PREKRŠAJ, A NE KRIMINAL:Postojeći Zakon o javnim nabavkama je propaganda za korupciju

Istražujemo

PREKRŠAJ, A NE KRIMINAL: Postojeći Zakon o javnim nabavkama je propaganda za korupciju

Zakon o javnim nabavkama usvojen 2014. godine nije eliminisao zloupotrebe. Njegovi se nedostaci uveliko koriste za širenje korupcije u državnim i javnim institucijama svih nivoa vlasti, bez bojazni za sankcije. Tužilaštva i sudovi sve zloupotrebe tretiraju tek kao prekršaje

Postojeći Zakon o javnim nabavkama je propaganda za korupciju

 

Kantonalno tužilaštvo ZDk je prije nekoliko mjeseci podiglo optužnicu protiv bivšeg načelnika Visokog Muniba Alibegovića. Prema optužnici on je suprotno Zakonu o javnim nabavkama sa tamošnjim Javno-komunalnim preduzećem potpisao Ugovor o zimskom održavanju lokalnih puteva na području općine Visoko iako je znao da navedeno preduzeće nije registrovano za tu vrstu poslova. Optužnica se odnosila na djelo iz 2010. godine koje je tadašnji Zakon o javnim nabavkama BiH tretirao kao krivčno.

JESTE KRIVIČNO DJELO, ALI NIJE VIŠE

Općinski sud u Visokom je odbio potvrđivanje optužnice, primjenjujući   blaži, u međuvremenu usvojeni Zakon o javnim nabavkama. Po tom zakonu kršenje postupaka javnih nabavki predstavlja tek prekršajno djelo.

„Pošto učinjeno djelo, s obzirom na nove vankrivičnopravne propise, ne predstavlja više krivično djelo iako je to djelo predstavljalo krivično djelo u vrijeme kad je bilo izvršeno, tako da se ne može ni izraziti društvena osuda propisana u članu 41. stav 1. tačka a) KZ FBiH (svrha kažnjavanja) jer se ista odnosi na društvenu osudu učinjenog krivičnog djela, a ne prekršaja,“ navedeno je u odgovoru visočkog suda na upit Žurnala zašto nije potvrdio optužnicu.

Ukratko, krivično djelo jeste bilo u vrijeme počinjenja, ali je novi zakon to amnestirao.  Ovo je mali, ali ilustrativan primjer zašto je neophodno promjeniti zakon koji je praktično dekriminalizirao zloupotrebe u javnim nabavkama. Kako mnogi od tih “prekršaja” završe u zastari, zakon je praktično stimulirajući za kriminal i korupciju u ovoj oblasti.

“Ovakve odluke sudova tužilaštva su jedva dočekala, i sada nema šanse da uopće postupaju po prijavama za zloupotrebu u javnim nabavkama,” kaže za Žurnal jedna od tužilaca sa iskustvom u ovoj oblasti.

Prema nekim procjenama javna preduzeća, vladine institucije i agencije godišnje potroše i po tri milijarde putem javnih nabavki. Da je samo deset posto sumnjivih to je tri stotine miliona godišnje. Karikirano, ali tačno, onaj ko ih ukrade i bude otkriven biće kažnjen prekršajno!!? 

UMIŠLJAJ U GLAVI VSTV-A

Nacrt novog Zakona o javnim nabavkama je u pripremi. Na njegovoj izradi su pored  nadležne Agencije za javne nabavke učestvovale i nevladine organizaicje poput Accounta. Zakon bi, pod uslovom usvajanja, ponovo uveo krivičnu odgovornost za zloupotrebu javnih nabavki.  

“Predložili smo uvođenje inspektorata za javne nabavke, jer kod nas, dok jednog ne kaznite, drugih sto će zloupotrebljavati sistem. Radili smo puno na sukobu interesa te predložili uvođenje krivičnog djela u javnim nabavkama, objasnio je Đenan Salčin, direktor Agencije za javne nabavke u BiH

Budžetske institucije i nadležni rukovodioci gotovo ne moraju više iskazivati domišljatost za kršenje zakona. Straha od sankcija sigurno više nema. Tako je primjera radi dovoljno da omiljena stranačka firma samo jednom pobjedi legalno na tenderu. Narednih godina namjerno se poništavaju tenderi, a pod izlikom hitne potrebe naručuje se od istog dobavljača. Pri tome se naručena količina enormno povečava.

Tužilaštva čak i kada bi htjela dokazati krivičnu odgovornost vezane za javne nabavke, koristeći odredbe iz nekih drugih zakona, moraju dokazati svojstvo službene ili odgovorne osobe, radnju, posljedicu i konačno umišljaj. O korupciji u javnim nabavkama tome se diskutovalo na Stručnom savjetovanju tužilaca u BiH.

“Za sve pobrojane probleme tužilac može naći rješenje osim za problem dokazivanja umišljaja jer sudovi često, pored nesporno dokazanih činjenica da je učinilac kao službena ili odgovorna osoba prekršio jedan ili više zakonskih ili podzakonskih propisa, traže i dokazivanje svijesti učinioca tempore criminiso poznavanju istih, iako je njihovo svojstvo garant i obaveza da te propise moraju znati. U krivično pravnoj literaturi se navodi da je ''umišljaj u glavi sudije'', naveo je tužilac kantonalnog tužilaštva u Bihaću Adnan Tulić.

Na njegove riječi reagovala je dežurna braniteljica ovih i ovakvih sudova u BiH.

Nisam planirala da se javim za riječ, ali pošto je tužilac Tulić po njenom mišljenju svojim izjavom da je ''umišljaj u glavi sudije'' prozvao sve sudije, kao potpredsjednica VSTV moram reći da je to zaista sramota. Nemojte me pitati zašto to govorim, Vi dobro znate. Sudije odgovorno obavljaju svoj posao”, replicirala je potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić. 

Tulić je odgovorio kako ga je pogrešno shvatila, jer je samo citirao krivično-pravnu literaturu.

Nakon stava Jukićeve, niko od tužilaca se nije usudio da dalje govori o ovom problemu. Svjesni su, kao i sudije da dotična može sutra odlučivati o njihovom (re)izboru. A ako ona kaže da je pravosuđe koje generira ovakav VSTV odgovorno, ako zakon poput aktuelnog o javnim nabavkama ne sadrži krivičnu odgovornost za desetine i stotine miliona budžetskog novca koji korupcijom završava na privatnim računima, onda je ovo prava zemlja i za njih i njihove stranačke mentore.

(zurnal.info)