Vidljiva ekološka katastrofa prouzrokovana izlijevanjem katrana, amonijaka i drugih po ljude i prirodu štetnih materija u rijeku Spreču iz pogona GIKILA, vjerovatno je ubrzala tužilačku odluku da generalni direktor ove kompanije Debasish Gnguli bude uhapšen. To samo po sebi ne znači i konačnu krivičnu odgovornost niti garantuje da će uporedo sa uskraćivanjem okolinske dozvole uprava GIKIL-a investirati u sisteme za zaštitu okoliša. U svakom slučaju, ovo prvo hapšenje zbog nepoštivanja ekoloških standarda izazvalo je pažnju sredina koje imaju jednake ili slične probleme, prije svega u Zenici.
ARCELORMITTAL ZAGAĐUJE BEZ UMIŠLJAJA!?
Zeničane frustrira činjenica da za ista djela u njihovom gradu apsolutno niko ne odgovara, ali osim nekoliko već zaboravljenih sporadičnih protesta, tek nekoliko upornih aktivista insistira na priči o zagađenju koje na ovom području prouzrokuje proizvođač čelika ArceloMittal. Zauzvrat su optuženi da tjeraju investitore, da ruše imidž grada pričom o zagađenju, umjesto da za to odgovara zagađivač. To potvrđuje Samir Lemeš, prodekan Politehničkog fakulteta i predsjednik UO UG „Eko forum“ Zenica.
„Zanimljivo je da se u zvaničnom izvještaju o količinama zagađujućih materija koje zagađivači šalju federalnom ministarstvu, a ono na osnovu toga naplaćuje taksu, nema uopšte podataka iz Lukavca, jer Gikil uopšte nije slao podatke o tome niti je plaćao taksu. Zenički ArcelorMittal jeste slao podatke, ali se naknadno ispostavilo da ti podaci nisu bili tačni, jer je sistem za monitoring bio "pogrešno postavljen" ili su se podaci možda namjerno prikazali manjim nego što jesu. Upravo zbog lažiranja tih podataka, federalni fond za okoliš i ArcelorMittal imaju sudski spor čija sudbina još nije dostupna javnosti“, navodi Lemeš za Žurnal.
Uporedni podaci za Zenicu i Lukavac koje je u Izvještaju o kvalitetu zraka za 2017. godinu objavio Federalni hidrometereološki zavod dovoljno kazuju o razmjerama zagađenja zraka. Iako u ovom slučaju bizarno zvuči, Zenica je nadmašila Lukavac.
Septembra 2015. „Eko forum“ Tužilaštvu ZDK podnosi krivičnu prijavu protiv odgovornih osoba kompanije „ArcelorMittal Zenica“ u kojoj su taksativno naveli sva kršenja propisa o zaštiti te očuvanju i unapređenju okoliša usljed čega je došlo do onečišćenja zraka, tla i vode. I to ne samo na površini na kojoj „ArcelorMittal“ obavlja djelatnost, nego i na širem području grada Zenice. Dvije i pol godine kasnije, Tužilaštvo prijavu odbacuje, svodeći sve na prekršajnu odgovornost!? Pri tome je u potpunosti amnestirana uloga ArcelorMittal-a, što je po svemu sudeći bio primarni „zadatak“ glavne tužiteljice Vesne Kaknjo.
„Vještak je dao zaključak da navedene činjenice ukazuju na to da su svi pojedinačni proizvodni pogoni koje je ArcelorMittal (AMZ) počeo koristiti od 2008. godine u integralnoj proizvodnji veliki zagađivači koji svojim neprihvatljivim emisijama ugrožavaju živote i zdravlje ljudi, životinja, šume, bilje i drugo rastinje, te da se pogoni moraju u prihvatljivom periodu prilagoditi najboljim raspoloživim tehnikama za dostizanje ciljnih emisija, kao i da je AMZ na osnovu izdatih okolišnih dozvola Federalnog ministarstva za okoliš i turizam legalno zagađivao okolinu s rokovima koji su predloženi Planovima prilagođavanja od AMZ, pa zagađivanje nakon tih rokova više nije bilo legalno, te da autoriteti nadležni za provođenje politike zaštite okoliša u FBiH nisu pravovremeno poduzimali mjere u smjeru da AMZ poštuje okolišnu regulativu“, navodi Tužilaštvo ZDK u obrazloženju odbacivanja krivične prijave protiv ArcelorMittal-a.
Treba naglasiti i da pravog vještačenja zagađenja koje bi obuhvatilo ne samo zrak nego i vodu i zemljište nije ni bilo, jer je ono za tužilaštvo zbog potrebe angažmana vještaka iz inostranstva bilo preskupo.
Postoji tako jedan izuzetno opasan polutant koji je karakterističan za koksare i ima ga samo u Zenici i Lukavcu, a to je benzen. Njegove koncentracije se uopšte ne mjere, vjerovatno da bi se sakrio uticaj tih postrojenja na zrak i na zdravlje građana. Mjerio se samo jedno kratko vrijeme u Zenici i koncentracije su bile oko 260, katastrofalno više od dozvoljenih 5 µg/m3.
Navodeći u obrazloženju kako su nadležne inspekcije kažnjavale ArcelorMittal prekršajno, i to ukupno sa čak 70 hiljada maraka (!?), tužilaštvo posebno naglašava nepostojanje umišljaja kompanije da zagađuje okolinu.
„Nepostojanje umišljaja znači da im se zagađenje slučajno omaklo, i tako se ponavlja već 10 godina otkako je ponovo pokrenuta integralna proizvodnja u zeničkoj željezari. Negativnim odgovorom na tužbu Eko foruma tužilaštvo je eliminisalo mogućnost da se postupak vodi pred međunarodnim sudovima. Naime, tek kad domaći sud presudi u korist zagađivača, oštećeni građani mogu tražiti pravdu pred međunarodnim sudovima. Ovako je, faktički donoseći "presudu" i prije pokretanja postupka pred sudovima BiH, Tužilaštvo ZDK postalo direktan saučesnik zagađivača koji nekažnjeno truje građane, izmišlja izgovore i ostvaruje profit“, objašnjava Samir Lemeš.
RADNA MJESTA ILI EKOLOGIJA
Zabrana obavljanja djelatnosti GIKIL-u do ispunjenja zakonskih normi o ekološkim standardima, izazvala je bojazan tamošnjih uposlenika od gubitka radnih mjesta. To je i glavni izgovor kako nadležnih institucija, tako i Tužilaštva ZDK, koje navodi da „ArcelorMittal ima veliki esencijalni značaj za Zenicu, radna mjesta i grijanje grada“.
„Svako povezivanje zapošljavanja, socijalne politike, ekonomskog značaja za grad ili državu sa provođenjem istrage o počinjenom krivičnom djelu zagađenja okoliša je samo bijedan izgovor. To je isto kao da proizvođača narkotičkih sredstava oslobodite krivice samo zato što zapošljava vozače, dilere, plaća putarine, kirije, telefonske račune, PDV! On krši zakon i za to treba da krivično odgovara. O ekonomskom i socijalnom značaju treba da brigu vode nadležna ministarstva, a ne tužilaštvo, inspekcija ili organi za zaštitu okoliša,“ tvrdi Lemeš.
ArcelorMittal je velika međunarodna kompanija sa značajnim iskustvom u vođenju sporova po pitanju zagađenja kojeg fabrikuje. Istina, drugačije se po pitanju eko normi ponaša u zemljama EU u odnosu na druge, poput BiH. Uostalom, onaj ko je mislio da se vlasnik kompanije Lakshmi Mittal koja je najveći svjetski proizvođač čelika, obogatio „na merhametluku“, prevario se. Uostalom, deset puta skuplje je platio svoju kuću u Londonu, nego je uložio u smanjenje zagađenja u Zenici.
Suština je da ArcelorMittal u Zenici samo kupuje vrijeme pričom o ulaganju u filtere. Dovoljno je pregledati arhivu te pronaći kako je, primjera radi, krajem 2014. iz ove kompanije objavljeno kako je potpisan ugovor za instaliranje filtera na BOF Čeličani. Tri godine kasnije ponovo ista vijest, sa istovjetnom izjavom generalnog direktora Biju Naira.
Naravno, ne treba zanemariti ni ulogu federalnih vlasti kada je u pitanju blagonaklon odnos prema ovoj kompaniji. Ugovor o kupoprodaji zeničke željezare strogo je čuvana tajna i nikada vlada nije dozvolila uvid u njegov sadržaj. Primjerak se prema informacijama Žurnala, čuva u kabinetu federalnog premijera.
(zurnal.info)