POJEDINAC PROTIV SISTEMA: Zašto je doktor Zoran Vrućinić nepoželjan na Medicinskom fakultetu

Priča o doktoru Zoranu Vrućiniću, koji godinama bezuspješno pokušava da ostvari svoj status na Medicinskom fakultetu u Banjaluci još jednom potvrđuje da je u BiH potpuno uništen sistem vrijednosti. Borba pojedinca s takvim sistemom unaprijed je izgubljena.

KAKO JE POČELO

Zoran Vrućinić je Medicinski fakultet završio u Beogradu 1999. godine, specijalistički ispit iz dermatovenerologije položio odličnom ocjenom na Medicinskom fakultetu u Banja Luci 2008. godine, a na istom fakultetu je u martu 2009. godine odbranio magistarski rad.

Već tada je zatražio angažman na Fakultetu, ali mu je tadašnji dekan Zdenka Krivokuća, uz, kako tvrdi, lobiranje i preporuku dr Bogdana Zrnića, saopštila da ne može držati vježbe studentima, jer nije zaposlen na Klinici za kožne i polne bolesti banjalučkog Kliničkog centra. Vućenović kaže da je bio, a i sada je zaposlen u KC Banjaluka, tako da je obrazloženje Krivokuće bilo potpuno neutemeljeno.

Vrućinić je 2012. godine odbranio doktorsku disertaciju i stekao naučno zvanje  doktora medicinskih nauka. U septembru te godine profesor Bogdan Zrnić, kao šef Katedre za dermatovenerologiju,  nalazi prostor da Vućinić radi sa studentima, u nivou stručnog saradnika, za šta je dovoljno imati tek završen medicinski fakultet?!

Vrućinić smatra da ispunjava sve uslove propisane Zakonom o visokom obrazovanju za izbor u zvanje docenta, navodeći da je to potvrdio i prosvjetni inspektor poslije sprovedenog inspekcijskog nadzora, ali da mu interesna grupacija na Medicinskom fakuletu, koju čine sadašnji dekan Milan Skrobić i dr Zrnić ne dozvoljavaju akademsko napredovanje.

Kada je spoznao da nema ništa od zvanja docenta, Vrućinić je odlučio da se prijavi na konkurs za izbor u zvanje višeg asistenta na Medicinskom fakultetu, objavljen 13. februara ove godine.

Četiri mjeseca kasnije, Vrućinić dolazi do informacije da je šef Katedre za dermatovenerologiju dr Bogdan Zrnić zatražio od Nastavno-naučnog vijeća Medicinskog fakulteta da se raspiše novi konkurs za izbor dva asistenta na toj katedri, mada nije zaključen ni raniji konkurs na koji se on prijavio.

Iz Sekretarijata fakulteta Vrućiniću su pojasnili da konkurs na koji se prijavio „nije poništen, ali da se nisu mogli odlučiti između dva kandidata, jer komisija koju su imenovali ili nisu imenovali, a koja je trebala da odluči o izboru, nije se opredjelila u predviđenom roku“.

Komisija je imenovana 26. marta 2013. godine i zakonski rok da da svoje mišljenje je šest mjeseci, što pobija obrazloženje koje je izdao Sekretarijat fakulteta.

Vrućinić je odlučio da nastavi bitku, pa je 19. juna uputio dopis prosvjetnoj inspekciji, tražeći da ispita njegov slučaj, ali i da pročešljaju kompletnu personalnu dokumentaciju svih angažovanih u radu sa studentima. On tvrdi da mnogi koji na banjalučkom Medicinskom fakultetu rade sa studentima nemaju adekvatne i valjane diplome, što dovodi u pitanje sam kvalitet nastave, ali i kredibilitet diploma koje izdaje ovaj Fakultet.

ŠTA KAŽU INSPEKTORI

Iako sporo, prosvjetna inspekcija je reagovala, pa dr Vućinić krajem septembra dobija izvještaj o izvršenoj kontroli u kojem se navodi da „Komisija nije u zakonom predviđenom roku od šest mjeseci napisala izvještaj, a da Fakultet nije obavještavao kandidate“.

Inspektor je još naveo da je 16. jula 2013. Nastavno-naučno vijeće pokrenulo proceduru za raspisivanje konkursa za dva viša asistenta na predmetu dermatovenerologija, što znači da je to urađeno prije nego što je istekao zakonski rok od šest mjeseci da Komsiija dostavi svoje mišljenje o kandidatima prijavljenim na prethodni konkurs.
Riječju, jedan konkurs je još nije bio zatvoren, a raspisan je drugi.

Koliko je cijeli ovaj proces kompromitovan potvrđuje i nevjerovatan podatak – predsjednik Komisije, koja je trebalo da da svoj stav o kandidatima, uopšte nije znao da je imenovan u Komisiju.

Prof. dr Radoš Zečeć sa Vojno-medicinske akademije u Beogradu u svom dopisu Medicinskom fakultetu u Banjaluci potvrdio je da nikada nije kontaktiran niti obavješten da je u Komisiji.

Suština je da sam ja učinjen odgovornim za nečinjenje, odnosno odlaganje izbora kandidata u zvanje. Prema tom obaveštenju, ja sam imenovan za predsednika komisije za pisanje izveštaja za izbor u zvanje višeg asistenta iz uže naučne oblasti Dermatologija, Medicinski fakultet Univerziteta u Banjaluci. To je, moram reći, čast koju bih u datom roku izvršio uz uslov da mi se to i javi. Tvrdim da me niko, na bilo koji način, nije obavestio o ovoj zadaći od strane Naučno- nastavnog veća Medicinskog fakuleta u Banjaluci. Greške se mogu desiti i u Banjaluci. Mene brine jedino, ako je neko, u želji da odloži izbor jednog kandidata, iskoristio moje ime (zašto ja?) kako bi na nekoga van Univerziteta Banjaluka pala odgovornost. Tom „nekom“ neka je na čast. Molim Vas da proverite vašu dokumentaciju i utvrdite zašto nisam obavešten. Takođe Vas molim da me ne stavljate u Komisije i sl. bez mog odobrenja. To je minimum kolegijalnosti, napisao je dr. Zečević u svom dopisu Naučno-nastavnom vijeću Medicinskog fakuleta u Banjaluci 2. oktobra ove godine.

Nema sumnje, laž i falsifikat su u akademskoj zajednici postali sredstvo kojim se određene klike obračunavaju sa onima koji bi mogli da im pomrse račune. Problem je što u svim tim procesima prolaze i napreduju oni koji imaju dobre veze i poznanstva, a ne naučne reference.

(zurnal.info)