH.
U istom intervjuu Sorensen priznaje kako se nadao većem napretku u procesu integracija ali kako je “neophodan je angažman obje strane!”.
Uz svesrdnu pomoć tokom poplava Sorensen se pohvalio kako je Unija pomogla provođenju popisa stanovništva te sa koliko je novca pomogla BiH. Sve hvalevrijedne stvari ali nijedna nije direktno povezana za napretkom prema ulasku u Uniju.
Uz promoviranje prije svega interesa Unije u BiH, opis mandata Specijalnog predstavnika Evropske unije je da radi na jačanju političke podrške Unije.
“Napredovanje BiH u Procesu stabilizacije i pridruživanja, sa ciljem ostvarivanja stabilne, održive, miroljubive i multinacionale BiH, koja potpuno i miroljubivo sarađuje sa svojim susjedima u regionu”, navodi se u opisu na zvaničnoj stranici Delegacije Evropske unije u BiH.
U opisu se još navodi kako je Unija posebno zainteresovana za poboljšanje ljudskih prava u BiH. Sorensen, međutim, nije uspio da uradi ništa na poštivanju presude Sejdić-Finci koja krši prava Roma i Jevreja u BiH.
Sorensen je u BiH predstavljao najmoćniju ekonomsku uniju zemalja na svijetu ali je ipak trpio uvrede domaćih političara, koji su prolazili bez posljedica.
Početak mandata obilježila je zvanična dobrodošlica koju je uputio Milorad Dodik u kojoj pokušava objasniti ambasadoru šta je njegova uloga u BiH.
“Sorensen je izbor EU-a i došao je da radi evropske, a ne bosansko-hercegovačke poslove”, rekao je Dodik 2011. godine i dodao kako će biti Sorensonov partner ali bez gubitka autonomije Republike Srpske.
Ova Dodikova izjava gotovo je identična Sorensenovim stavovima tokom mandata – EU vam može pomoći ali ne i natjerati političare da bilo šta urade.
Ovakve izjave zvuče diplomatski korektno i ispravno ali je u njih teško vjerovati s obzirom na moć i interese Unije. Za razliku od domaćih političara kojima i nije interes pridruživanje Uniji i reforme koje to podrazumijevaju, Unija taj interes ima u BiH možda podjednako kao i njeni stanovnici.
Kraj Sorensenovog mandata obilježili su napadi iz SDP-a, prije svih njenog predsjednika Zlatka Lagumdžije.
On je na predizbornom skupu javno i nediplomatski pozvao Sorensena da ne laže.
“Evropskom predstavniku Peteru Sorensenu sam rekao: 'Nemojte više lagati narod i petljati bez potrebe'”, izjavio je Lagumdžija nakon pitanja predstavnika međunarodne zajednice gdje je novac od donacija za poplavljena područja.
Sorensen se nije ustručavao ući u verbalne duele putem medija sa domaćim političarima i žestoko ih kritikovati. Na taj je način postao dijelom političke scene u BiH gdje se puno priča a birokratija stvara privid da se nešto i radi.
(zurnal.info)